To je to što me zanima!

Sam protiv Hollywooda: Orsona Wellesa nema već 35 godina...

Nakon majčine smrti kao dječak je s ocem posjetio Dubrovnik, a 24 godine proveo je u vezi s Hrvaticom Ojom Kodar, iako se nikad nije razveo od treće žene
Vidi originalni članak

Prije 35 godina, na današnji dan, umro je Orson Welles. Film “Građanin Kane” iz 1941., za koji je napisao scenarij, režirao ga, producirao i u njemu glumio, smatra se jednim od najutjecajnijih i najvažnijih filmova u povijesti filmske umjetnosti.

Rođen je 6. svibnja 1915. u Kenoshi, u Wisconsinu. Majka Beatrice bila je pijanistica, pa je i Orson bio sklon glazbi i svirao klavir odmalena. Obitelj je bila imućna zahvaljujući ocu Richardu koji je u ono vrijeme izumio revolucionarnu napravu - svjetiljku za bicikl. Unatoč svemu, Orson nije imao nimalo sretno djetinjstvo.

Njegov prijatelj, zagrebački redatelj Veljko Bulajić (92), kaže da je Welles zapravo najsretnije dane proveo u Hrvatskoj: “Uz našu zemlju vezala ga je ljubav jer je 20 posljednjih godina života proveo s Ojom Kodar, za koju je govorio da mu je desna ruka i u poslu i privatno, da je ona osoba bez koje ga više ne bi ni bilo”.

No u Hrvatsku je Welles prvi put došao s ocem kad mu je bilo samo deset godina. Richard je malog Orsona poveo na put oko svijeta nakon što je u najranijem djetinjstvu doživio sve nevolje koje se djetetu mogu dogoditi. Otac je bio alkoholičar i roditelji su se razveli kad su mu bile četiri godine. Živio je s majkom, koja je umrla od hepatitisa nekoliko dana nakon Orsonova devetog rođendana. Dječak od tada više nikad nije zasvirao klavir niti zapjevao.

Putovanje s ocem pomoglo mu je da prebrodi majčin tragični gubitak pa su tako doplovili i do Dubrovnika. Mali Orson nije mogao ni sanjati da će se tijekom života u Hrvatsku vraćati mnogo puta. Kad su se vratili u Ameriku, novi dom im je postao očev hotel u Grand Detouru, stotinjak kilometara zapadno od Chicaga. No hotel je izgorio i dvojac se ubrzo opet našao na cesti. Biograf Frank Brady napisao je: “Tijekom tri godine, koliko je Orson živio s ocem, nije se znalo tko se o kome brine - malodobni sin o ocu ili otac o sinu. Orson nikad nije bio dječak, nije imao vremena za bezbrižno djetinjstvo”.

Nasreću, u njegov život ušla je zamjenska očinska figura. Nakon državne škole u Madisonu dospio je u Školu za dječake Todd. O njemu se počeo brinuti učitelj Roger Hill. On ga je poticao da se bavi onim što je dječaka najviše zanimalo - kazalište i kazališna produkcija, a škola je imala i radiopostaju. No s 15 godina čekala ga je još jedna obiteljska tragedija. Samo tri dana prije Nove godine, 28. prosinca 1930., Orson je dobio telegram u kojem su mu javili da mu je otac umro sam u hotelu u Chicagu od zatajenja bubrega i srca. Očeva smrt izazvat će Orsonov doživotni osjećaj krivnje. Ocu je prije smrti napisao pismo u kojem mu je najavio da će ga prestati viđati ako ne prestane piti. Bio je uvjeren da je on glavni krivac za očevu smrt jer je mislio da se otac zbog tog pisma jako napio i umro.

Otac je u oporuci ostavio sinu mogućnost da si sam izabere skrbnika do punoljetnosti. Roger Hill nije se usudio prihvatiti takvu odgovornost pa je Welles izabrao Mauricea Bernsteina. Nakon mature Welles je dobio stipendiju na Harvardu, ali ga je Hill nagovarao da upiše koledž Cornell u Iowi. No izabrao je treću mogućnost - uzeo je nešto novca od nasljedstva i krenuo na put u Europu. U Dublinu se na kazališnoj audiciji lažno predstavio kao broadwayska glumačka zvijezda i briljirao glumom, a onda je svratio i do Španjolske. Tu se zaljubio u borbe s bikovima i svladao toreadorske vještine.

Kad se vratio u Ameriku, nastavio je rad u kazalištu, ali je dobio i angažman na radiju. Već 1938. njegova radiodrama “Rat svjetova” ušla je u povijest jer je fingirala invaziju Marsovaca na Zemlju. Tijekom 62 minute Welles je lažirao reportaže s terena te razgovore s vojskom i ratnim avijatičarima. Bila je toliko vjerna da su tijekom emitiranja morali nekoliko puta prekidati dramu i upozoravati slušatelje da je riječ o fikciji. Sve to bila je uvertira u njegovu filmsku karijeru. Ubrzo su ga angažirali u Hollywoodu, ali tu će se često sukobljavati s vlasnicima studija jer je umjesto komercijalnih želio snimati autorske filmove.

Prvi takav donio mu je odmah i Oscara za scenarij. “Građanin Kane” je od tada bez konkurencije sve do danas ostao najboljim filmom svih vremena. No bio je to ujedno i film kojim je počelo Wellesovo lutanje svijetom. Orson je postao fenomen jer je kao samouki redatelj stvorio drukčiji film od bilo čega dotad viđenog. Naučio je režirati, govorio je, tako da je 40 puta pogledao film “Poštanska kola” Johna Forda, koji mu je ostao redateljski uzor. No tematski je u “Građaninu Kaneu” kritički portretirao tad najmoćnijeg američkog izdavača Williama Randolpha Hearsta, što je samo po sebi postalo skandal. Iako je kritika hvalila film, on je ipak zabilježio financijski gubitak u kinima, što je studijima bio signal da pripaze na osebujnog redatelja. Idući put Hollywood će prognati Wellesa zbog najveće štetočine u povijesti američke filmske industrije - senatora Josepha McCarthyja.

Počeo je s čistkama od tzv. crvenih u Hollywoodu, pa se na njegovu udaru našao i Welles kao simpatizer komunista. To je za mnoge značio izgon iz filmske industrije i uništavanje egzistencije pa se Welles otputio u Europu. I privatno je dugo tražio srodnu dušu. Prva supruga bila mu je američka glumica Virginia Nicholson, ali je brak trajao samo pet godina. Razveli su se jer se Orson u New Yorku zaljubio u meksičku glumicu Dolores del Rio.

NAŠE LJEPOTICE UZ SVJETSKE VELIKANE Redatelj je bio lud za Ojom i po Primoštenu je varao groficu...

Ni ta veza nije potrajala zbog Orsonove nevjere. Welles se potom oženio za slavnu glumicu Ritu Hayworth. Na posljednji brak s Paolom Mori natjerali su ga njezini roditelji. Iako se nikad nisu razveli, Welles je do kraja života živio s našom Olgom Palinkaš, koja je ime promijenila u Oja Kodar. Ali nije sve išlo glatko. Imala je 21 godinu i bila je studentica kiparstva u Zagrebu kad je upoznala velikana Orsona Wellesa. I to slučajno 1962. u night clubu Hotela Esplanade. Sjedila je u društvu francuskog kamermana Edmonda Richarda, koji je radio na filmu “Proces” prema Kafkinu romanu. U glavnoj ulozi igrao je Anthony Perkins i filmska ekipa boravila je nekoliko tjedana u našem glavnom gradu.

Idi na 24sata

Komentari 8

  • Linz 10.10.2020.

    I našeg dragog druga Tita nema već 40 godina al' živjeti se mora !!!

  • čovik-s-juga 10.10.2020.

    Debelo precijenjen redatelj.

  • jamesbond7777 10.10.2020.

    ni nebude ga jos i duze,,da se ne nadate???

Komentiraj...
Vidi sve komentare