OCJENA: 4.5/5
Okosnica druge sezone 'Krune' ('Crown') je konstantna kriza u braku Elizabete II. i princa Phillipa, no ono što daje okus i miris seriji su važni povijesni događaji i njihovo prelamanje preko kraljevske kuće. Iako je u prvoj sezoni život koji se vrti oko krune prikazan vrlo izravno, ne štedeći ni gledatelje ni kraljevsku obitelj okrutnih detalja, druga sezona je uspjela nadmašiti prethodnu i pritom ne prijeći granicu dobrog ukusa te zalutati u lažno, sapuničarsko, šokiranje.
Dapače, za razliku od prve sezone, u kojoj se dio povijesnih događaja pojednostavnjivao, u drugoj sezoni se striktno drže svih prijelomnih trenutaka, ali opet ne lutajući u dokumentarizam koji bi uništio dramsku okosnicu serije. U svakom slučaju, druga sezona 'Krune' je odlično nastavila sa svim dobrim stranama zacrtanim u prvoj sezoni, a u većini slučajeva ju je i nadmašila te stvorila još veća očekivanja od treće sezone.
Ekrane je u posljednjem desetljeću jednostavno zasula gomiletina filmova i serija o engleskim kraljevima i kraljicama. I bilo je tu svega, odličnih filmova i serija, osrednjih, pa i onih za koje bi bilo bolje da nikada nisu snimljeni. Uglavnom, sve te okrunjene engleske njuške polako su svima počele izlaziti na nos.
Unatoč toj poplavi 'Kruna' se uspjela nametnuti kao jedna od najgledanijih i najboljih serija snimljenih i prikazanih u posljednje dvije godine. I to ne samo zato što je riječ o jednoj od najskupljih serija nego zbog odličnog scenarija u kojem je nađena zlatna sredina između povijesne dokumentarnosti, osobne drame obitelji koju 'Kruna' podjednako uzdiže i pritišće ulazeći u svaku poru njihovih života (pa i onu u kojoj ne bi trebala imati mjesta) i urođenog voajerizma koje nas tjera da zavirimo iza vrata bogatih i slavnih, ili barem susjeda.
Nepoznati detalji, pa čak i običnim ljudima neshvatljive stvari poput toga da kralju Georgeu liječnici kriju da ima rak pluća i što to znači pa do toga da buduću kraljicu do u detalja obrazuju o Ustavu, ali malo toga iz 'običnoga' školskog programa, potrošeni su u prvoj sezoni.
Činilo se da će u drugoj sezoni stvari krenuti prema uobičajenoj obiteljskoj drami 'i bogati plaču', no nije tako. Druga sezona, istina, vrti se oko krize u braku Elizabete i Philippa, no ta kriza protkana je stvarnim povijesnim događajima koje odlično dramatizira i uklapa u život na dvoru. Serija je posebno nemilosrdna, i povijesno istinita, prema kralju Edwardu VIII. koji je abdicirao i njegovim vezama s nacistima. Iako je odavno poznato da je Edward VIII. simpatizirao naciste, a mnogi su tvrdili da je zbog toga prisiljen na abdikaciju, a ne zbog ljubavi prema 'pučanki i razvedenici' Wallis Simpson, serija je tu epizodu detaljno razradila, iznoseći vrlo detaljno Edwardove odnose s nacistima, čak i nakon početka 2. svjetskog rata. Taj dio serije možda je i najbolji. Hladan, detaljan i bez kompromisa prema kraljevskoj obitelji i dvoru, s mnogo nepoznatih ili manje poznatih detalja.
Kao što serija ne štedi ni odnose u kraljevskoj obitelji, povijest Phillipove obitelji (opet povezane s nacistima), pa ni budućega kralja Charlesa i njegovih problema u odrastanju. Svaki novčić utrošen u seriju je opravdan i vidljiv u slici i kostimima, no najbolje potrošen novac jest ipak za odličan scenarij Petera Morgana. Nadam se, ipak, da ovo nije vrhunac serije te da će treća sezona nadmašiti odlične prethodne dvije.
Serija je dostupna na Netflixu.