U vrijeme kad je cijeli svijet 'stao', a većini nedostaje njihov stari život i navike, kao svojevrsno svjetlo na kraju tunela pojavila se vijest da je jedan od najcjenjenijih europskih glazbenih festivala, novosadski Exit, dobio novi datum već ovog ljeta. Tradicionalni srpanjski termin je odgođen, ali već od 13.-16. kolovoza organizatori računaju da će sve biti spremno za veliku proslavu 20 godina festivala. U svemu imaju podršku države, ali i cijele glazbene industrije, koja proživljava nezapamćene trenutke. Povodom jubileja razgovarali smo s Mirelom Priselac Remi, glazbenicom i prijateljicom festivala, na kojem je nekoliko puta nastupala i kojeg uvijek rado posjećuje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Na Exitu si nastupala, pretpostavljam i privatno bila više puta... Što za tebe taj festival predstavlja?
- Da, svirali smo na Exitu nekoliko puta i nama je, pogotovo ranije, kao jednom malom hrvatskom bendu taj odlazak u Novi Sad stvarno bio pojam. Otvaranje jednom bliskom, ali ipak novom tržištu i generalno velika stvar. Nastupali smo isprva na tim manjim, šarmantnim pozornicama, među reperima i rasli zajedno s festivalom. Za mene je Exit jedan brend lišen političkog konteksta, jakog nezavisnog duha. Nadasve kreativan festival koji potiče nova prijateljstva i spaja sve zemlje regije, ali i svijeta. Čini mi se da su kod nas neke najveće glazbene zvijezde u pravilu dolazile u trenutku kad je njihov sjaj već lagano blijedio, a na Exit su dolazila aktualna imena u naponu snage, što je iznimno važno.
Koji su glazbenici na tebe ostavili najveći dojam baš na Exitu?
- Pa recimo na ovim nešto starijim Exitima svakako Arctic Monkeys. Impresivno je to kad nekoga gledaš na televiziji, a onda par dana kasnije uživo. Posljednji put kad sam s Elementalom bila 2017. godine onda definitivno Princess Nokia. Najboljim i najvećim europskim festivalima ne možeš konkurirati s nekim lineupom koji nije aktualan, koji nije 'vruća roba'. I zato Exit uspijeva u tome.
Ove godine doduše prave konkurencije ni neće biti. Festival u Novom Sadu je praktički jedini veliki glazbeni festival u Europi koji je još uvijek zakazan tijekom ljeta. Ideš li ove godine?
- Moram vidjeti kako će se razviti situacija, ali u principu bih stvarno mogla. Rekao si i sam, svirki će biti slabo ili nikako, mislim da će mi raspored s Elementalom biti poprilično čist. (smijeh)
Exit se nekako s godinama isprofilirao najviše kroz Dance Arenu i elektroničku glazbu. Kakav je po tebi status hip hop izvođača danas?
- Postoji još uvijek puno pozornica na kojima dišu i nastupaju i 'pravi', punokrvni bendovi svih žanrova. Mislim da to nikad nije dovedeno na marginu i da ni neće. Postoji neki zdravi balans. Mislim da je to ideja festivala, a da je i glazbeno nasljeđe Novog Sada utjecalo na to. Osamdesetih je u tom gradu bujala jedna vrlo maštovita, inovativna scena koja je bila al pari beogradskoj.
Kakve su bile reakcije publike na tih nekoliko nastupa Elementala?
- Nas u Srbiji stvarno vole. Mi u Beogradu na koncertima imamo ljudi koliko i u Zagrebu, a ni Novi Sad nije iznimka. Tamo su nam srećom stvarno sva vrata otvorena i postoji neka pozitivna vibra uvijek. Jednom nam je na Exitu pala ozbiljnija kiša, ali ljudi se svejedno nisu dali. Pjevali su s nama i bilo je stvarno sjajno.
Je li to onda ujedno i najljepša uspomena s Exita?
- Meni je taj festival zapravo uvijek predstavljao nekakvo puštanje s lanca i prepun je lijepih uspomena. Dođem tamo i pomahnitam od količine bendova, a i imaš već u startu tu neku prednost domaćeg terena u odnosu na neke festivale na Zapadu na koje sam također išla. Cijeli grad živi u potpunosti festival tih nekoliko dana i to se onda stvarno osjeti, a Petrovaradinska tvrđava je navečer uvijek čarobna. Ranije dok sam prevodila, uvijek sam uzimala poslove tako da konačni rok za završetak bude netom prije Exita i onda bih isključila mobitel tjedan dana. Zaradiš neke novce i odmah ih potrošiš, ali nikad ti ne bude žao.