Imala je 21 godinu i bila studentica kiparstva u Zagrebu kad je upoznala redateljskog velikana Orsona Wellesa. Dogodilo se to sasvim slučajno 1962. godine u night clubu Hotela Esplanade. Sjedila je u društvu francuskog kamermana Edmonda Richarda, koji je radio na filmu “Proces”, prema istoimenom Kafkinu romanu. U glavnoj ulozi igrao je Anthony Perkins i filmska ekipa je boravila nekoliko tjedana u našem glavnom gradu. Oja Kodar je tad još bila Olga Palinkaš i film je nimalo nije zanimao.
- Orson je nepozvan sjeo za naš stol, predstavio se i započeo razgovor. Gledao me svojim fascinantnim prodornim pogledom i tako smo se zanijeli u razgovor da nisam ni primijetila da smo ostali sami za stolom - ispričala je mnogo godina kasnije Oja Kodar. U to vrijeme znala je da je slavni redatelj, da je snimio film “Građanin Kane” kad mu je bilo samo 25 godina, a od nje je bio stariji 26 godina.
Ali bio je vrlo ugodan sugovornik, znatiželjan, veliki šarmer i jako ga je zanimalo sve u vezi nje. Budući da nije tad najbolje govorila engleski, nije baš shvatio čime se bavi, pa mu je sutradan donijela jednu isklesanu skulpturu.
- Sad mi je jasno. A ja ću poslati po tebe vozača da te dovede na filmski set pa da ti vidiš što ja radim - rekao joj je i sutradan se našla u Novom Zagrebu na Velesajmu. Ubrzo su se zbližili i on ju je poveo na romantični vikend u Pariz. Razišli su se, Oja se vratila kiparstvu, a Orson u Ameriku. U to vrijeme on je već iza sebe imao nekoliko propalih brakova i veza. Tad 47-godišnji slavni holivudski redatelj bio je oženjen četvrtom suprugom, talijanskom aristokratkinjom Paolom Mori.
Prva supruga bila mu je američka glumica Virginia Nicholson, ali je brak trajao samo pet godina. Razveli su se 1940., nakon što je Virginia saznala da se Orson u New Yorku zaljubio u meksičku glumicu Dolores del Rio, koju je obožavao još od tinejdžerskih dana. I ona je bila u braku pa je njihova veza bila tajna sve do 1941. Glumili su i u njegovu filmu “Putovanje u strah” iz 1943., ali ni ta veza nije dugo potrajala, opet zbog Orsonove nevjere. Rio se vratila u Meksiko odmah nakon premijere filma, a Welles se iste godine u rujnu oženio za slavnu i prelijepu glumicu Ritu Hayworth.
Konačno, na posljednji brak s Paolom Mori natjerali su ga njezini roditelji. Vjenčali su se u Londonu u svibnju 1955., a ona je i glumila u njegovu filmu “Mr. Arkadin”. Iako se nikad nisu razveli, Welles je zapravo do kraja života živio s našom Olgom Palinkaš. Ali nije išlo glatko.
Nakon što su se razišli u Parizu, Orson se više nije javljao. Olga mu je poslala i nekoliko pisama, ali odgovor nikad nije dobila pa je utjehu pronašla u marljivom studiranju. A onda ju je njezin nemiran duh odveo opet u Pariz.
- Moj kolega s Akademije ljeti je radio u Champagnei na berbi grožđa kako bi zaradio za studij pa je iskoristio priliku da upiše parišku Akademiju lijepih umjetnosti. Molio me da mu pošaljem nekoliko fotografija svojih radova da se s njima prošverca te je uspio. Budući da sam mu poslala lošije radove, poslala sam u Pariz svoje najbolje radove, pa sam i ja prošla na prijamnom - prisjetila se Oja svoga puta.
Već iste godine studenti su trebali napraviti skulpturu koja bi se dodijelila kao glazbena nagrada na francuskoj televiziji i Ojin rad je pobijedio pa je i ona predala nagradu pred milijunskom televizijskom publikom. Njezina ljepota odmah joj je priskrbila nekoliko televizijskih i filmskih angažmana, a počela je raditi i kao manekenka u robnoj kući La Samaritaine, što joj je dobrodošlo kao džeparac kojim je podmirivala studentske troškove u francuskoj metropoli. I onda se jednog dana Orson ponovno vratio u njezin život.
- Na trećoj godini hodala sam s jednim Francuzom koji je radio nešto na filmu. Jednog dana mi je rekao da je Orson u Parizu i da snima film sa Jeanne Moreau. Bio je to jednosatni film ‘Besmrtna priča’. Odmah sam otišla agentici Jeanne Moreau i ostavila poruku za Orsona. Odmah me nazvao i pozvao u hotel Raphael, u kojem je odsjeo. Kanije mi je priznao da je imao veliku tremu prije ponovnog susreta jer nije znao kako će me se dojmiti nakon 2-3 godine otkad se nismo vidjeli - ispričala je Oja jednom novinarima.
Kako je rekla, čim ga je vidjela, činilo joj se da se nije nimalo promijenio, osim što je pustio bradu. Odmah ga je pitala zašto joj se nije više nikad javio, a on je bez riječi posegnuo u svoj metalni kovčeg u kojem je čuvao poslovne spise i iz njega izvukao njezina pisma:
- Vidiš, nosim ih sa sobom cijelo vrijeme. Nisam se htio javljati jer to ne bi bilo moralno. Ti pred sobom imaš cijeli život, a ja sam puno stariji od tebe i ništa ti ne mogu dati - odgovorio je Welles.
Naravno, zbližili su se i ostali zajedno idućih 20 godina. Iako nikad nije išao na njezine izložbe, a Oja je izlagala po svim europskim i svjetskim metropolama, od Amsterdama i Rima do New Yorka i Los Anglesa, ona je njega pratila i asistirala mu na filmu. Za njezin pseudonim Oja Kodar zaslužan je upravo Orson Welles.
- Dok smo živjeli u Parizu posjetio nas je moj prijatelj, inženjer Nikola Rak. Budući da on nije govorio engleski, ja sam prevodila kad bi razgovarao s Orsonom. Jednom je rekao Raku da sam mu ja poput Božjeg dara. Prevela sam Nikoli: ’Kaže da sam mu k’o dar s neba’. Orson me prekinuo i pitao: ‘Što je to kodar?’ To bi trebalo biti tvoje novo prezime!’.
I doista, Oja je bila Orsonu dar s neba. Zbog njegova posla mijenjali su adrese, živjeli su u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i SAD-u, a on je imao prilično nezdrave navike zbog dnevnog ritma. Mnogi su joj kasnije govorili da mu je upravo ona produljila život jer ne samo što je bila mlađa od njega, nego se doista o njemu brinula.
- Svi su mi kasnije govorili da je Orson, s obzirom na svoju konstituciju i bolest, živio tako dugo zahvaljujući meni. Znao bi pasti u nesvijest, ali sam uvijek bila uz njega i vraćala ga u život. Nije pazio na sebe. Sjećam se kad smo boravili u splitskom hotelu Marjan na snimanju filma ‘Dubina’. Već u 11 sati jeli bismo bifteke jer bismo cijeli dan bili na setu i to bi nam bio jedini obrok. Imao je problema s metabolizmom od djetinjstva. Uvijek je bio debeljuškast - ispričala je Oja.
Nikad se nije razveo od Paole Mori, a sa svakom od zakonitih supruga imao je po jednu kćer. Održavao je s njima veze, ali se nisu posjećivali. Budući da je Oja uz Orsona provela 20 posljednjih godina njegova života i pratila ga na svim setovima te mu bila poslovno i privatno “desna ruka”, Orson joj je ostavio dobar dio i svoje nematerijalne ostavštine. Na kraju je sud presudio u njezinu korist i sve ono što je slavni redatelj htio da ostane Oji, za to se i izborila.
Vijest o njegovoj smrti Oju je zatekla u Primoštenu, u roditeljskoj kući, i taj trenutak za nju je stao svijet:
- Bio je 10. listopad 1985. Boravila sam kod mojih roditelja, a s Orsonom u kući u Los Angelesu ostao je moj nećak. Bila sam u kupaonici, kad je mama ušla i kratko mi rekla: ’Orson je umro!’. Ničega oko sebe nisam bila svjesna. Uzela sam slušalicu i pitala nećaka: ’Ti se šališ?’. Bilo mi je neshvatljivo da je umro, bila sam uvjerena da će me nadživjeti zbog njegovih mladalačkih pogleda na svijet - govorila je Orsonova muza o tim teškim danima. Nije vjerovala ni da je umro kad je ušla u njihovu kuću ni kad ga je posljednji put ispraćala s ovoga svijeta. Tek na komemoraciji u holivudskom Udruženju filmskih redatelja, na kojoj su se okupili svi slavni glumci i Wellesovi kolege, kad su sa zvučnika pustili njegov glas, Oja se slomila i shvatila da ga više nema.
Iako je zahvaljujući njemu i sama snimila dva dugometražna filma “Jaded” i “Vrijeme za...”, ipak je njezina prva ljubav ostalo kiparstvo. Njezine radove u svojem domu ima i redatelj Peter Bogdanovich, imao je i Gene Kelly, svoj crtež darovala je i Charltonu Hestonu. U njihov dom u LA-u dolazili su i Jack Nicholson te njegova tadašnja dugogodišnja partnerica Angelica Huston.
- Malo glumaca je zalazilo u naš dom, ali je zato Orson obožavao iluzioniste. Sakupljao ih je sa svih strana svijeta i od njih učio trikove. Mogao je tako provesti dane i dane - ispričala je Oja Kodar jednom nepoznatu strast vječnog dječaka i velikog redatelja Orsona Wellesa.
POGLEDAJTE NOVI SERIJAL 24SATA: