Dosad smo Riječanku gledali kao urednicu, voditeljicu i novinarku na CMC televiziji, a odnedavno se Ana Radišić (30) uhvatila u koštac s novim izazovima i preuzela voditeljsku palicu RTL-ova 'Exkluziva'.
Kako izgledaju prvi dani na novom poslu?
Bilo je zaista dinamično. Mogu reći da mi se život u sedam dana okrenuo naglavačke. Počela je emisija, a u četvrtak sam postala diplomirana pravnica. Bilo je jako puno posla i obveza ovih dana, no istodobno sam sretna i ponosna. To su, u konačnici, predivne stvari.
Malo se fakultet 'protegnuo'?
- Ha, ha... Malo je, studiram dugo i temeljito, ali i od prvog dana radim, već sam deset godina u ovom poslu pa je i to utjecalo na duljinu studija.
Kako je uopće došlo do transfera sa CMC-ja na RTL?
- Zvali su me krajem prošle godine i nisam puno razmišljala. Bila sam pet godina na Kanal RI, taman mi je bilo i pet godina na CMC-ju, gdje mi je bilo predivno, sjajno iskustvo uz koje sam puno napredovala. Volim izazove, mislim i da su se kockice posložile te da sam na RTL došla u pravom trenutku. Ostala sam u sličnom poslu, a super mi je i što ću ostati u glazbi jer ću biti dio uredništva ‘Top.HR-a’. I, da, sad mi je posao još bliže kući (smijeh).
Je li bilo nervoze zbog novog posla, jeste li imali tremu?
Uvijek imam tremu, to mi je nekako logično, imam tu odgovornost i zbog gledatelja, a i zbog nadređenih. Kroz tremu mislim da dobivam bolju verziju sebe, obožavam taj adrenalin, osjećam na taj način ljubav i poštovanje, osjećam se živom.
Kakve su kolege na novom poslu, išli ste i na fonetičke vježbe?
Kolege su super, a ispalo je da je redakcija isključivo ženska. Pripremala sam se dva mjeseca, išla sam na vježbe za dikciju i govor.
Kakva će biti emisija, koje ste novine unijeli, koliko imate slobode u kreiranju emisije?
Nastojat ćemo imati zanimljive priče kroz koje ćemo gledateljima pokušati pružiti očekivane stvari, ali još više neočekivane koje se, ‘ajmo to tako reći, pričaju na svakodnevnim kavama. Slobode će više biti u glazbenoj emisiji, ali i u ‘Exkluzivu’ imamo otvorene ruke, odnosno uvažavaju se naša mišljenja. I sve mi odgovara jer dan nikad nije isti, što mi je divno.
Kako ste se navikli na život u Zagrebu?
Ovdje sam već pet godina i mislim da sam se dobro navikla jer mi je lijepo funkcionirati i raditi u Zagrebu. Naravno da mi nedostaje moja Rijeka, kvart, obitelj i prijatelji, ali lijepo mi je i ovdje, pogotovo oko Britanca, u centru.
Kako izgleda vaš dan?
Zbog prirode posla nema tu nekih pravila. Meni je važna moja rutina, a to je da imam svoj mir i vrijeme za sebe. Jutro mi je jako važno, da imam to neko vrijeme sama za sebe.
Pazim i na prehranu da bude raznovrsna i zdrava. Jedem više puta na dan pomalo, pa me se često može na poslu vidjeti s nekoliko posudica s hranom. Nije to toliko često zbog posla jer imam i angažmana izvan ovih televizijskih, evenata, vodim i radijsku emisiju... No trudim se koliko god mogu paziti na prehranu.
Znači da volite kuhati?
Volim, ali najviše za prijatelje i obitelj. Kako su mi roditelji zapravo Dalmatinci i tamo sam provela velik dio djetinjstva, obožavam dalmatinsku kuhinju. Najdraže mi je kad dođem kod kuće i tata stavi ribe na gradele. Što se moga kuhanja tiče, mislim da sam maher za lazanje i tortille.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Volim koncerte, a to je i dio posla. Idem u kazalište, odem u Komediju, Exit, a prijateljica mi je Marija Borić pa pratim njezine predstave. Puno i čitam, a to ovisi o raspoloženju, svašta se tu nađe.
A kakva se glazba nađe?
Stvarno puno toga, od meditativne do klasike, a ima puno pop-rocka. To je i dio posla, nije samo gušt.
Kakvu glazbu ne možete slušati?
Uh, to je metal ili folk, nemam ništa protiv, ali to nije moj izbor. Moglo bi se reći da sam izdanak riječke rock scene.
Prošle godine završili ste u bolnici?
Prvo u Šibeniku pa u Zagrebu. Napali su me virusi i bakterije, pao mi je imunitet i 20 dana sam bila u bolnici, a još dva mjeseca mi je trebalo da se do kraja oporavim. Od tada drukčije gledam na život, na ono što je važno i što trebamo cijeniti.
Morali ste tada prekinuti s jednim hobijem, volite trčati, istrčali ste i polumaratone?
- Volim, i to jako. Cijeli život volim sport, završila sam sportsku gimnaziju i kao klinka trenirala košarku. Sada trčim, ali i to puno ovisi o obvezama na poslu, pa sam malo skratila dionice, sada trčim one od pet do deset kilometara.
Odmalena volite sport?
Da, oduvijek. Imala sam lijepo djetinjstvo, nisam bila štreberica u školi, ali sam uvijek bila dobra, roditeljima nikad nisam radila probleme. Naravno da sam prošla i sve mladenačke probleme, izlaske te sve što ide uz to.
Krajem prošle godine izjavili ste kako u Novu ulazite bez dečka i s novim poslom. Za posao znamo, kako stojite ne ljubavnom planu?
Da, izašlo je to tako, pomalo nespretno jer to je ipak moja intima i moj privatni život. Sada mogu reći da sam sretna tu gdje jesam i u kakvoj sam poziciji.
Često ističete kako volite putovanja i da vas to ispunjava. Koje je putovanje na vas ostavilo najdublji dojam?
Portugal. Tamo mi je bilo nezaboravno i uvijek bih se vratila u tu zemlju. Prošla sam Portugal uz obalu, bilo je predivno, i to baš sve, od prirodnih ljepota do hrane i ljudi, njihova karaktera... Sad već valjda godinu i pol nisam bila nigdje, ali tako se poklopilo. Nadam se da ću uskoro opet negdje na takvo neko ‘ozbiljnije’ putovanje. Sad već neko vrijeme mi je uspjeh ako uspijem otići na dan ili dva, ali to je onda sve u blizini.
Na koje 'ozbiljnije' putovanje planirate ići, koja je nova destinacija?
To sve ovisi o vremenu koje ću imati na raspolaganju, pa tako imam planove za kraće i duže putovanje. Ako vremena neće biti dovoljno, odnosno ako se ne uspijem organizirati, onda ću otići do Italije, Toskane, Firenze... Ako mi se sve posloži, tada mi je velika želja otputovati na Šri Lanku.
S kime najviše volite putovati, sama ili s prijateljima?
Sama sigurno ne, ipak mi je to i društveni događaj, pa se uvijek s nekim dogovorim. To je netko iz obitelji ili netko od prijatelja.