Prema privremenoj mjeri sutkinje Verice Nikić sa zagrebačkog Općinskog građanskog suda od prije mjesec i pol dana, Severinin sin Aleksandar (5) će tjedan dana živjeti s majkom, a tjedan s ocem. Prema toj odluci, dječak će jedan tjedan u srpnju, a jedan u kolovozu provesti s pjevačicom, a ostale tjedne u tim mjesecima sa srpskim milijarderom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Sutkinja je odlučila da Severina 200 dana godišnje ne može vidjeti sina, a smije ga nazvati samo jednom na dan točno u 20 sati. Zakasni li nekoliko minuta, krši privremenu mjeru. Također, otac majku nije dužan obavještavati gdje im je sin.
Menadžer splitske pjevačice, Tomislav Petrović, poslao nam je otvoreno pismo u kojem se osvrće na cijelu slučaj. Pismo prenosimo u cijelosti:
Prije svega, želim reći da se ovdje pod krinkom ravnopravnog roditeljstva radi o pokušaju oduzimanja djeteta majci, i to bi trebalo svima biti jasno.
Dokaz tomu je i tužba Milana Popovića koju je podigao u Srbiji i u kojoj traži da se Severini oduzme skrbništvo. Za one koji nisu upućeni, to znači da joj se u potpunosti oduzme pravo da uopće viđa dijete. Nasreću, on je taj spor pravomoćno izgubio.
Međutim, nedavno je tražio reviziju tog spora što dokazuje da ne odustaje od te namjere.
'Milan ima prikrivene namjere'
Vjetar u leđa mu je sigurno dala ova privremena mjera kojom se djetetu zabranjuje da viđa majku više od 200 dana godišnje pa pretpostavljam da je zaključio da se sve može kad se ima malo više para i vremena te ako si uporan.
Dakle, otac djeteta koji se zalaže za ravnopravno roditeljstvo djetetu zapravo želi oduzeti majku. Ravnopravno roditeljstvo se u njegovu slučaju svodi na manipulaciju javnosti kako bi pridobio simpatije određenog dijela javnosti za svoje prikrivene namjere.
Severina je svjesna da djetetu treba otac i zato ga je zvala da dolazi viđati dijete u duljem periodu njegova života, kad to otac nije htio. Stoga, izjave koje se plasiraju u javnost da mu ona brani da viđa sina imaju za svrhu diskreditiranje nje kao majke, a to traje otkad ga je Severina ostavila.
Isto tako, izjave koje otac i njegova odvjetnica daju u javnost, da Severina u tih 200 dana može vidjeti svoje dijete i čuti se s njim telefonski kad to odgovara djetetu i njoj, nisu istinite. Naime, privremena mjera ne sadržava mogućnost dogovora roditelja. Sve što je izvan odluke sutkinje Verice Nikić znači kršenje sudske odluke, a time i mogućnost kaznenog progona protiv roditelja.
Mjera je u najmanju ruku kriminalna i neprovediva u stvarnom, realnom životu. Po dosuđenoj mjeri, ako se dijete, ne dao bog, razboli i završi u bolnici, roditelji ga ne smiju posjetiti ako taj termin nije onaj u kojemu je određeno da viđaju dijete.
Floskula koju plasira Popovićeva odvjetnica da je sud dao takvu mjeru kako bi se roditelje prisililo da se dogovore je u najmanju ruku maloumna. Pa da se mogu dogovoriti, ne bi se sudili.
Razočaran stavom Centra
Zato sudovi i postoje, ali se od njih i od institucija sistema traži da rade po zakonu, a to ovdje nije slučaj. Za nastalu situaciju su, smatram, prije svega krive institucije sistema koje su omogućile da se takva odluka donese.
Moram spomenuti i kriminalnu preporuku Centra za socijalnu skrb Maksimir, čije su djelatnice, Jasna Jurčević, Ana Pavlović i Ivanka Popić, predložile da se dijete, koje pet godina sretno živi kod majke, odvoji od majke punih 200 dana u godini i da mu se ograniči kontakt s njom.
Opravdanu sumnju u osvetu daje i mišljenje istog centra dano dva mjeseca ranije prema kojemu će otac dijete viđati svaki drugi vikend i dva dana u tjednu kad nema vikend. Što se dogodilo u ta dva mjeseca nakon što je dijete s majkom sretno živjelo punih pet godina?
Prema mojem mišljenju, dogodio se kriminal! Nadalje, Centar za socijalnu skrb Maksimir imenovao je djetetu posebnu skrbnicu, Anu Bokulić, dva dana prije zakazanog ročišta na kojem je sudila sutkinja Verica Nikić, koja je donijela privremenu mjeru i koja se složila s mišljenjem centra.
Pri tome, spis koji je trebala proučiti ima više od 1000 stranica i ne može ga se kvalitetno obraditi u dva dana. Gđa. Bokulić također prije ročišta i svoje preporuke nije vidjela ni dijete ni majku, a donijela je odluke o njihovoj sudbini i, pazite, za medije kaže da će ih vidjeti ako se za time pokaže potreba. Pa tko je tu lud?
Drugi krivac je svakako Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, kojemu je Severina podnijela sve dokaze o pristranosti Centra za socijalnu skrb Maksimir.
Čak i dokaz da je Popovićeva odvjetnica Eleonora Katić u radnom odnosu s Centrom za socijalnu skrb Maksimir pa se ovdje radi o očitom sukobu interesa i kršenju zakona. Severina je tražila da se zbog toga izuzme Centar za socijalnu skrb Maksimir i da se predmet preda drugom centru.
Dobila je odbijenicu, s obrazloženjem 'da se žali upravi vodovoda', pa neka upravni sud odluči o tome. Ministarstvo u obrazloženju čak nije ni spomenulo sukob interesa odvjetnice Eleonore Katić, kao da to ne postoji.
Dakle, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku odbilo je zaštititi dijete i majku, oboje državljane Republike Hrvatske, i dopustiti donošenje mjere kojom dijete može izgubiti prebivalište na području RH, s obzirom na to da je moguće da će više od 180 dana na godinu živjeti u inozemstvu.
Za kraj, dolazimo do privremene mjere sutkinje Verice Nikić, koja je već jednom presudom zabranila djetetu da ide u vrtić s obrazloženjem da se roditelji o tome trebaju dogovoriti. Zbog te odluke dijete je bilo odvojeno od vršnjaka i prijatelja punih pet mjeseci.
Severina je upisala dijete u vrtić u periodu kad otac mjesecima nije dolazio viđati sina. Nakon što je upoznala sadašnjeg supruga, pojavio se Popović, koji je bio protiv toga da mu dijete ide u vrtić.
Kako se dogovoriti ako jedna strana želi da dijete pohađa vrtić, a druga ne želi. Pa sud zato i postoji da presudi što je najbolje za dijete. U oba slučaja sutkinja Verica Nikić presudila je prema zahtjevima oca, suprotno interesima djeteta.
Ovim apeliram na Vladu RH i premijera Plenkovića da ispita način funkcioniranja državnih institucija te pokrene transparentan rad u zaštiti prava djeteta kako se više nikad ovakav slučaj ne bi dogodio bilo kojem djetetu.