To je to što me zanima!

Scena na koljenima: Gubici od festivala broje se u milijunima

Nitko ne zna što nosi sutra, ne postoje protokoli za ovakve situacije, držimo da bi se država prema glazenicima trebala ponašati kao osiguravajuće društvo
Vidi originalni članak

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak'Sve je stalo, neki će propasti, ne znamo što ni kako dalje...'

Ako aktualne mjere koje je propisao Stožer – prema nekim optimističkim vizijama budućnosti – prestanu u lipnju ili srpnju, hoće li domaća glazbena scene još godinama snositi posljedice korona virusa i prestanka svih aktivnosti ili će se pak oporaviti već na jesen i zimu? Naravno, nitko to još ne zna a glazbenici – i javnost – su podijeljeni na one optimistične i one ne baš uvjerene u svijetlu budućnost. Naravno aktualna kriza je potaknula cijeli niz pitanja.

Jedno od njih je hoće li se zbog odsustva velikih i malih festivala te koncerata svih profila te gubitka prihoda glazbenika ali i iznajmljivača razglasa i light showa, tonaca, redara, menadžera…, ozbiljno urušiti koncertni segment glazbene industrije?

Odgovor možda daje apel za pomoć organizatora glazbenih događanja upućen nadležnim institucijama. Apel potpisuje Udruženje organizatora i realizatora događanja, u kojem su 54 poduzeća koja se bave iznajmljivanjem opreme i organizacijom koncerata. „Budući da smo struka koja se bavi isključivo organizacijom i realizacijom događanja, za nas, iako potpuno razumljiva, zabrana javnih okupljanja kao prva uvedena mjera za sprječavanje širenja pandemije uzrokovane COVID-19 virusom, znači također potpunu zabranu rada i privređivanja, bez ikakvih naznaka kada bi se isto moglo ponovno uspostaviti (…) Bez ikakve namjere da ignoriramo težinu posljedica s kojima se suočavaju i druge gospodarske grane, mi smo jedan od rijetkih sektora kojima je poslovanje preko noći u potpunosti prekinuto. Naše poslovanje i privređivanje ne postoji dok god postoji zabrana javnih okupljanja, a napominjemo i da će i nakon ukidanja rečene zabrane morati proći neko vrijeme prije nego se javna okupljanja ponovno počnu organizirati (…)“. Stoga Udruga traži moratorij na kredite i leasinge do potpunog okončanja pandemije i ponovnog pokretanja tržišta, nepovratno financiranje kompletnih doprinosa na plaće zaposlenika, sufinanciranje 60 posto osobnog dohotka svih zaposlenika osim vlasnika i članova uprave, odgodu isplate akontacija poreza na dobit,– isplatu poreza na dobit za prethodnu godinu, isplatu PDV-a za veljaču 2020. i sve naredne mjesece do potpunog okončanja pandemije i ponovnog pokretanja tržišta te obustavu obračuna komunalne naknade do potpunog okončanja pandemije i ponovnog pokretanja tržišta.

Teško je povjerovati da će im biti ispunjeni svi ovi zahtjevi no pomoć im je u svakom slučaju potrebna. U to ne sumnja ni Darko Bakić iz grupe Buđenje. Je li optimist?

„Teško je bilo što predviđati u ovoj iznenadnoj situaciji. Ne postoje protokoli i obrasci ponašanja. No, čini mi se ključno da se država počne ponašati kao osiguravajuće društvo prema svojim građanima, a onda bi svi iz ovog mogli nešto naučiti i pozitivno krenuti u nove pobjede. Sigurno će ljudi biti željni događanja nakon samoizolacije, pa se to može uz mali poček pozitivno reflektirati na kompletnu scenu. Autori će sigurno imati što za pokazati, jer su bili prisiljeni raditi više nego ikada“.

Jedni drže da bi se – i to na globalnoj razini – nakon pandemije mogla dogoditi repriza američkih „roaring twenties“ od prije sto godina. Naime, umorna od Prvog svjetskog rata i krize Amerika je „poludjela“ i prepustila se zabavama što je dovelo do prave glazbene eksplozije i plesnih groznica.

„Teško je predvidjeti hoće li i kako će se scena oporavljati. Ipak, mišljenja sam da je naša glazbena scena veoma žilava i da će relativno brzo uz sve nedaće živnuti. Sjetimo se i drugih neprilika koje su nas ranije zadesile kao što su bile Domovinski rat ili višegodišnja recesija. Scena je u svim tim vremenima nekako funkcionirala a glazba opstajala. U manjem ili većem obimu ali uvijek je bila tu. Dapače, nakon ovog perioda izolacije ljudi će jedva dočekati izlaske , opuštanje i zabavu…“, veli Neno Belan (58). Možda je u pravu jer već sada je jasno da danas nema glazbenog kreativca koji tijekom samoizolacije nešto ne stvara ali i da su nakon par tjedana strogih mjera i onog „ostanite doma“ svi već željni zabave, koncerata, kazališnih predstava, druženja u kafićima i restoranima.

No jedan dio glazbenika odavno ukazuje na hrvatski fenomen: trend neodlaska na koncerte domaćih bendova. Istina, cajke-pevaljke pune arene, zabavnjaci – oni preživjeli – te klape (odavno već zabavnjački „kolektivni Mišo Kovač“) su u ekspanziji. S druge strane rock bendovi, posebice indie i alter izvođači, uglavnom su daleko od većih koncertnih prostora. Postoji i stara teza da je za to kriva „rokerska“ publika koja odlazi na strane koncerte ili na koncerte najvećih domaćih veteranskih mainstream atrakcija ali neće pratiti događanja na novoj, uzbudljivoj i veoma kvalitetnoj alter sceni. Teško je vjerovati da će se i nakon pandemije Covida 19 išta promijeniti.     

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak'Sve je stalo, neki će propasti, ne znamo što ni kako dalje...'

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Idi na 24sata

Komentari 101

  • 05.04.2020.

    Ništa od onog kvazi hipsterskog INmusica na Jarunu??!

  • mrTrobec 05.04.2020.

    Nema kod nas problema mi nemamo glazbene scene,neka revu u kupaoni

  • MightyRavendark 05.04.2020.

    Vidim da od svih vas komentatora skoro niko nije shvatio da se ovaj apel i molba vladi za pomoć nije od strane glazbenika, nego od strane organizatora i promotora. Nemate pojma koliko je riskantan njihov posao i koliko se može novaca izgubiti kada koncert ne prođe dobro. A sad su mnogi koncerti otkazani u koje je već uložen veliki novac i mnogi su izgubili na tisuće i tisuće eura. Osim njih tu su i iznajmljivači opreme. Vrijednost opreme za jedan koncert u areni se mjeri u stotinama tisuća eura, ako ne i u milijunima. I svi iznajmljivači imaju kredite sa mjesečnim ratama od nekoliko tisuća eura, jer je nemoguće kupiti svu tu opremu bez kredita. Ako se nešto ne poduzme svi se morati rasprodati svoju opremu zbog dugova.

Komentiraj...
Vidi sve komentare