Pod borom si želim lijepe želje za bolje sutra, čokoladicu kao poruku neka krene slatki život i otiđe ta gorčina u svima nama. Eto, to bih volio naći ispod bora. I naći ću jer moja supruga zna kako razmišljam i što bi me najviše veselilo, rekao nam je Jasmin Stavros (67).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pjevač dodaje kako već ima sve što mu je potrebno, pa i više od toga. I dok su svake godine u ovo doba po šoping centrima neviđene gužve, troši se na skupe poklone..., Stavros voli primiti i darivati sitnice, kojima se pokazuju pažnja i ljubav.
- Nemam ništa protiv kupovine, svatko ima svoj način kako slavi Božić, ali meni je ovo strano. Kod mene doma je drugačije, skromno, s puno ljubavi - kaže.
U njihovu domu bor se, po tradiciji, kiti tek na Badnjak. U vrijeme Došašća, svaki dan u 6.30, sin Krešo, supruga Žarka i Stavros zajedno idu na zornicu. Tako se pripremaju za dolazak Krista Kralja jer važno je, govori, pripremiti mu put kojim se treba roditi.
- U vrijeme Došašća Sotona najviše napada i užasno je važno da mi kršćani uđemo u jednu veliku molitvu i tako se obranimo od zla. U ovo doba moli se svaki dan, ima i molitva vezana uz poniznost. Trebamo se očistiti od svega lošega i spremiti za dolazak, rođenje Isusa. To je najvažnije, jaka molitva i poniznost. Tako dočekujemo Božić, naš najveći kršćanski praznik - govori Stavros.
U njegovoj se obitelji slavi skromno u smislu kupovine, ali veliko je slavlje u srcima. Tako već godinama dočekuju Božić. Nema previše hrane, poklona, sve je to jednostavno, skromno, gotovo kao i svaki dan. Jer, ističe Stavros, najvažnije je ući čista srca i takvi dočekati rođenje Isusa. Uvijek, a posebno sad, ljudi trebaju razmišljati što bi popravili na sebi, što su radili dobro, a što nisu.
- Dobro je kad se ljudi uče poniznosti, tako preispituju svoju savjest, koliko su spremni pomoći, blagoslivljati i prijatelje i neprijatelje, otvoriti srce svima. Ta poniznost je jako bitna - priča Stavros.
S velikom poniznošću otvara srce prema svima i pomaže ljudima koji su u potrebi. Puno je načina na koje voli obradovati drage ljude, no smatra da je možda i najveći poklon nekome, u ova turobna vremena, pružiti osmijeh... Ni adventska atmosfera ne ponese ga previše.
- Ne volim obilaziti te štandove. Jednu večer sam bio u Samoboru i bilo mi je lijepo gledati kako se ljudi druže. Prije dva tjedna odveli smo, sin, supruga i ja, unuka u Opatiju. Prošetali smo se, popili vruću čokoladu, kupili nešto čokolada... tek da se malo maknemo i vidimo more. I to je to - priča.
Još jedan pandemijski Božić kod njega doma ne razlikuje se od nekadašnjih. Sve je, govori, isto. Jednako se kiti bor, ide na misu i to se, kaže, ne može promijeniti. Blagdane će provesti u kući na Korčuli, a za Novu godinu ide u Međugorje.
- Bit ću na misi koja počinje u 22.30 i traje do jedan sat poslije ponoći. Prvo je klanjanje, pa misa, i tako ću dočekati Novu godinu. U crkvi u Međugorju - kaže.
U 2022. ulazi sa samo jednom željom; da prestane pandemija, da konačno opet živimo normalnim životom, da iz nje svi izađemo bolji i da počne nastupati. Svi koncerti koje je u pandemiji imao, govori, sve je to na kapaljku u odnosu na to kako je naviknut raditi.
- Imao sam od osam do 10 koncerata mjesečno. Izgubio sam kontinuitet, ali sam na nedavni nastup u Splitu došao spreman. Bila je sjajna publika i sjajna atmosfera. Volio bih da se vrati sve na staro jer je cijeli svijet iscrpljen svime što se događa oko nas - rekao je Stavros.