Bivša kandidatkinja 12. sezone showa 'Ljubav je na selu' Sandra Gomboc Škrinjar (32) bila je kod Dušana Golubovca (29) u selu Zrin u Sisačko-moslavačkoj županiji. Prva je napustila imanje jer su prijatelji iz djetinjstva. U kontaktu su i danas, naročito nakon razornog potresa koji je prije nešto više od mjesec dana pogodio Petrinju. Sandra se tada osjećala psihički jako loše. Govori nam kako je sada malo bolje, ali strah je i dalje prisutan.
- Nitko nam ne može potvrditi da se takvi potresi više neće događati. Mislim da će posljedice ostati na svima nama. I dalje ćemo se buditi noću i imati noćne more. Svi smo u strahu, neki me tješe da više neće biti tako jakih potresa, a neki kažu da će biti i jačih. Svakakve priče sada kruže - ispričala je Sandra za 24sata.
POGLEDAJTE VIDEO:
Nakon potresa stan u kojem je živjela bio je neuporabljiv. Oštećen je i kafić u kojem je radila, a obiteljska kuća u Petrinji nije puno nastradala. No bilo ju je strah tamo ostati samu pa je s dečkom naposljetku otišla kod njegove mame u Gvozd.
- Što se tiče obnove, meni niti statičari nisu došli. Ne znam što da kažem. Nema nikakve obnove na vidiku, samo puste priče. Djeca su i dalje pod stresom, ali manje nego prije. Kamperica i kućice su super, osjećaju se sigurnije. Navodno će sada Crveni križ početi s nekim isplatama od prikupljenih donacija. Ja sam podnijela zahtjev za jednokratnu pomoć prije otprilike dva tjedna, no još nisam dobila isplatu, dok su neki dobili za dan, dva. Tako to valjda ide - ispričala nam je Sandra i dodala kako nedostaje statičara jer još puno kuća nema nikakvu naljepnicu.
A s obzirom na to da ju je strah u kući u Petrinji, Škrinjar je prošlog tjedna iznajmila stan.
- Jedva smo ga našli, ja osjetim svaki potres. I kada nešto malo lupi ja skačem i mislim da je potres. Tek sam nedavno počela spavati u pidžami. Rijetko koja obitelj je u svojoj kući, sve je strah. Sada se radi neko kontejnersko naselje, a kada će to biti gotovo, Bog zna - ispričala je Sandra.
Još ju je uvijek strah hodati ulicom, naročito kada ide u šetnju.
- Sve je to dosta staro i uvijek mislim da bi se moglo urušiti. Grad izgleda užasno. Kao onda kad smo se vratili nakon rata. Mislim da će još dugo trebati da se nešto pokrene - potresena je Sandra. Vatrogasci su na njezinoj kući u Petrinji skinuli samo dimnjak i promijenili nekoliko crjepova da ne kisne.
Govori nam kako hrane i ostalih potrepština još uvijek imaju. No volontera nema kao što je to bilo prije, već ih je sve manje. Često je nazovu njezini prijatelji i pitaju je treba li joj što.
- Često me pitaju i kome je najpotrebnije nešto odnijeti pa im dajem adresu ili broj telefona da se to dostavi - rekla je.
Cijelo je vrijeme u kontaktu sa svojim prijateljicama koje ju nazovu kako bi malo na sve zaboravila. Sandra nam govori kako nikad ne želi biti sama.
- Išla sam i u Slavoniju na nekoliko dana. U Našicama mi je prijateljica Tea. Ona me ugostila već drugi put da se odmorim i da pričamo, družimo se, gledamo filmove, da malo zaboravim na stres. Ona i njezina obitelj uvijek su tu kada mi je potrebna pomoć. Posjetila me i prijateljica Tea iz 'Ljubavi na selu', produkcija isto zove da pitaju treba li mi što. Da nema tih ljudi, ja ne znam što bih - zaključila je Sandra.