Sjećam se da je 22. ožujka bio potres, a samo dan kasnije spotaknula sam se u kuhinji, pala i slomila kuk. Ne sjećam se mnogih detalja, kažu mi da je to uobičajeno nakon takvog šoka. Ne znam ni kad je i kako došla Hitna, kako su me iznijeli iz stana, jer je vrlo malen, i sigurna sam da me nisu mogli staviti na nosila. Jedino u kolicima ili preko ramena ili u vreći, kaže Smiljka Bencet Jagarić, 86-godišnja glumica, koja i dalje ne gubi smisao za humor.
- Znam samo da su me odvezli u bolnicu Sveti Duh i operirali, a onda su me dopremili ovdje u Rezidenciju Kastelan u Novom Zagrebu. Zahvalna sam što su mi brzo pronašli smještaj, ali oporavak ide sporo - govori Smiljka, koju je sredinom 70-ih proslavila uloga Regice u seriji “Gruntovčani”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako kaže, sretna je što je u ovom domu za starije jer ima veliki vrt i puno zelenila, pa je i u doba karantene ipak mogla izaći iz sobe te prošetati uz pomoć hodalice, od koje se ne odvaja.
- Da nije bilo pandemije, ja bih otišla mjesec dana na rehabilitaciju u neke toplice i mnogi mi kažu da bih danas već hodala bez problema i vratila se kući. Ovako sam morala sama pronaći fizioterapeuta i sad mi dolazi tri puta tjedno, pa se uz njegovu pomoć ipak vidi napredak. Čovjek je stvarno stručan i ima puno strpljenja i volje da mi pomogne, pa smo se već dogovorili da, kad jednog dana dođem kući, nastavimo suradnju - govori Smiljka s puno optimizma i s nestrpljenjem da se što prije vrati u svoj stan.
- Ovdje dani prolaze polako. Najgore je bilo kad nam nitko nije smio doći u posjet i kad bi paketi koje bi mi donijeli morali stajati tri dana dezinficirani u spremištu. Nerijetko bi mi slali voće, a onda samo možete zamisliti u kojem stanju je bilo nakon tri dana - prisjeća se Smiljka Bencet posebnih epidemioloških mjera koje su vrijedile sve do srpnja.
- Kad su mjere popustile, dopustili su nam i posjete u otvorenom prostoru, pa su mi mogli doći i prijatelji, što me jako veselilo. Sjeli bismo u vrt na klupe i družili se pola sata, koliko je bilo dopušteno i razgovarali preko brnjica, kako zovem te maske koje moramo nositi - govori Smiljka.
Za razliku od mnogih koji su u vrijeme karantene dobili pokoji kilogram viška, Smiljka je smršavjela desetak kilograma.
- Hrana je ovdje jako dobra, ne mogu se požaliti. Divim se ljudima u kuhinji koji svima nama spravljaju svaki dan po tri obroka, ali ne mogu baš puno jesti, a i bolje je da zbog bržeg oporavka izgubim koji kilogram, da ne opterećujem kuk. Vrijeme kratim gledajući televiziju, ali nažalost televizor malo ‘šteka’ pa ne mogu uvijek pronaći program koji želim gledati. Ponekad borba s televizorom potraje i 15-ak minuta - opisuje svoju svakodnevicu.
Ali je zato dobro upućena u sve događaje u zemlji i svijetu. Iako nema unuke, najviše joj je žao mladih ljudi.
- Kakva će to biti škola u kojoj se djeca ne smiju družiti, ne smiju se uhvatiti za ruke, zagrliti, poljubiti, izaći u dvorište... Jedva dočekaš kraj školskog sata da se u hodniku sastaneš s prijateljima i zafrkavaš. Da poslije škole ideš u grad, na piće, navečer u klub da se isplešeš. Sad mogu samo biti sretna da sam imala divan život, da smo putovali, išli na izlete, nesputano se družili - govori omiljena glumica, koja je tijekom karijere igrala u mnogim hrvatskim televizijskim serijama, od “Mejaša”, do serije “U registraturi”, “Inspektoru Vinku”, “Dirigentima i mužikašima”, sve do “Stipe u gostima”, “Bibinog svijeta” i “Policijskim pričama”.
Tek prije desetak godina prestala je raditi.
- Dugo nisam htjela davati intervjue, a onda sam pristala jer me je nagovorio sin - prisjeća se razgovora koji je 2017. dala upravo našim novinama i u kojemu se prisjetila kako je izgubila voljenog oca koji je nestao 1945. na putu za Bleiburg, kad je njoj bilo 11.
- Proglasili su ga neprijateljem iako je bio telegrafist i nikad nije uzeo u ruku oružje. Nikad ga nisam prežalila. Mama i ja smo se često selile, a u Varaždinu sam upisala glumačku školu - ispričala je tad Smiljka, koja je s drugim suprugom, kolegom Vladimirom Jagarićem, živjela u skladnom braku sve do njegove smrti.
Nažalost, prošle godine izgubila je i sina jedinca Luku. Nakon svega samo želi jedno.
- Jedva čekam vratiti se doma i jednog dana opet otići u kazalište, pa makar i puzeći. Samo da stvore već jednom to cjepivo - poželjela je Smiljka Bencet Jagarić.