Moja obitelj bila je dostojanstveno siromašna. Imali smo za jesti i za osnovne stvari, i to je to. Tata je kao prvu investiciju kupio koncertni klavir i nama, trima sestrama, rekao: ‘Koja će steći najveće glazbeno obrazovanje, klavir je njezin’, rekla je Ksenija Erker (63).
Jedna je završila nižu muzičku, druga dvije godine violine, a Ksenija Glazbenu akademiju. I klavir je bio njezin. Ostao je u roditeljskom stanu na Krešimirovu trgu, a kad se udala za Hrvoja Hegedušića, borila se za svaki četvorni metar, promijenila tri stana i shvatila da nikad neće imati stan u koji stane taj klavir, pa ga je prodala.
Osjećala se kao da joj je umro netko iz familije. Taj klavir je bio stvar statusa i jako joj je bilo teško prihvatiti da nikad neće imati sobu kao u roditeljskom stanu. Odrastanje pamti po okupljanjima obitelji, pjevanju i tatinu sviranju klavira.
– Već s osam godina otišla sam u dječji zbor Zagrebačkog HNK i puno smo opera opsluživali, a za to sam dobivala plaću. S devet godina sam mjesec dana bila u Nizozemskoj na turneji. Srednju i glazbenu školu gurala sam paralelno, kao i kasnije Akademiju i na Filozofskom fakultetu etnologiju i francuski jezik. Prvu godinu francuskog sam i položila, a etnologiju nikad – rekla je Ksenija.
Kaput od prvog honorara
Jako joj se sviđalo zaraditi novac. Radila je, priča, ono što je željela, što joj je bilo važno, a još su joj i platili. Iz zbora je otišla pjevati prateće vokale u kvartet Melos. Snimala je s Kićom Slabincem 'Zbog jedne divne crne žene', s Arsenom, Gabi, Terezom... Da je bilo po njezinu, i danas bi pjevala prateće vokale. Arsen ju je 'pogurao' u solo vode.
– Imam 1260 snimljenih naslova u kojima sam pjevala prateće vokale. Lijepo se zarađivalo od toga. Novac smo dobivali kvartalno, a od prve zarade kupila sam si zimski kaput i mojima sve što je falilo. Snimala sam u Jugotonu do tri ujutro, pa u školu. Ništa mi nije bilo teško - priča.
Na prvoj godini studija se i udala. Silno je, kaže, htjela imati muža i djecu. Kao i svi mladi, željela je zgrabiti život u svoje ruke i pokazati roditeljima 'kako se živi, kako se može, kak’ nije važno kaj veli susjed...'. Ostvarila je to u prvih nekoliko godina, a kad je rodila kćeri Hanu i Martinu, zaboravila je na snove i želje te se posvetila njima.
– Kad joj dijelim savjete, Hana mi i danas kaže: ‘Mama, ti si svoju karijeru počela i završila do 24.’ – kaže Ksenija.
'Erker, tajna neuspjeha je...'
Njezina prva ploča bila je 'Povedi me večeras' Hrvoja Hegedušića, a obilježila ju je Arsenova 'Proljeće bez tebe'. Na YouTubeu ima više od 1,200.000 klikova. Ta pjesma stara 40 godina otvorila joj je sva vrata. 'Proljeće' je pokorilo Jugoslaviju, a Ksenija gostovala u Beogradu, Sarajevu, Skoplju... U Beogradu je 1974. bila 27 tjedana prva na YU top ljestvici. Suradnju s Arsenom nastavila je do kraja.
– Svima je dao po jednu ili dvije pjesme, a meni je napisao 10 prekrasnih. Ni jedna nije ponovila uspjeh ‘Proljeća’. Kad bi mi donio novu pjesmu, znao je reći: ‘Erker, u čemu je tajna tvojeg neuspjeha?’ - priča Ksenija.
Zrinko Tutić ju je potražio kad je s bendom Selekcija došao u Zagreb. Htio je da mu baš Ksenija pjeva prateće vokale. S Hrvojem se u to vrijeme posvađala, a kako su iz Jugotona odmah htjeli novu pjesmu, na singlici 'Proljeće' trebala je B strana. Zrinko je napravio hitoidnu “Reci mi istinu”.
Prijateljima Arsenu i Britviću posvetila je predstave
– Od te ploče do danas dao mi je jako puno svojih pjesama, barem deset, 15 čudnih nježnih, kao filmskih. I kad je radio prvu muziku za film, sve je moje pjesme prilagodio instrumentalnoj verziji. Rekla sam mu da nije ni čudo što nismo ništa prodali kad je to bila filmska glazba – smije se danas Ksenija.
U Olympiji kao riba u vodi
Iako uživa velik ugled među glazbenicima, ne smatra se solisticom ni divom. Voli istaknuti da je ona – glazbenica. Najponosnija je na trenutak kad je pjevala prateće vokale 1985. Terezi u Olympiji. Došla je kao studentica francuskog, dobila je i svoju garderobu.
'Kad je Hana rekla: ‘Nece, mamu, nece’, odustala sam od svih velikih turneja'
– Dirala sam kvake, pipe koje su dirali Edith Piaf i Jacques Brell. Otvarali smo ista vrata. Pa su me odveli u službeni kafić, samo za glazbenike. Predivni šok, senzacija, osjećala sam se kao riba u vodi – priča Ksenija.
Rado se sjeti jedinog solističkog koncerta u Lisinskom 1986. Još je predavala glazbeni u školi te dovela veliki i mali zbor iz škole na početak drugog dijela koncerta. Tad je, kaže, shvatila da si je sama podrezala krila, da je možda ipak trebalo raditi kompromise između obitelji i karijere, jer mama i tata su jako željeli čuvati unuke, no Ksenija nije htjela biti odvojena od kćeri. Bila je, smatra, i pretjerano brižna, pa se čak kao profesorica glazbenog zaposlila u školi koju su njezine kćeri pohađale. Danas to, kaže, ne bi ponovila. Ni bi, dodaje, ni kuhala 365 juhica godišnje.
– Hana je imala samo 11 mjeseci kad sam otišla tri tjedna na turneju po Njemačkoj. Fizički me je bolio želudac za njom. Kad sam se vratila, mama ju je držala, ja sam pružila ruke, a Hana se okrenula baki i rekla: ‘Nece, mamu, nece’. Mada je trenutak kasnije već bila u mojem zagrljaju, jako teško sam to doživjela i rekla da ne idem više nikamo – prisjeća se Erker.
Kad je nakon 40 zajedničkih godina Hrvoje Hegedušić (82) uoči Uskrsa 2013., otišao, Ksenija je, kaže, znala da je taj dio njezina života zauvijek gotov. Jako se je bojala kako će otvoriti nova vrata u životu, ali stavila je veliku točku na njihov brak.
Hommage Arsenu i Britviću
– Otvorilo mi se više vrata nego ikad prije. Zadnjih pet, šest godina doživjela sam puno više profesionalnog ispunjenja i zadovoljstva nego ikad prije te val nježnosti sugrađana, Događa mi se da me u tramvaju simpatično gledaju, smješkaju se, pa me i potapšaju. Osjećam tu naklonost, pripadnost – kaže.
S Verom Zimom odigrala je 100 predstava 'Nismo svi Karenjine', napravila je 'Takvim sjajem može sjati', hommage suradniku i prijatelju Arsenu Dediću, koji se bliži 50. izvedbi, a sad i 'Mirno teku rijeke', hommage Dragi Britviću. Premijera je bila u Zlataru, a predstava uskoro iz Senja kreće po cijeloj Hrvatskoj.
Obitelj važnija od slave
Zbog obitelji je zapostavila karijeru. Umjesto na velikim turnejama, radije se s kćerima Hanom i Martinom valjala po podu. Danas s istim veseljem uživa u druženjima s unucima,