Glumci su meni sve. Glumci su lica kojima će se priča vjerovati ili nevjerovati. Veseli me igra s njima i jedan je od osnovnih razloga zašto u poznim godinama još radim ovaj posao, govori nam Rajko Grlić (76). Jedan od najboljih hrvatskih redatelja prošle jeseni završio je snimanje 12. filma. Premijeru bi “Svemu dođe kraj” trebao imati na jesen, a radnja prati uspješnoga zagrebačkog odvjetnika koji se sukobi s moćnim klijentom, zbog čega izgubi sve. Ipak, on se ne predaje...
Dobio je autorska prava od Krleže
Grlić je inspiraciju za ovaj projekt pronašao u romanu Miroslava Krleže “Na rubu pameti”. Adaptacija ovog Fricova romana bila je redateljeva želja s početka karijere, a autorska prava na film Rajko je osobno zatražio od Krleže na jednoj kavi.
- Velika je povijest iza toga. Davno, dok je Krleža bio živ, s Ljubom Tadićem i Mladenom Bošćakom došao sam tražiti prava na adaptaciju. U jednom trenutku Krleža je izvadio sat i rekao da imamo 45 minuta da mu objasnimo što želimo s filmom postići. Na kraju nam je dao prava, ali tad nismo imali novca za taj projekt, prisjetio se Grlić. Taj susret s Krležom, kaže, izuzetan je događaj u njegovu životu.
- Mi smo na kraju tamo ostali pet sati. Krleža nam je počeo pričati o drami koju se nikad nije usudio napisati. Radnja je na Petrovaradinu, posljednje noći Austro-Ugarske Monarhije, večer oficira. On je toliko strastveno pričao tu dramu da mi je žao što to nemam snimljeno - prisjetio se Grlić.
Voli raditi s istim glumcima
Prošle godine Grlić se s koscenaristom Antom Tomićem odmaknuo od Krležina romana. Priča nam kako je radnja "Svemu dođe kraj" otišla u sasvim drugom pravcu.
- Krenuli smo misleći da bismo ga mogli adaptirati, ali smo vrlo brzo shvatili da je to fantastičan esej te da ga nema smisla adaptirati u dramsko tkivo. Nema tu više ničega zajedničkog s Krležom, ali je definitivno inspirirano njegovom knjigom. Duh koji je Krleža opisivao 30-ih godina vratio se na naš prostor. Taj primitivni kapitalizam, nacionalizam se danas događa kao što se događao i tad. Mi smo otišli u drugom pravcu, ali duh priče leži u Krležinu romanu - govori redatelj.
Kao i u njegovu prethodnom nagrađivanom filmu "Ustav Republike Hrvatske", i u novom glume Ksenija Marinković i Dejan Aćimović.
- Uvijek volim da se likovi iz prošlih filmova prošeću novim. Ipak, Zagreb je mali grad, ljudi se šeću, prolaze, pa tako i kroz naše priče prolaze likovi iz prošlosti. Aćimović igra policajca kao što je igrao u 'Ustavu', a Ksenija igra šeficu sindikata, jednu vrlo oštru ženu - priča nam. U filmu su u sporednim ulogama Jelena Đokić, Boris Isaković, Janko Popović Volarić, Emir Hadžihafizbegović, Marina Redžepović, Doris Šarić Kukuljica...
- Isaković je sjajan i veliki glumac te divan čovjek, izuzetna osoba - dodaje redatelj. No glavna uloga je pripala Živku Anočiću (42), kojemu je ovo prva veća uloga u Grlićevu filmu. Rajko je, kako kaže, zapazio njegov talent na snimanju filma "Neka ostane među nama".
- Tad smo prvi put radili, a ova priča je u dobrom dijelu bila pisana za njega - ističe Grlić.
'Ovo mi je posljednji film'
Redatelj svoj film opisuje kao "ljubavnu priču umočenu u hrvatsku stvarnost".
- Uglavnom radim ljubavne priče. Mislim da se kroz njih može ispričati strašno puno o prostoru i vremenu. Taj neki intenzitet intimnog odnosa u sebi zrcali prostor i vrijeme u kojem se događa. Kada bi se priča ovog ljubavnog trilera morala svesti na jednu rečenicu ona bi vjerojatno glasila: 'Kada kupiš pet sudaca šesti je džabe!' - govori nam.
Grlić je najavio prije početka snimanja da će ovo biti njegov posljednji film.
- Nakon 'Karaule' rekao sam da mi je to posljednji film... Ne znam više. Sad kažem da je ovo posljednji. U 77. sam godini. Glava može još puno, ali tijelo je potrošna energija - smije se redatelj pa nastavlja:
- Čovjek kad dođe u neke godine, misli da bi bilo pristojno stati, ali ja nisam od ovih koji misle stati... Uvijek kad kažem da je gotovo, nagovore me prijatelji pa idem dalje - zaključuje Grlić.
Pitamo ga kakve su šanse da njegov 13. film bude "Čudo u Poskokovoj Dragi" prema romanu Ante Tomića.
- To bih rado u životu radio. Malo je kompliciraniji film i treba malo više novca, a svi projekti su ovdje isti, stoga nije to tako lako. Televizija nema razumijevanja za takve projekte, a mislim da bi to bila izuzetna serija, kao i film. Ante i ja smo to htjeli raditi kao veliku predstavu. Htjeli smo da se vrti u šatorima, htjeli smo jednu populističku komediju... Malo sam sit od ovih art filmova, ali ljudi ih rade jer nemaju novca, to su tako mali budžeti da su to priče o tri čovjeka u sobi. 'Poskokova Draga' je malo veći zamah, avanturistička komedija i to zahtijeva malo više. Probali smo, nije nam išlo, vratili smo novac. Možda još jedanput probamo skupiti snage - rekao je redatelj, koji ove godine obilježava 50 godina od prvog filma "Kud puklo da puklo".