Glumac Rade Šerbedžija (75) oglasio se na službenom Facebook profilu nakon što su u medijima objavljeni citati autobiografije pokojne Mire Furlan, u kojima ga glumica proziva za maltretiranje. Naime, Furlan je u knjizi detaljno opisala patnju koju je proživjela glumeći 'Medeju', u istoimenoj antičkoj tragediji, koju je režirala Lenka Udovički (55). Predstava se odvijala u kazalištu Rade Šerbedžije na Brijunima 2002. godine.
POGLEDAJTE VIDEO
Šerbedžija se od takvih navoda ogradio objavom na društvenim mrežama priloživši posljednje pismo koje mu je Mira uputila u 2017. godini.
Glumčevu objavu vam prenosimo u cijelosti:
- Dragi moji prijatelji. Ovo što neki portali i novinari rade oko knjige Mire Furlan i moga spominjanja u njoj, je cirkus u kome ja ne želim sudjelovati. Odbio sam davati bilo kakve intervjue i javna objavljivanja po raznim televizijama i časopisima. Odlučio sam da ono sto imam reći o svemu tome, napišem na svojoj stranici, a Vas bih zamolio da ne pišete nikakve komentare na ovu moju objavu. Hvala Vam.
S mrtvima se ne polemizira. Njihova je posljednja replika i to treba poštovati. Ali živima, koji u ovome sudjeluju, valja reći sljedeće:
Mira Furlan igrala je Medeju cijele četiri sezone na Brijunima, nakon zbivanja koja su u knjizi opisana onako kako su opisana.
Međutim, ovako kako živi objavljuju njezin posthumni rukopis (koji je imao, po svjedočenju izdavača, više od tisuću stranica i ova, ovako redigirana verzija, nije od nje potpisana) trebalo bi da se ti autori i potpišu na svoje uredništvo. Ja ne želim davati nikakve intervjue niti dodatna objašnjenja.
Osjećam se jedino obaveznim objaviti posljednje Mirino pismo koje mi je nakon našeg zadnjega druženja 2017. ostavila na porti kazališta Ivana pl. Zajca, odlazeći iz Rijeke. Činim to zato što sam uvjeren da to pismo svjedoči kakvi su, na kraju krajeva, bili naši odnosi.
Osim što je podijelio fotografiju Mirinog pisma, glumac ga je i prepisao u opisu objave:
- Rijeka 13.l. 2017
Dragi Rade,
Ne znaš, ne možeš znati i nećeš nikad znati koliko si me obradovao svojim pisamcem, što kažu: kao da me sunce ogrijalo!
Nikada nisam do kraja u sebi pristala da je ovakvo stanje potpune nekomunikacije između nas definitivno. I, iako je prošlo 15 godina (PETNAEST!!), ja i dalje vjerujem “ da nije prekasno, da ne može biti prekasno I da ne smije biti prekasno “ (da citiram starog Bergmana). Bio si i ostao moj uzor i “ my hero “, od onih davnih dana kada sam iz Gimnazije trčala u I. T. D . da te gledam u “Rosenkrantzu I Guldensternu“ I da ti se divim, tebi, tvojoj snazi, oštrini, preciznosti, jasnoći i tvojoj karizmi. Bez obzira na sve, ostajem tvoj fan, tvoj poštovalac i tvoja stara kolegica, partnerica i prijatelj u nevolji.
Tvoja Mira.
Citate iz biografije koja je potresla scenu možete pročitati OVDJE.