Britanski redatelj, scenarist i producent Paul W. S. Anderson (55) u svijetu filma je dobro poznato ime kada su u pitanju blockbusteri, znanstveno-fantastični filmovi, a posebice adaptacije popularnih videoigara na filmska platna. Filmovi ovoga proslavljenog filmaša, kojeg valja razlikovati od Paula T. Andersona, njegova američkoga kolege, neće se potući na Oscarima niti će ih filmski kritičari uvrstiti u najbolja izdanja godine, ali na kinoblagajnama Andersonovi projekti kotiraju vrlo dobro. Među holivudske “velike dečke” probio se sredinom 90-ih adaptacijom većini dobro poznate videoigre “Mortal Kombat”, a u CV-ju je zatim nanizao filmove “Event Horizon”, “Soldier”, “Resident Evil”, “AVP: Alien vs. Predator”, “Death Race”, “Pompeii”...
POGLEDAJTE TRAILER FILMA 'MONSTER HUNTER':
Njegov posljednji dugometražni uradak “Monster Hunter” bio je povod razgovoru s Paulom preko Zooma, a slavni redatelj otvoreno je govorio o karijeri, suradnjama, supruzi i filmskoj zvijezdi Milli Jovovich te nam je otkrio detalje sa snimanja filma koji je upravo stigao i u hrvatska kina.
Koji vam je bio najveći izazov kod snimanja ovog filma?
- Dvije stvari koje vjerojatno impresioniraju sve one koji su zaigrali video igru 'Monster Hunter' su čudovišta i krajolici. Pošto čudovišta moraju biti produkt računalne animacije, odlučio sam da ćemo sve drugo snimati na stvarnim lokacijama i to je definitivno bio najveći izazov. Bila je to poprilična avantura jer smo snimali daleko od civilizacije na zabačenim i prekrasnim lokacijama, spavali u šatorima, među zmijama i škorpionima. Snimali smo pomalo na starinski način, ali mislim da se na kraju ipak isplatilo.
Koliko vam pomažu ranija iskustva s adaptacijama igara u ovakvim projektima?
- Uh... Natjerali ste me upravo da se osjećam staro kad se samo prisjetim početaka (smijeh). Ovo je industrija u kojoj sa svakim filmom naučiš neke nove trikove, ali moram priznati da sam najviše naučio s ovim posljednjim filmom, iako sam već veteran.
Način na koji smo ga snimali, u divljini i sa što manje računalnih intervencija, probudio je u meni osjećaj kakav sam imao još samo kod snimanja svog prvog filma.
Kad snimate filmove o videoigrama, razmišljate li prvenstveno o gamerima ili publici koja će doći u kino?
- Mislim da je linija u kojoj se može napraviti kompromis i zadovoljiti i one koji su obožavali serijal videoigara, ali i one koji će doći u kino bez predznanja vrlo tanka, no o njoj razmišljam. Prvi znaju svaki detalj i sukladno tome će vrednovati film, a ovi drugi ne znaju baš ništa o igri. Svakako, čudovišta su ta koja moraju biti u centru. Ljudi su voljeli Godzillu i King Konga, a ovi likovi također će im se svidjeti ako ih prezentiramo kako treba. U pojedinim detaljima maksimalno smo prenijeli igru, što će zadovoljiti fanove. Usko sam surađivao s tvorcima igre i zato mislim da to mogu i tvrditi. S druge strane, u filmu svi mogu uživati jer ga je lako pratiti.
Narativ filma nužno je drukčiji nego onaj videoigre, kako ste to uskladili?
Mi se ustvari oslanjamo na igru korištenjem poznate mitologije i likovima, ali pričamo svoju priču. Millin lik je novi u ovom svijetu i kroz nju publika može pratiti film bez ikakvog predznanja, a kino kao medij čudovištima ipak daje dodatnu razinu u vizualnom smislu. Može ih oživjeti onako kako videoigre ipak nikad neće moći i zato mislim da ga vrijedi pogledati baš na velikom platnu.
Kako je raditi s Millom i što ona donosi ovom filmu?
- Milla je iznimno požrtvovna glumica i daje se do kraja za svaku ulogu. U tom smislu kao redatelju je s njom lako raditi. Njezin lik je ustvari vojnički tip, tako da je ona mjesecima prije snimanja prešla na takav režim i izuzetno naporno radila, ustajala u cik zore... Istovremeno, dobri je duh svakog seta i u ovom filmu ona i Tony Jaa ostvarili su sjajnu kemiju. Mislim da je ovo jedna od njezinih najboljih uloga. Na setu se ne slažemo uvijek, ali jako se dobro razumijemo.
Improvizirate li tijekom snimanja ili ste više od onih redatelja koji se strogo drže scenarija?
- Nisam klasični ‘štreberski tip’, ali važno je imati dobar plan unaprijed. Ako je plan dobar, onda znaš i koliko možeš improvizirati, a da se sve ne raspadne. Komunikacija na setu je važna i uvijek ću poslušati i glumce. Ne znam znate li možda za taj podatak, ali u početku svoje karijere pokušao sam biti glumac. Tako da znam iz prve ruke koliko je to teško i koliko su oni važni jer vide neke stvari drukčije od redatelja. Bio sam katastrofalan u toj ulozi, naravno. Nemam nimalo talenta za glumu.
Gluma je možda neslavno propala, ali kreirali ste zato neke od zanimljivih i fantastičnih svjetova. Je li vam ostao kakav suvenir iz svega toga?
Prestao sam ih skupljati kad sam shvatio da nemam dovoljno veliku kuću za taj hobi. Milla zato to još uvijek radi! Često mi se dogodi kad nešto tražim po ormarima i policama da naiđem na kojekakva oružja s filmskih setova. Ona valjda za razliku od mene još ne zna da nemamo mjesta. (smijeh)