Doček 'Vatrenih' 1998. je organiziran vrućeg ljetnog dana na Trgu Francuske Republike. Čekalo ih je negdje između 70.000 i 80.000 ljudi. Već tad nepisano je pravilo bilo da nogometaši mogu birati glazbenike za doček, a oni su tad odabrali Barune, Severinu, Doris Dragović i Zvonu Bohema.
Severina ''Djevojku sa sela'' nije napisala kao navijačku pjesmu, ali doprla je do srca "vatrenih". Slušala se od dolaska u Francusku pa sve do dočeka u Zagrebu. Te 1998. godine Seve je imala 26 godina, album joj je izašao u svibnju i počela je samostalno voditi svoju karijeru.
- Pjesmu sam posvetila svojoj rodici Neni Žeravici. U tom periodu sam dovršila i glazbu za pjesmu 'Prijateljice' jer sam tekst pisala puno ranije - prisjetila se Severina Vučković.
Pjevačica je dan prije dočeka dobila poziv Branka Mikše, tadašnjeg predsjednik HNS-a.
- Pitao me bih li došla pjevati na dočeku 'vatrenih' na Trgu Francuske Republike jer su nogometaši u busu pjevali 'Djevojku sa sela'… Bila sam zbunjena jer to nije bila navijačka pjesma - govori nam Severina pa dodaje:
- Tad su neki kompozitori namjenski pisali pjesme za reprezentaciju, ali mislim da su nogometaši 'Djevojku sa sela' prepoznali po stihovima 'Jednog jutra krenula sam u veliki svijet…', kao što su naši 'vatreni' iz jedne male zemlje Hrvatske krenuli na veliko svjetsko prvenstvo i osvojili broncu - priča nam Seve.
Tog ljetnog dana pjevačicu je u Zagrebu posjetila mama. I dobro da jest.
- Mama je rekla da moram ići na doček jer su oni naši heroji - kaže pjevačica.
Opkoljeni tisućama navijača, "vatreni" su se jedva probili do pozornice na kojoj je organiziran službeni doček uz izravan prijenos na HRT-u. Severina se također jedva probila.
- Stajala sam iza bine i tad me redatelj Krešo Dolenčić doslovno kroz gužvu vukao za ruku i gurao po stepenicama do bine i rekao: 'Odi pjevaj a capella s nogometašima'. I dao mi u ruke neki mikrofon koji nije bio za pjevanje nego za voditelje - prisjeća se. Možda to i objašnjava zašto se Igor Štimac bolje čuo od nje. Ali Severini na pozornici s legendarnim Ćirom, brončanima i 80.000 ljudi oko nje sve to više nije bilo važno.
- Kad su 'vatreni' s Ćirom krenuli pjevati, nastala je euforija i prekrasna uspomena na te dane ponosa i slave. To je bio prvi takav doček nekih sportaša i zato je nezaboravan. Veseli me što sam bila dio tog trenutka, kao i dio dočeka Janice Kostelić nakon osvojenog zlata i Ivaniševićeve pobjede na Wimbledonu, kad su tražili da pjevam 'Virujen u te'.
Iako je njezina ''Djevojka sa sela'' tad postala navijačka pjesma, za Severinu je najbolja ''Srce vatreno'', a kako nam kaže, najnoviju, onu Opće opasnosti i Tihe Orlića, ''Najbolja kad je najteže'', koju je Hrvatski nogometni savez izabrao za službenu himnu, još nije čula.