Radojka Šverko (67) s Bowiejem se 1969. natjecala na Međunarodnom festivalu u Firenzi. Odsjeli su u obližnjem dvorcu Monsumano u kojem su od ulaza do soba hodali u posebnim šlapicama. On je došao s Angelom, koja mu je tada bila djevojka, a kasnije supruga.
- Bowieja pamtim kao simpatičnog i ugodnog čovjeka. Mačiće smo on i ja pronašli kraj nekog stabla te ih skrivali u dvorcu. Poskrivečki smo iz restorana uzimali mlijeko i nosili ga u sobe. Onda smo ih švercali u avionu. Angela, David i ja smo po jednog mačića unijeli u torbi. Tijekom leta smo im dali malo zraka, ali nismo ih mogli pustiti iz torbe da ih stjuardese ne primijete. Jedan je mačić završio u Belgiji, a dva u njegovu domu u Londonu - kaže Radojka.
Ostali u kontaktu
Jedno vrijeme su se i dopisivali, a Bowie ju je obavještavao kako mačići napreduju. Kako su mačići odrasli, tako se i njihovo dopisivanje prorijedilo. Tada, u Firenzi, kao i godinu prije na Malti, Šverko je pobijedila Davida Bowieja.
- Nije bio veliko ime, bio je tek na početku karijere. Danas moja pobjeda puno bolje zvuči nego tada - kaže Radojka. Pamti da joj je pjevač oba puta čestitao i toplo je zagrlio. Nije osjetila da mu je krivo što je ona trijumfirala.
O Bowieju kaže da je bio dobra i senzibilna duša. Družila se s njim i s Angelom te ju je zaboljelo kad je primijetila da se drogira.
- Od tih poroka uvijek sam bježala kao vrag od tamjana. Vidjela sam njihove poglede, bilo je jasno da su na nečemu, pa sam se maknula od njih - kaže Šverko.
David je baš u tom periodu šmrkao kokain. U iskrenom intervjuu 2008. rekao je da pati od posljedica dugogodišnjeg uzimanja droga, i to nakon što se riješio ovisnosti.
- Moj je um poput švicarskog sira, u mojem su sjećanju nevjerojatne rupe. Tijekom 70-ih bio sam teški ovisnik o kokainu i to je izazvalo veliku emocionalnu štetu - rekao je glazbenik. Šverko i danas žali što se takav umjetnik i emotivac nije othrvao poroku.
Radojku nisu pustili
Kad je 1990. Bowie svirao na maksimirskom stadionu u Zagrebu, Radojka ga je htjela pozdraviti. Mislila je da će mu biti drago vidjeti je i prisjetiti se druženja u Firenzi te zgode spašavanja i švercanja mačića. Kontaktirala je organizatore, rekla da se poznaje s Bowiejem i naglasila da ne traži besplatnu ulaznicu.
- Nije mi bio problem kupiti kartu, ali htjela sam doći u njegovu garderobu i pozdraviti ga. Odgovorili su da me ne mogu pustiti. Da su mu rekli da ga tražim, sigurna sam da bi me pozvao jer ta zgoda s mačićima bila je nezaboravna. I meni i njemu - rekla je Radojka.
Osim što su se dopisivali, Radojka se s Bowiejem često i čula. U to vrijeme, naime, nije bilo interneta pa su pisma i telefonski razgovori bili jedina komunikacija s inozemstvom. Bowie bi je nazvao i obavijestio o svakom nestašluku koji bi napravili.
- Često nisam mogla dočekati Davidovo pismo ili poziv pa bih ga nazvala. Skupo me je koštala briga o mačićima - kaže Radojka.