Za njih bi se doista moglo reći da su jedan od medijski najeksponiranijih glumačkih parova, ali o njihovom privatnom životu zna se točno onoliko koliko su spremni otkriti medijima, a to je uvijek vrlo malo. Naravno, riječ je o zagrebačkoj glumici Bojani Gregorić i njezinom suprugu, također glumcu Enesu Vejzoviću.
Danas 45-godišnja Bojana plijenila je pozornost od samih početaka karijere. Prvu veliku i zahtjevnu ulogu dobila je u danas matičnom kazalištu 'Gavella', puno prije no što će diplomirati na Akademije dramskih umjetnosti. S jedva navršenih 17 zaljubila se, a dvije godine kasnije i udala za glazbenika Borisa Novkovića. On je pak u trenutku vjenčanja imao 24 i već je bio poznati pjevač. Iza sebe je imao pet godina uspješne karijere koju je počeo s albumom 'Kuda idu izgubljene djevojke', a poznati rocker, tad u zenitu slave,
lako je osvojio mladu i lijepu buduću diplomiranu glumicu. Oboje su odrasli u sličnom, poticajnom okruženju. Boris uz oca Đorđa uspješnog kompozitora, a Bojana u obitelji u kojoj je majka Božidarka Frajt bila velika glumačka zvijezda bivše države, a otac Boris Gregorić filmski producent. Unatoč tomu Bojana se nije odmah zainteresirala za glumu.
Uz djeda, narodnog heroja Pavla Gregorića, najprije se zainteresirala za prirodne znanosti. Htjela je biti biolog, veterinar, medicinska sestra, pa zubarica. Djed, koji je studij završio u Beču, perfektno je govorio njemački i bio vrhunski intelektualac, pa ju je neprestano poticao da uči i govorio joj da je znanje najmoćnije oružje. Na to ju je poticao i stariji brat Tomislav s kojim je vježbala ne baš omiljenu matematiku, ali su zajedno obožavali odlaziti u kazalište lutaka gdje im je neko vrijeme radila majka.
Unatoč majčinoj filmskoj slavi, djeci je ona bila najveća zvijezda kad bi u kazalištu lutaka igrala Mrkvu. S druge strane, tatu Borisa je smatrala facom samo kad bi snimao filmove s puno kaskadera, a to je bilo često jer je Boris bio jedan od važnijih producenata u tadašnjem Jadran filmu u kojem su se nerijetko snimali i američki akcijski filmovi.
Budući da je odrasla kao dijete rastavljenih roditelja, mnogo godina kasnije priznala je da je to znala okrenuti u svoju korist, tako da bi iskamčila dvostruke džeparce, a kad bi zaiskrilo između nje i tate ili mame, utočište bi joj pružio brat.
Kad je konačno stasala za fakultet, svi su se zgrozili nad njezinim izborom, budući da je Bojana već kao 4-godišnja djevojčica mnogo više interesa pokazala za balet. Naime, tad ju je majka prvi put odvela u HNK na balet i tad je prvi put vidjela na pozornici našu proslavljenu balerinu Maju Srbljenović. Kad se otvorio crveni, baršunasti zastor i kad su baletani izišli na pozornicu, očarali su ju gipki pokreti plesača i nakon godina zanovijetanja da želi plesati balet majka ju je konačno odvela i u Školu za klasični balet na Ilirskom trgu.
Odmah ju je upozorila da je to prvi i zadnji put da ju tamo vodi, te da mora sama odlučiti ima li za to volje i snage. No, šest godina kasnije Bojana je diplomirala u klasi profesorice Gordane Rajs Cvenk. Tim više je njezina odluka da se posveti glumi iznenadila roditelje, ali ne i svestranu Bojanu.
Već na drugoj godini studija dokazala je da tu nije slučajno. Zaigrala je zahtjevni, tragični lik Janice Labudan u Kolarovoj 'Brezi' i dobila odlične kritike. Te 1992. godine već je bila u braku koji će potrajati pet godina. Ipak, mladost i zahtjevne karijere presudit će njihovoj zajedničkoj sreći. Mnogo godina kasnije, Bojana će reći da ni jednog trenutka nije požalila što se udala tako mlada.
- Gledam na to kao na prošlo svršeno vrijeme. Ne gledam kao na pogrešku, već na drugačije emotivno razdoblje bivše 19-godišnjakinje - opisala je jednom.
Smatrala je to neprocjenjivim iskustvom jer se udala zbog prave mladalačke ljubavi kao i Boris. No, očito oboje nisu bili spremni za izazove koje nosi zajednički život. Razveli su se bez skandala i medijske pompe iako neki tvrde da je raspad uslijedio nakon njegove nevjere.
Kao i svaka djevojka, mislila je da je prvi ujedno i onaj pravi, no to se nažalost u njezinom slučaju nije dogodilo. Tek nakon vremenskog odmaka, jednom je u šali svoj prvi brak prokomentirala trima riječima:'Veni, vidi, zbrisah'.
Idućih godina svojski se posvetila pozivu. Postala je članica ansambla Gradskog kazališta 'Gavella' i ovdje nizala ulogu za ulogom, a na Dubrovačkim ljetnim igrama dobila je i nagradu Orlando za ulogu Pavle u 'Dubrovačkoj trilogiji'.
Nakon marljivog rada Bojana je pronašla i novu ljubav. Bio je to tri godine mlađi Denis Kovač. Zagrepčanin s adresom u Londonu gdje je i završio grafički dizajn, afirmirao se odmah nakon studija osvojivši srebro na prestižnom dizajnerskom natječaju Design&Art Direction. Postao je suvlasnik ateljea 'Bunch', dizajnirao reklame i sudjelovao u reklamnim kampanjama za mnoge ugledne tvrtke.
Idućih nekoliko godina Bojana je često putovala u englesku prijestolnicu, a on je dolazio njoj na premijere, budući da je osim u Londonu i Singapuru, jednu poslovnicu svoje tvrtke otvorio i u Zagrebu. Mladi i uspješni Denis svidio se i zahtjevnoj Bojaninoj majci Božidarki koja je Denisa s vremenom počela oslovljavati sa 'zete'.
Prvi put u javnosti ga je tako zazvala na premijeri predstave 'Blue room' u Kazalištu Mala scena u ožujku 2003. godine. Sve to govorilo je da su Denis i Bojana na najboljem putu da svoju vezu ovjekovječe brakom. Bilo je to samo dva mjeseca nakon što je Bojana u matičnom kazalištu imala također jednu važnu premijeru.
Naime, istovremeno s predstavom 'Blue room', redatelj Dražen Ferenčina u 'Gavelli' je od jeseni 2002. godine pripremao novu predstavu u kojoj je Bojani namijenio jednu od većih uloga. Bila je to predstava 'Pop corn' prema isotimenom romanu Bena Eltona u kojem se secira dvostruki moral suvremenog društva. Prema podjeli, jednu od važnijih muških uloga Ferenčina je povjerio mladom glumcu Enesu Vejzoviću koji je nakon diplome nekoliko godina bio slobodnjak a onda postao član Gavellinog ansambla .
Vejzović kao Wayne Hudson i Bojana kao Brook Daniels počeli su s ostalim kolegama naporne probe. No, iako su se u predstavi gledali preko nišana, Bojana i Enes u stvarnom životu sve su više postajali bliski. Premijera u siječnju 2013. prošla je fantastično, predstavu je pohvalila i publika i kritika, ali ni po čemu se nije dalo naslutiti da je Bojana već preko ušiju bila zaljubljena u 25-godišnjeg Enesa.
Konačno u lipnju 2003. saznalo se da je glumica prekinula petogodišnju vezu s Denisom tri mjeseca prije vjenčanja. Svadba se trebala održati početkom kolovoze u Londonu, i to vrlo intimna – tek uz kumove i užu obitelj, no, u posljednji čas Bojana je postala 'odbjegla nevjesta'.
Kao i u mnogom kasnijim prilikama i ovaj put Bojana je bila tajanstvena, ali je jedna zgoda sve otkrila. Kad su novinari nazvali Enesa da prokomentira nagađanja je li u vezi s Bojanom ili nije, mladi glumac samo je uzdahnuo, rekao da ne želi ništa komentirati jer da o svemu treba pitati Bojanu, te joj dodao telefonsku slušalicu. Sve je bilo jasno. Konačno, isto ljeto pojavili su se zajedno na Filmskom festivalu u Puli gdje je njezinoj majci uručena nagrada za doprinos hrvatskom filmu.
Hodali su dvije godine, a da Bojana misli ovaj put ozbiljno saznalo se već početkom iduće godine kad je priznala da su počeli živjeti zajedno.
- Mislim da je normalno u ovim godinama živjeti s čovjekom kojeg voliš. Nekad mi okolnosti to nisu dopuštale, ali ne bih sad o tome. Onog trenutka kad smo Enes i ja odlučili da ćemo se prepustiti zajedničkom osjećaju, počeli smo živjeti zajedno- rekla je tada.
I u njezinom slučaju dogodilo se ono što je najmanje očekivala jer se uvijek protivila i samoj pomisli da prohoda s kolegom. No, kako je sama jednom rekla:
- Dogodilo se ono što nisam htjela ali se nisam tome mogla oduprijeti - otkrila je, a onda je duhovito dodala da je njezin najveći kompromis u vezi s Enesom to što je iz iste kazališne kuće kao i ona. No, riješivši te predrasude, shvatila je koliko imaju zajedničkih tema, razumijevanja i profesionalne podrške.
Da je riječ o skladnoj vezi potvrdili su i budući događaji o kojima je bila sve spremnija govoriti. Već prve godine hodanja Enes ju je znao iznenaditi pažnjom i lijepim gestama. Tako se jednom, šećući gradom zagledala u jedan šešir u izlogu, ali je trgovina bila zatvorena. Već je bila i zaboravila na modni detalj, kad ju je dočekalo iznenađenje ispod bora. Enes se sjetio i kupio joj taj šešir za Božić.
U idućim mjesecima otkrila je i njegove brojne druge kvalitete. Osim što je odličan kuhar, Bojanu je očarala i njegova duhovitost i dosjetljivost u trenucima kad bi zbog napornog posla ili umora zaiskrila pokoja svađa. Nadalje, shvatila je da je idealno što pokraj sebe ima osobu s kojom može ravnopravno razgovarati o poslu i ne mora objašnjavati zašto je ponekad cijeli dan izvan kuće.
Samo jednom prije vjenčanja progovorila je i o majčinstvu. Djecu je oduvijek obožavala, a majčinski instinkti, kako je tad rekla, prorade sukladno osjećaju prema partneru i ozbiljnosti veze.
Ozbiljnost veze Enes i Bojana potvrdili su u siječnju 2006. godine. Nekoliko mjeseci prije toga odustala je od angažmana u sapunici 'Ljubav u zaleđu' i TV seriji 'Naša mala klinika', a onda je procurila vijest da će se par vjenčati u lounge baru 'Škola' koju je u to vrijeme vodio njezin otac Boris. Novinari ni ovaj put nisu bili dobrodošli, ali saznalo se da su među uzvanicima bili brojni kolege glumci, među kojima su bili i Tarik Filipović, Rene Bitorajac, Ranko Zidarić, Zlatko Vitez, Goran Navojec, danas pokojni Predrag Vušović i mnogi drugi. Uz glazbu Cubisma svatovi su se zabavljali i uz tamburaše koje je kao posebni dar doveo Vedran Mlikota.
U ožujku iste godine svijet je ugledalo njihovo prvo dijete – sinčić Raul. Bojana je rodila 30.3. u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, a u najvažnijem trentuku u njezinom životu uz nju je bio i Enes. Roditelji su dječaku izabrali internacionalno ime koje se lako izgovara na svim jezicima, a znači – putnik.
S brakom i roditeljstvom njihov se odnos još više učvrstio. Kako je jednom rekla, Raul je u Enesu otkrio divnog tatu, a ja čovjeka na kojeg se mogu osloniti u bilo kojoj situaciji. Povjerenje stvara jedan fantastičan mir, a tada ti se sve čini premostivo i dokučivo". Tako je s malenim Raulom – putnikom, već u rujnu iste godine putovala u Ljubljanu na set 'Naše male klinike' jer je još uvijek dojila. Pratila ju je i požrtvovna baka Božidarka koja se, dok bi Bojana snimala, brinula oko malenog unuka.
Četiri godine kasnije ponovno se promatrao Bojanin trbuh. Naime, naslutilo se da je ponovno u drugom stanju. Iako je jednom izjavila da je idealna razlika između djece dvije godine, Enes i Bojana postali su ponovno roditelji potkraj studenog 2010. godine. Na svijet je i ovaj put u bolnici Sveti Duh, došla djevojčica kojoj su nadjenuli ime Zoe, što znači život. Ekskluzivne fotografije djeteta prodali su medijima za cijenu jedne godišnje Bojanine plaće, a iznos je uplaćen kao donacija rodilištu bolnice Sveti Duh. Sve to učinili su samo zato da bi se riješili paparazza koji su logorovali ispred njihovog ulaza u kuću i kupili obiteljski mir.
Formulu uspjeha njihova braka otkrila je jednom Bojana:
- Žena ne smije zaboraviti da brak nije lunapark, ali to može ponekad biti. No ni tamo ne ideš svaki dan. Brak se mora temeljiti na ljubavi, povjerenju, međusobnoj podršci, ali isto tako mora biti i kompromisa, jer životne situacije neće biti uvijek idealne. Žena ne smije zaboraviti iznenaditi svog muža ne samo pažnjom, nego i izgledom i zavođenjem. I meni je ljepše vidjeti se u ljepšem izdanju nego preplašiti se vlastitog odraza u ogledalu, a kamo li njemu - kazala je.
Na pitanje ima li među njima ljubomore, otklonila je svaku sumnju:"Ima ljubomore i zabrinula bih se da je nema. Ljubomora u malim dozama ipak dokazuje da nismo prešli u onu fazu braka koja se pretvara u divno prijateljstvo'.