Cijeli je ansambl bio u šoku. Nisu mogli glumiti, zbog čega je i bila otkazana predstava ‘Eichmann u Jeruzalemu’, kažu nam iz kazališta ZKM. Baš u tom teatru je Igor Vuk Torbica režirao svoju najnagrađivaniju predstavu “Hinkemann”.
“Trenutak u kojem se tragično prekine mlad život, trenutak je u kojem u jednom svom dahu zastane čitav svijet. Kazalište je zastalo, svjesno da je negdje iz dubine njegova srca zaista izvučena životna sila koja ga je gradila autentičnim rukopisom”, riječi su kojima su se ZKM-ovci oprostili s voljenim redateljem.
Danas se na Facebooku javnosti obratila i njegova dugogodišnja partnerica, glumica Hana Selimović.
- Dragi prijatelji, hvala svima na riječima i pomoći koju tako velikodušno pružate. U mom srcu je toliko puno ljubavi za čovjeka koji mi je pružio najljepše trenutke mog života i želim tu ljubav podijeliti sa svijetom. I pustim svijetlo i život da odnesu pobjedu, nad besmislom ovog vremena. Igor je bio i ostat će moj svjetionik. Ka njemu idem, zauvijek. Takvi ljudi su rijetki, njih treba, samo voljeti... - istaknula je.
Umjetnici regije su šokirani njegovim odlaskom. Slomljeni su, kažu da je otišao prerano. I premlad.
- Prebolno je da tako osjećajni, inteligentni, talentirani ljudi koji su se cijeli svoj život zalagali za poboljšanje društva odu. Trebala sam raditi s njim, trebala sam igrati s njim 'Idiota' u HNK ove jeseni. Nažalost, do suradnje nije došlo. Uvijek sam imala osjećaj da ću se s njim sresti i raditi s njim, baš sam ga osjećala kao blisku isibu, kao bliskog umjetnika. Bio je kao vojnik za bolje društvo. U mislima sam s njegovom voljenom Hanom i obitelji - rekla je Daria Lorenci.
I doajen srpskoga glumišta, Voja Brajović, ne može povjerovati da Torbica više nije s nama. Brajović nije igrao u njegovim predstavama, ali pamti panel u Budvi na kojemu su prije dvije godine bili skupa.
- Branio je tad i mene i svoj stav o slobodi u umjetnosti i autorstvu u kazalištu - prisjetio se Brajović.
Torbica se protivio današnjem društvu, želio je da ljudi mirnije i sigurnije žive.
- Bez obzira na to što imamo asfalt, prijevozna sredstva i buduće blještave fasade, dopustili smo da smo nespremni i nenaučeni, da se ne znamo obraniti od surovog učinka kapitala. Naći ćemo načina da podignemo još veće četvrti i gradove, ali smo zauvijek propustili priliku da stvorimo društvo - govorio je.