Premijera filma "Dražen" u utorak je bila u Šibeniku, rodnom gradu velikoga košarkaša. Simultano su ga prikazivali u pet dvorana. Film nije posvećen samo Draženovoj sportskoj karijeri nego govori i o intimnoj obiteljskoj priči te njegovoj osobnoj priči, koja nije bila toliko poznata javnosti. Rade Šerbedžija, Mile i Ivana Kekin, Biserka Petrović i mnogi drugi bili su na premijeri, kao i svjetski poznati producent Pete Radović.
- Priča, režija, produkcija... Sve je top, holivudska priča... Dražena sam pratio dok je igrao, jedino nisam znao kakav je bio kao čovjek, a sad sam to vidio na filmu - kazao je Radović.
Taj dio priče bio je najinteresantniji i proslavljenom glumcu Radi Šerbedžiji, ocu režisera Danila.
- Znao sam da je sin vješt i talentiran režiser, a film je sjajan, kakav sam i očekivao. Inteligentan odabir scenarija i režije, da se ide u nepoznatu priču o onome o kojemu svi sve znamo. Odjednom vidimo njegovu intimnu priču, njegove borbe samoga sa sobom, njegov bunt, ali i njegovu toplinu, emocije, sve ono što ga je činilo drugačijim. Posebno taj kraj filma, koji nije završio nekim banalnim rješenjem poput prikazivanja automobilske nesreće nego porukom da je sve moguće... - rekao je Šerbedžija.
Emotivno je film doživjela i Romina Tonković, koja je utjelovila lik Draženove djevojke Renate.
- Baš sam razgovarala s gospođom Biserkom, koja se slaže s tim da je film istinit i divan. I ja sam plakala prvih pola sata u kojima se moj lik ne pojavljuje jer su mi klinci koji glume Acu i Dražena jako dobri. Za ulogu sam se pripremala dugo, našla sam se nekoliko puta sa stvarnom Renatom, koja mi je jako pomogla. Ona je vrlo topla i divna. Kažu da nas dvije vrlo sličimo. Možda u licu, ali ona je mnogo viša od mene... - rekla je.
Dojam je kako je nakon premijere najsretniji bio režiser Danilo Šerbedžija:
- Zadovoljan sam. Napokon smo zatvorili priču, ono što smo planirali to smo i napravili, a najdraže mi je što se obitelji sviđa film i što ga je publika lijepo primila - kazao je Šerbedžija, koji je pojasnio zbog čega nema nekih važnih događaja u Draženovu životu, poput Olimpijskih igara u Barceloni:
- Ovo nije sportski film, a svaki film mora imati i svoja pravila, prije svega mora trajati između 90 i 100 minuta. Da smo stavljali sve utakmice, svaka bi morala imati svoj uvod, vrhunac i rasplet. To je onda serija od 10 nastavka ili film od 10 sati. Posebno pamtim Europsko prvenstvo 1989. godine i po meni najjaču generaciju u povijesti, koja je sve dobivala po 20 i više razlike, ali onda bih morao staviti i Svjetsko prvenstvo u Argentini, i Olimpijske igre... Jednostavno nismo mogli.