Povijest Eurosonga oduvijek je ispunjena ljutnjom zbog osjećaja da je neki izvođač nepravedno zakinut, ali i bojkotima, odstranjivanjima, ostracizmom iliti, kako bi se danas reklo, kanceliranjem. Tako su sad i Hrvati došli na red da se ljute zbog Baby Lasagne, a Nizozemci negoduju jer su, pod ne baš jasnim okolnostima, njihova pjevača kancelirali s Eurosonga. No Eurosong je puno, puno više od jedne pjesme i jednog pobjednika.
POGLEDAJTE VIDEO:
Njegova je povijest bogata i bilo bi dobro da je bolje poznajemo i razumijemo jer bi tad možda bilo i manje razočaranja zbog našeg plasmana. Očito je da Eurosong slabo razumiju i neki ljudi na HTV-u, pa, osim što Baby Lasagnu njihov žiri nije bio ni uvrstio u izbor za Doru, svih ovih tjedana i mjeseci intenzivnog praćenja svega i svačega o tom natjecanju nisu se sjetili (a trebali su) i jedne naše zvijezde koja je pet godina nakon nastupa na Eurosongu trajno kancelirana u svojoj državi (kojoj je, doduše, 1990. istekao rok trajanja). Osim što njegova priča govori o kanceliranju u doba Juge, ona za mnoge svjedoči i o nepravdama na Eurosongu.
U Jugoslaviji je dva desetljeća bio "otkazan" prvi Hrvat koji je pjevao na Eurosongu. Vice Vukov, tada 28-godišnji šibenski slavuj, nekoć buntovni gimnazijalac pa student filozofije i talijanskog jezika (sa 17 godina bio je izbačen iz šibenske gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. "dogodila pobuna"), odlazi na Eurosong najprije 1963. s pjesmom "Brodovi".
On je tad već bio fantastično slavan, 1959. pobijedio je u Opatiji vječnom pjesmom "Mirno teku rijeke" (stihove je napisao Drago Britvić, a glazbu Miroslav Biro) i preko noći postao najpoznatiji pjevač u Jugoslaviji. Jugoslaviju je predstavljao i 1965. Završio je na 12. mjestu, ali o njegovoj izvedbi prelijepe "Čežnje" na YouTubeu pasionirani slušatelji eurovizijskih pjesama iz cijelog svijeta i mnogo godina kasnije imaju nepodijeljeno mišljenje: "A divine voice! Unique!".
Te godine izbio je i prvi veći skandal zbog pobjedničke pjesme, koju je izvela France Gall, a skladao i tekst napisao Serge Gainsbourg. Pjesmu "Poupée de cire, poupée de son" odmah su označili kao odveć seksističku, Francuzi su bili ljutiti jer je njihova tad 17-godišnja pjevačica nastupala za Luksemburg, a ona se poslije i sama ogradila od pjesme te rekla da je bila premlada, da nije shvaćala sve seksualne aluzije u tekstu. Više ju nikad nije izvodila.
Političke kontroverze valjat će se za Eurosongom gotovo svake sljedeće godine. Švedski se ambasador jedanput zbog Eurosonga morao ispričavati Norveškoj, na eurovizijskoj sceni protestiralo se protiv španjolskih i portugalskih diktatora Franca i Salazara, a palestinsko pitanje na Eurosongu je vruće već pola stoljeća. Arapski svijet često je prenosio Eurosong, ali bi prekidali signal kad bi na scenu stupali Izraelci. I Turci su više puta cenzurirali Eurosong zbog Izraelaca, a jedanput i zbog golog Vlade Kalembera.
Turci su se čak i povukli s natjecanja jer su im, zbog sudjelovanja Izraela, arapske zemlje zaprijetile zatvaranjem naftovoda, festival su 1975. godine bojkotirali Grci zbog turske intervencije na sjeveru Cipra, 1974. u Portugalu je emitiranje eurovizijske pjesme na državnom radiju označilo signal za mobilizaciju trupa koje su svrgnule diktaturu u "karanfil revoluciji", Norvežani na natjecanje u Haag 1980. šalju pjesmu o Laponiji u kojoj se protestira protiv gradnje elektrane, a Španjolska je 1982. (u vrijeme britansko-argentinskog rata zbog Falklandskih otoka) poslala pjesmu u ritmu argentinskog tanga...
Zbog konflikta u Nagorno-Karabahu, kao i neopreznih izjava azerbajdžanskog predsjednika o Armeniji, ova se zemlja povukla s Eurosonga 2012. u Bakuu. Posebna su priča eurovizijski skandali zbog Rusa i Ukrajinaca. U Kijevu su 2005. zemlju domaćina predstavljali GreenJolly, "veterani" Narančaste revolucije, s pjesmom "Zajedno smo jači", koja je bila i "neslužbena himna" cijelog pokreta protiv oligarha i proruskih silnika.
Dvije godine kasnije Rusi su žestoko reagirali i uputili službeni protest Ukrajini, kad je u Helsinkiju cirkusant Andrij Danilko nastupao kao karikaturalni drag queen Verka Serdučka pa u svojoj pjesmi mrmljao: "Russia Goodbye"... Ukrajinka Jamala 2016. je mnoge uzbudila pjesmom "1944", koja govori o sovjetskim zločinima nad krimskim Tatarima. Duma je tražila diskvalifikaciju, ali je Europska radiodifuzijska unija ustvrdila da pjesma nije politička.
Godinu poslije Ruse je u Kijevu trebala predstavljati Julia Samojlova, no Ukrajinci su joj zabranili ulazak u zemlju jer je nakon ruske okupacije posjetila Krim, što je bilo protivno ukrajinskom zakonu... Zbog političkih poruka s Eurosonga je izbačena Bjelorusija. Minsk je 2021. poslao pjesmu sa stihovima koji se izravno izruguju s masovnim prosvjedima protiv diktatora Lukašenka.
Ne treba nikad zaboraviti da je Eurosong, uza sve te svoje kontroverze, skandale i nepravde, najmasovnije praćeni međunarodni medijski događaj, teoretičari u disertacijama o festivalu tvrde da je on “rijedak izvor transkontinentalnoga kolektivnog medijskoj sjećanja”, u akademskom diskursu Eurosong se povezuje s pitanjem konstrukcije europskog identiteta, geopolitičko-kulturne hegemonije, s rasnim i rodnim pitanjima (potonje je ove godine izrazito naglašeno), brendiranjem novih država, orijentalizmom i - kako nam to već svako glasanje svjedoči - (post)hladnoratovskim podjelama u Europi.