Slavan si i svi te vole. Na ulici te presreću, hvataju za rukav, mole autogram. U trgovinama ljudi su preljubazni, obraćaju ti se s osmijehom, spremni su ispuniti svaku tvoju želju... Voziš se gradom i gledaš svoje lice na jumbo plakatima, slušaš svoj glas na radiju, pratiš nastup na televiziji. Ljudi misle da si bogatiji i sretniji od ikog, da između nastupa provodiš život na egzotičnim putovanjima, spavaš u luksuznim stanovima i vilama. Ali kakav je doista tvoj život? Koja je stvarna cijena tvoje slave? Jesu li to pune dvorane i klubovi rasplesanih i radosnih ljudi, jesu li to samo prva mjesta na top listama, milijunski tantijemi i ležeran život? Ili opskurne, zadimljene birtije u kojima se šmrče, bode i guta? Je li život na estradi istinska noćna mora ili je to u konačnici ispunjenje najsretnijeg sna?
Na ovo pitanje u svojim ispovijestima, u pričama koje nikad nisu javno izrekli, samo za 24sata odgovaraju najveće legende hrvatske estrade. U svojim svjedočanstvima oni će govoriti o onima koji su uspjeli, ali i onima koji su sve proćerdali, o onima koji su dobro naplatili trud i talent, ali i o onima koji su potonuli i uništili si živote.
Više od 10.500 'prijavljenih' u Hrvatskoj glazbenoj uniji traži autorska prava. Svake godine ih se prijavljuje sve više, u 2018. se dosad prijavilo 311 novih autora. Vlada hiperprodukcija, no rijetki uistinu uspijevaju i uzdižu se od prosjeka. Prošle je godine HGU isplatio rekordnih 90,4 milijuna kuna na ime autora i nositelja prava. No taj golemi novac dijeli previše ljudi, samo njih 85 na godinu 'ubere' 100.000 kuna ili više bruto.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Novih je zvijezda na estradi puno manje. Sigurno se ove godine pojavilo 50-ak novih pjevača. Znate tko jedino ima šanse za uspjeh? Samo Mia Dimšić i Lidija Bačić. Jedino njih dvije imaju sve što je potrebno da postanu slavne. A i one nisu od jučer, prisutne su nekoliko godina - rekao je glazbeni menadžer Ivica Bubalo.
Svi se slažu da je put do slave i uspjeha, iako to nisu dvije iste stvari, glas, puno rada i vremena. Otprilike kao u onoj priči kad Francuz pita Engleza zašto mu nije ista trava kao njegova, a sve radi kako mu je rekao. Uzeo je pravo sjeme, kosi, zalijeva, sunca je dovoljno...
- Sad još tako 200 godina i imat ćeš travu kakvu imam ja - odgovorio mu je Englez. Na estradi je to prvo spoj pravog vokala, pjesme, a još se, kažu estradnjaci, mora roditi i kemija, emocija za pravi uspjeh, koji je prvi korak do slave. Oni vrhunski paze na baš sve detalje. Kad izdati pjesmu, koja kome više odgovara, jesu li emocije dovoljno jake...
- Maji Blagdan napravio sam pjesmu 'Santa Maria' i osvojili smo prvo mjesto na Zagrebačkom festivalu. Iste sekunde znao sam da sam pogriješio, bez obzira na pobjedu, to nije bila pjesmu za nju, to je bio tvrdi pop. Poslije sam joj napisao pjesmu 'Jedini moj' i bili smo 25 tjedana prvi na svim top-listama. Svi su tražili intervjue, popularnost joj je tad rapidno porasla - rekao je Zrinko Tutić.
Veći problem od Maje Blagdan s prvim je hitom imala Ivana Banfić. Na njezinu prvom albumu radio je i Dino Dvornik, no ipak se povukao.
- ‘Udri jače manijače’ bila je prva pjesma no Dino ju je povukao i Ivanina verzija nije izašla. Karijera bi joj bila sasvim drukčija, s tom pjesmom bi bila na vrhu - rekao je menadžer Zoran Škugor. Neke stvari se odavno nisu promijenile. Svi žele top autore jer je uz njihovo ime lakše doći do prilike, ali danas je do njih teško doći.
Sve su prošli, mnogi su se 'opekli', gledali kako ih puleni ne slušaju, rade po svome. Propadaju ili uspijevaju pa odlaze jer im više nisu bili potrebni... Nema sreće, a ni suradnje, ako nema 'kemije', ako u pjevaču ili pjevačici ne prepoznaju taj X faktor.
- Ja sam određivao tko će sa mnom raditi, njihov je posao bio da dobro pjevaju i dobro izgledaju. Sve ostalo mora netko drugi odraditi, a to sam bio ja - priča nam Zoran Škugor. Njegove su bile odluke, ali njegov je bio i rizik. A riskirao je za svoj novac. Jedno od najvećih ulaganje bilo mu je u E.T.
- Za pjesmu ‘Tek je 12 sati’ samo snimanje spota sam platio 24.000 DEM, a za ‘Da ti nisam bila dovoljna’ čak 60.000 DEM. Kod mene su na plaći bili Jimmy iz Neki to vole vruće, Ivana Plechinger, Viktorija Đonlić (danas Rađa, op. a.)... Davao sam plaću od 2000 DEM, a prosječna u Hrvatskoj bila je oko 300 DEM. Smatrao sam da se svi moraju ugodno osjećati, a zauzvrat sam tražio da mi budu na dispoziciji svaki dan - kaže Škugor. Lakše je kad su si u startu osigurali 'jako' ime koje će pripaziti na sve. Pjevačica Maja Bajamić nije imala tu sreću. Studirala je, radila, pjevala po kruzerima kako bi zaradila i mogla se baviti onime što voli i želi. Neki su tu ambiciju željeli iskoristiti.
- Sjedim s menadžerom i traži se od mene da odem u sobu s tom osobom. Ja imam 19 godina i radim svoj posao pošteno. Dođem puna poleta i života i sad taj dio gdje ćemo mi nešto. Menadžer ostane sjediti i piti čaj, a ja idem gore u sobu. To su situacije u kojima bi mi život prošao kroz glavu. Bila sam izravna, u glavu: ‘Žabo ružna, što ti misliš? Što ti sebi dopuštaš?’. Bilo je takvih scenarija. A bilo je i situacija u kojima su od mene tražili novac da mogu nastupiti na festivalu - rekla je i dodala kako je na estradi puno seksa i droge. Ipak, nije ništa precizirala. Rekla je samo ono što mnogi misle da se u tom svijetu događa. S tim se slaže i Ivica Bubalo.
- Problem je kad se te stvari koriste kao ucjena, oružje za nečiji uspjeh ili neuspjeh. U moje vrijeme takvih stvari sigurno nije bilo. Sad nisam čuo, ali nisam čuo ni za mnoge menadžere koji su se pojavili, tako da ne mogu ništa garantirati - kaže Bubalo.
To je upravo i jedan od problema, ta inflacija svega i svačega. Pokojni Oliver, Severina, Rozga, Tajči... Svi su počeli rano, s 15, 16 godina nastupali su po lokalnim feštama i festivalima. Neko su se vrijeme gradili kao pjevači, tek su onda mogli upasti u igru s velikim dečkima. A i to je bio samo tek ulaz u svijet o kojem sanjaju.
- Onda moraju biti svjesni da još barem od tri do pet godina neće moći živjeti od muzike. Nekad si iza sebe imao diskografa koji je vjerovao u tebe i dao ti avans. Danas toga nema i puno je teže. No svi moraju stalno raditi i čekati. Doris Dragović je prije solo karijere pjevala pet godina u grupi More, Maja Blagdan je pet godina bila u bendu Stijene. Nisu se pojavile preko noći, to ne postoji - rekao je Zrinko Tutić.
Sličan je put prošla i Lidija Bačić, koja je možda najaktualniji primjer. Mnogi za Lille danas misle da se probija pomoću provokativnih fotografija i isklesanog tijela. Ono je vrhunsko, kao naslikano, ali pjevačica otkriva kako joj to nije glavni 'forte'. I ona je kao tinejdžerica nastupala po raznim špelunkama i opskurnim mjestima, polagano rasla, da bi sad mogla reći da je možda blizu uspjeha. Fotografije i kalendari su je proslavili, no njezina je želja da je se veže uz pjesme i hitove...
- Iz radničke sam obitelji, roditelji su mi uvijek bili potpora, ali nije me imao tko ‘progurati’. Stalno sam kao klinka nastupala na dječjim festivalima i uglavnom pobjeđivala, neka su me djeca ispitivala zašto ja moram uvijek pobijediti, pa su ponekad nagradu dali nekom drugom. U srednjoj školi počela sam se malo profesionalnije baviti glazbom, nastupala sam s grupom Perle - otkrila nam je Bačić.
Nije joj u toj tinejdžerskoj dobi bilo lako. Počela se baviti poslom koji voli, ali daleko od reflektora, glamura naslovnih stranica... Putovala je i pjevala diljem Hrvatske, honorar bi joj bio 400 kuna, od čega bi joj dobar dio otišao na putovanja.
- Sjećam se kako sam si za prvi honorar kupila torbicu. Raspala se sad već, ali i danas je čuvam za uspomenu. Ponekad bih od umora, gužve i strke izgubila taj mali, ali teško zarađeni honorar. Neću zaboraviti ni kako sam propustila za Uskrs biti kod kuće. Tad nisam imala automobil i putovala bih, primjerice, vlakom iz Splita u Varaždin. Naravno, vlakovi uvijek kasne, tako je bilo i tu večer, pa sam Uskrs dočekala na kolodvoru. Rasplakala sam se i nazvala roditelje - prisjetila se Lidija...
Sve o tajnama života hrvatskih estradnih zvijezda i cijeni koju plaćaju za svoj uspjeh pročitajte u subotu u 24sata