Prvo što smo napravile nakon što smo se probudile je odlazak u pekaru gdje smo kupile izvrsnu višku pogaču za 15 kn. Malo je onih koji su došli na Vis, a da nisu probali pogaču od slane ribe. Razlika između viške i komiške pogače je u tome da, prema starinskom receptu, u jednu ide rajčica, a u drugu ne, ali na kraju ipak ljudi rade pogače onako kako tko voli. 

Nakon što smo popile kavu i doručkovale, krenule smo u šetnju Visom, a putem smo upoznale Tomislava, vlasnika agencije VISIT, koji nam je ponudio da nas proveze po unutrašnjosti otoka i pokaže nam dijelove Visa koje inače ne bi imale priliku vidjeti. 

Prošlo je već gotovo pedeset godina otkako je Vis zauzela Jugoslavenska narodna armija (JNA) i u potpunosti ga izolirala  od ostatka svijeta. Time ne samo da je onemogućila napredak otoka i zaustavila vrijeme već je prisilila domaće stanovništvo u neželjenu emigraciju. Ostao je samo otok s nedirnutom prirodom i kristalno čistim morem na kojem svaka skrivena vala može ispričati priču od koje zastaje dah. 

Tomo nas je sve utrpao u veliki Jeep i prepustio nas u ruke Marka, vodiča iz Zagreba koji preko ljeta radi na Visu. Obišli smo Hum, najviši dio Visa, Saveznički aerodrom (Plisko polje) i nekolicinu fascinantnih skrivenih tunela koji su služili kao sklonište za podmornice.

Nakon što su nam Tomo i Marko pokazali ljepotu Visa, krenule smo za Komižu gdje nas je čekala naša jedrilica. Nakon što smo se opet našli sa svojom ekipom, sa broda otišle smo na tulum u beach bar u Komiži gdje je naša Ana zabavljala ljude do kasnih jutarnjih sati.

Sve o jadranskim avanturama Maje I Antonije pročitajte OVDJE