Bivši frontmen Azre Branimir Johnny Štulić (67) već četiri desetljeća vodi bitku oko autorskih prava za svoje pjesme. Štulić je svojedobno izašao iz tadašnjeg Saveza kompozitora Jugoslavije jer nije želio preko tog udruženja štititi vlastita autorska prava, a sad se ponovno oglasio o toj temi i obrušio se na SOKOJ, koji desetljećima, tvrdi glazbenik, zarađuju na njegovoj glazbi.
- SOKOJ, što znači Savez kompozitora Jugoslavije (premda bi u tom slučaju trebalo SKOJ, ali da se raja ne dosjeti, sitno izmjene naslov), zadrži ime i u novim okolnostima iako bi ispravnije bilo, po istom načelu, SOKOS, jer Jugoslavije više nema, a sad je to Organizacija muzičkih autora Srbije, dakle, to SOKOS se čita Savez organiziranog kriminala Srbije, i to s obje strane, s lijeva na desno i obratno, kako god se uzme, budući da ako laže koza, ne laže rog, što je, uostalom, i vidljivo iz dopisa kojeg bjȅh primoran dotičnima uputiti. Eto, ima tome punih četrdeset godina da se vi o taj dokument oglušujete. Za to vrijeme ste mi nanijeli neizmjernu štetu. Ja sam po tadašnjim zakonima morao ući u SOKOJ da bih dobivao svoje autorske i ine prinadležnosti, međutim, one nisu stizale. Na moj upit zašto, odgovoreno mi je da vaša firma prelazi na kompjutere od ’74., i da zbog toga niste u stanju isplaćivati honorare (ali ste itekako sposobni ubirati dotične, dapače, vaš prelazak na kompjutere je potrajao sve do rata, punih 17 godina, ako se već ratno vrijeme ne računa, tako se, uostalom, i sami hvaliste na vašoj Internet stranici). Zbog toga sam odmah prije 40 godina u veljači ’81. raskinuo svaku suradnju s vama, no čak i tako ste (po istom obrascu) još polagali pravo na ubiranje mojih honorara sve do isteka te kalendarske godine (znajući da ih nikada nećete isplatiti), štoviše, toliko vam se osladilo da mi ne silazite sa nježnika sve do današnjeg dana - napisao je Štulić.
Iz SOKOJ-a pak tvrde kako ne postoje neisplaćeni tantijemi na Štulićevo ime te da nisu mogli naplaćivati korištenje autorskih djela koja ne zastupaju.
- Branimir Štulić je istupio iz članstva u organizaciji Sokoj u rujnu 1981. godine, a tada mu je priopćeno da će napuštanje stupiti na snagu 1.1.1982. godine. Nakon napuštanja Sokoja, g. Štulić nije pristupio nijednoj svjetskoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. Dakle, punih 39 godina kompletan autorski repertoar g. Štulića ne spada u repertoar koji zastupa organizacija Sokoj (ni po osnovu direktnog članstva, niti po bilateralnim ugovorima s drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje autorskog prava. Sokoj (niti bilo koja druga organizacija) nije mogao dati dozvolu za korištenje Štulićevih djela, što znači da bi autor morao sa svakim pojedinačnim korisnikom, gdje zakon dozvoljava, za svaki posebni način korištenja odvojeno regulirati svoja prava i eventualno potraživati naknadu. Na osnovu svega gore navedenog, Sokoj (niti bilo koja druga organizacija ) nije ni mogao ubirati naknadu za korištenje njegovih djela, tako da ne postoje neisplaćeni tantijemi na ime g. Štulića - zaključili su.
Štulić pojašnjava kako nije primio ni kune od SOKOJ-a u svom životu. Naveo je i cifre koje su zarađivali njegovim zaslugama.
- Za drugu polovinu 1980. ste ubrali barem 50 000 tadašnjih maraka samo od Jugotona na ime mojih autorskih honorara koje nikada nisam vidio, a sljedeću ’81. kudikamo više, da ne spominjem radio-difuzna izvođenja kako u zemlji tako i inozemstvu (koja su daleko platežnija). Međutim, vi niste prestali s ubiranjem mojih prihoda ni po isteku ’81., već ste produžili sve do 1994., kad ste me u zamjenu za hrvatsku 'Oluju' predali ZAMPU (vidi se da radite za istog gazdu), dakle, tu ste me svake godine oštetili za milijun eura, jer, premda ste znali da ja nemam ništa s vama, opet do rata je na svakom nosaču zvuka stajalo SOKOJ i, naravno, moji radio-difuzni prihodi su se slijevali u vaše kofere, a upravo je to i razlog vašem podmetanju nepostojećih web licenci na moje pjesme, content ID-a i općenito drugih lažnih i neistinitih podataka - napisao je Štulić.