Trebali smo za Tita igrati u Dubrovniku 'Julija Cezara'. Kako je padala kiša, tako je Tito u Gradskoj kavani slušao violinista Isaaca Sterna. Došli su i glumci. Kad je Šovo prošao mimo Titova stola, ovaj ga je upitao koju ulogu igra. "Jednog ovakvog kao vi", odgovorio je Šovo. Na to je Tito rekao: "Da, ali njega su ubili, a ja još sjedim ovdje". Muk. Nelagoda, tako je pokojni glumac Mladen Budiščak 1996. opisao narav, hrabrost i stavove Fabijana Šovagovića. Vrlo slično o njemu je pisao i Zvonimir Milčec. Književnik i novinar o Šovi je govorio kao o šarmeru i ciniku. Intelektualcu i manuelcu. Čovjeku koji se zarazno smije i prijeteći mršti. Na tren krotak i blag, pa osoran, gotovo grub. Katkad društven, katkad odbojan. U svakodnevnom susretu - jednom razgaljen i pričljiv, drugi put zakopčan do guše.