To je to što me zanima!

Rođaci se bore, a Esmini sinovi ne žele njezin novac ni kuću...

Esmina braća, njihova djeca i unuci najavili su sudsko osporavanje oporuke i borbu za Esminu kuću. Tako je Adnan Redžepov, unuk Esmina brata, poručio iz Njemačke preko magazina Fokus da će tražiti prava
Vidi originalni članak

Vrijedne nekretnine, automobili, brodovi, umjetničke slike, tantijemi... Imovina poznatih i slavnih često je iznimno vrijedna, a isto tako često smo svjedoci i nemogućnosti dogovora o podjeli te imovine, odnosno nasljedstva, pa onda slijede mučne optužbe, dugogodišnji procesi, svađe i prepucavanja. Već iscrpljeni od te borbe ne prezaju ni pred čime, u javnost izlazi prljavi veš, a nije rijetkost ni kad se odjednom počnu javljati rodbina i obitelj za koju prije nisu ni čuli. U ovom serijalu donosimo neke od priča samih aktera. Ispričali su nam svoja iskustva procesa koji su u tijeku već godinama, a pomaka gotovo da i nema. Situacije u kojima se ponekad nalaze zaista postaju bizarne, a optužbe sulude.

Ostavinska rasprava još jedne zvijezde narodne glazbe, Esme Redžepove, također je, kao i mnoge slavnih, puna problema i prepucavanja.

Tijekom života ona i njezin također pokojni suprug Stevo Teodosievski usvojili su 47-ero romske djece i svi su postali glazbenici, od kojih su mnogi kasnije svirali u njezinu pratećem sastavu. Kako je uvijek govorila, suprug Stevo držao ju je kao princezu - nije joj dao ni da rađa ni da obavlja bilo kakve kućanske poslove. Ali je zato Esma imala brojnu obitelj - mnogo braće i sestara te njihove djece o kojima se brinula i pomagala im financijski.

Još prije desetak godina radovala se da će jednog dana otvoriti Dom humanosti - kako se trebao zvati muzej u njezinoj obiteljskoj kući u skopskom naselju Šutka. Na pitanje kad će dovršiti Muzej i dom humanosti, Esma je 2004. godine odgovorila:

- Stariji ljudi znaju reći: ‘Nemoj nikad odmah dovršiti kuću. Ostavi barem nešto nedovršeno da imaš razloga živjeti’. Ali bih ipak željela barem ove godine dovršiti Dom humanosti, kako će se zvati muzej.

Pjevačica, koja je preminula 11. prosinca 2016. godine, počela je pisati oporuke u lipnju iste godine. Najavila je da će Muzej ostaviti državi Makedoniji, no oko kuće su se počeli otimati nasljednici. Tako se vodila ogorčena bitka između Humanitarne udruge Esma i Stevo Teodosievski, kojoj je trebala pripasti kuća i koja je zatim trebala postati vlasništvo države.

No tome su se usprotivili nasljednici. Zanimljivo je da se nijedno od Esmine posvojene djece nikad nije javilo niti tražio nasljedna prava, ali su to učinili Esmini rođaci.

BITKA ZA NASLJEDSTVO Šabanov sin odbio je maćehinu ponudu: 'Želim što mi pripada'

Nakon pjevačice ostalo je pravo bogatstvo u intelektualnom vlasništvu jer je Esma Redžepova bila zvijezda world musica, čiji su se CD-ovi prodavali u cijeloj Europi.

Stoga su, osim na nekretnine, rođaci polagali pravo i na autorska prava te tantijeme od izvođenja njezine glazbe, što im nitko nije osporavao, ali i na kuću koju je pjevačica željela darovati svojoj domovini.

Prva se na Facebooku javila Vaska Jankovska, pjevačica iz benda Gorana Bregovića, koja je rekla da sumnja u istinitost Esmine oporuke i da bi autorska prava trebala pripasti Simeonu Atanasovu, koji je Esmu pratio na svim koncertima i nastupima te brinuo o njezinoj karijeri nakon smrti supruga Steve.

Također Esmina braća, njihova djeca i unuci najavili su sudsko osporavanje oporuke i borbu za Esminu kuću. Tako je Adnan Redžepov, unuk Esmina brata, poručio iz Njemačke preko magazina Fokus da će tražiti svoja prava te tužiti humanitarnu udrugu za uzurpiranje imovine i lažiranje oporuke.

Idi na 24sata

Komentari 40

  • vihor 2016 11.02.2020.

    oteto-prokleto.... Kako se ne boje ... ah

  • 11.02.2020.

    pohlepa poslije smrti vlasnika svih nekretnina i pokretnina nema granice,moj pok. stric bio u ZGB kod Kvaternikova trga vlasnik jedne zgrade sa dosta stanova (naravno ne baš na pošteni način)njegova supruga a moja strina nije mogla imati djece,kada sam došla kod nje da mi iznajmi jednu malu garsonijeru (1966 g.)tokom početka školovanja u Zagrebu,naravno odbila me,kasnije sam stanovala kod brata u Dubravi ,moj pok. stric, brat mog. pok. oca dok je ležao u bolnici teško bolestan(1960g.) ,pozvao je mojeg tatu u bolnicu preko advokata,kada je moj tata došao u bolnicu i advokat ,stric je diktirao oporuku ,da skratim, zgrada koju posjeduje stric ostavlja tati da on podijeli nama djeci (desetoro djece)a zgrada je imala 7 stanova i 3 garsonijere u potkrovlju,moj tata je sve to odbio i rekao da on to ne želi jer su se već tada 2 brata stambeno zbrinuli ,jedna sestra starija se bogato udala ,jedna sestra (pok.) živjela u Njemačkoj ,brat jedan u Francuskoj i jedan u Njemačkoj,ostale smo tri sestre i mlađi brat kod kuće,međutim stric je bio uporan i natjerao tatu da potpiše,nakon 2 mj. stric umre ,na ostavinskoj raspravi pozvan moj tata i strina (također danas pok.)prilikom čitanja oporuke nigdje nije pisalo da moj tata išta nasljeđuje,advokat koji je bio sa tatom u bolnici je ostao šokiran jer je strina dovela svog advokata i pobila oporuku koja je potvrđena u bolnici ,navodno je tvrdila da je prije smrti moj stric i njen suprug izmijenio oporuku i da njoj sve pripada,slijedi nast.

  • no sleep 11.02.2020.

    đelem đelem

Komentiraj...
Vidi sve komentare