U ljeto 1971. bila sam s ocem na Hvaru. Imala sam nastup, a tata je snimao s Danijelom Marušićem ‘Naše malo misto’. Došla sam u posjet i onda se Marušić dosjetio. Joooj, bi li mogla tvoja ‘ćer igrati pacijenticu doktora Luigija?, pitao je oca, prisjetila se operna diva Gertruda Munitić (79).
Njezin je otac odgovorio: “Može”, a redatelj odmah dodao da mora odjenuti kostim. “Ooo, neću ja”, žustro je odgovorila Gertruda, a tata joj je na to rekao: “Možeš u kostim, zašto ne?”.
- Tako je ispalo da sam to snimila, inače mi ni u peti nije bilo da to radim ili da se bavim glumom. Scenu sam snimala s čuvenim Karlom Bulićem. Bio je veliki kavalir. Samo je govorio: ‘Joooj, mamma mia... che ciccioni, che ciccioni’. Kod njega su samo cicconi važni, za krepat’ je bio - smije se danas Gertruda.
U ljeto 1969., prije 50 godina, prema scenariju Miljenka Smoje počela se snimati danas kultna serija “Naše malo misto”. Početna zamisao je bila snimanje 33 epizode, no na kraju su snimili samo njih 13. Već tijekom emitiranja prve sezone sve ulice Hrvatske bile su prazne jer su prikazane mnoge poruke nezadovoljstva naroda. Isticao se nepovoljni status Hrvatske u Kraljevini Jugoslaviji. Scena kad dotur Luigi u epizodi “Atroke Kalifornija” Bepini objašnjava kako je Beograd gospodarski iskorištavao Dalmaciju naišla je na veliko negodovanje ondašnjih vlasti. Nije im se svidjelo ni kad je dotur Luigi Mirku cinično rekao kako se danas iz hrvatskih udžbenika ne može naučiti ni hrvatski.
Još jedna teškoća bila je epizoda “Zagrebulje” za Novu 1971.: dotur Luigi došao je na izlet u Zagreb te je na ondašnjem Trgu Republike iznenađen upitao gdje je nestao ban Jelačić, čiji su kip komunisti preko noći uklonili 1947. Ipak, najveće nevolje bile su s epizodom “Glava osma - Šporka posla” u kojoj se govori o kupnji lažnih invalidskih mirovina partizanskih boraca i protiv toga je ustao partijski komitet Trogira. Velik dio materijala za druge epizode u kojima se pojavljuje Ivan Trogiranin cenzuriran je.
Iako je u to vrijeme već imao desetogodišnju karijeru iza sebe, to je bila prva serija u kojoj je zaigrao Boris Dvornik. I 50 godina poslije nerijetko se u intervjuima može naići na pitanje “zašto danas nema uloga koje će zauvijek obilježiti glumca, kao što je to bio slučaj s Borisom Dvornikom i njegovim Rokom Prčom?”.
Osim Borisa u seriji su igrali i njegovi sinovi, Dino i Dean. Dino je tad imao 4,5 godine, a Dean šest. Dugo se prepričavalo kako su oca svako malo ispitivali gdje su njihovi honorari. Jer mališani su trebali dobiti 120.000 dinara (za što se onda mogao kupiti Fićo), no zaradu nikad nisu vidjeli. dobili. Njihov su novac pojeli i popili stariji kolege.
Poslije su Borisovi sinovi govorili da im nije bio nikakav problem naučiti tekst. Snimanje je za njih bilo poput igre. Najdosadnije im je bilo čekati da se postave kamere i onda sjediti i ubijati vrijeme dok na red ne dođe njihova scena. Zahvaljujući “Malome mistu” i u bivšoj državi došlo je do velikih promjena u turizmu. U Jelsi na Hvaru 1969. otvoren je prvi disko klub, a gradonačelnik je na otok doveo prvi Chevrolet Cabriolet i gliser.
Lijepa Zdravka Krstulović, koja je u seriji igrala Anđu Vlajinu, navodno je bila česta gošća diskoteke, a rado se vozala u gliseru i kabrioletu. U ondašnjoj turističkoj tvrtki Helius govorili su da tijekom snimanja serije nije bilo slobodne sobe, ni u hotelu ni privatno. Do kasne noći turisti su pratili snimanja po uličicama, kalama, konobama Staroga Grada, gledali svoje junake i žicali ih autograme. I nisu ih oslovljavali s Boris, Zdravka, Ivica, Karlo... nego s Bepina, Roko, Luigi, Anđa, Servantes. Mještani su se gurali da na bilo koji način pomognu nastanku serije pa su rekviziterima od doma donosili stvari “ako će im zatrebati, neka se nađe”, a glumce su častili rashlađenim domaćim vinom, donosili im marende. Doktora Luigija često su pitali i za liječničke savjete, a Bepini savjetovali kako da osvoji Luigija i odvede ga pred oltar. U tome je prednjačio mjesni župnik.
On je javno, na propovijedi, rekao da je jako sretan što u njihovu mjestu borave Bepina i Luigi, a da bi pucao od ponosa kad bi ih baš on vjenčao. Zahvaljujući malom baterijskom televizoru, dio ekipe “Našega malog mista” ugostili su i na svjetioniku napravljenom 1873. Malim motornim čamcem s posebnom dozvolom za iskrcavanje na svjetionik Mulo stigli su Miljenko Smoje i Boris Dvornik. Dočekala su ih tri svjetioničara s obiteljima. Smoje se odmah dao u ribolov, a Boris prepričavao zgode sa snimanja serije i raspitivao se o životu na svjetioniku. Zanimalo ga je kako su si na pustom mjestu našli žene i stvorili obitelji, a ovi odmah krenuli prepričavati epizodu u kojoj je Roko šarmirao slovenske turistice i zbog toga je bilo primjedbi kako “ruši bratske odnose sa SR Slovenijom”. Ne postoji glumac, lokacija, pa ni životinja koja se serijom nije proslavila. Dalmatinski magarac, zahvaljujući “Našemu malome mistu”, postao je gospodin Tovar, a vjerni pas Belina, koji je bio stalno s dr. Luigijem, okarakterizirao je cijelu pasminu. Dugo se, kad bi prošao škotski ovčar, po Dalmaciji govorilo - evo Beline. No Belina nije bila kujica nego mužjak Leo, s kojim su se baš Dino i Dean Dvornik rado igrali na snimanjima.
Dean je godinama poslije pamtio i šamar koji je dobio od Zdravke Krstulović. Snimio je scenu u kojoj je pitao: “Kako ću ja kao dijete mjesnog komunista dobiti samo jedan dar za Novu godinu? A je li, pape, kako nazadna dica dobivaju dva dara, a mi napredni samo jedan dar? Hoću i ja bit nazadno dite!”, govorio je Dean, a Zdravka (njegova mama iz serije) opalila mu je takav šamar da ga desetljećima poslije nije zaboravio. Često je isticao kako je ondašnja prvakinja Splitskog HNK Asja Kisić za njega - Bepina. Cijela obitelj Dvornik, kao i cijela bivša zemlja, bila je slomljena njezinim odlaskom. Asja Kisić preminula je u ljeto 1996. u 83. godini nakon teške operacije.
- Strašna je bol kad ti umre prijatelj. Sve je još začepljeno u grudima. Prije nego što je otišla u bolnicu, rekla mi je: ‘Dođi malo kod mene doma pa ćemo se naćakulati’. Volio sam s njom popričati. I kad je umro Karlo Bulić, Asja i ja smo tugovali za njim. Tri mjeseca nismo mogli ni riječ progovoriti - rekao je tada Boris Dvornik.
On i Asja su završili u istoj bolnici, ona na četvrtom, a Boris na prvom katu zbog aritmije. Nisu smjeli ustajati iz kreveta pa se nisu viđali, ali se Boris kod sestara i liječnika raspitivao o Asji. Rekli su mu da je operacija dobro prošla i mislio je da će sve biti u redu. Kad je u Splitskom teatru čuo da je umrla, srce mu se slomilo. Baš kao i Zdravki Krstulović.
- Tako jednostavna, a tako velika žena - govorila je tad utučena Zdravka. O popularnosti i upečatljivosti likova govori to da je u Tugarima kraj Omiša 2002. otkriven i spomenik Karlu Buliću. Pjesmu im je posvetio i Oliver Dragojević kad je 1982. snimio “Laku noć Luigi, laku noć Bepina”. Potom ju je prepjevao i Boris Dvornik, a spot je snimljen ispred kuće Luigija i Bepine. Splitski sastav TBF svoju pjesmu “Tragični junak” s albuma “Pistaccio Metallic” iz 2011. posvećuje liku Servantesa, a uvod u pjesmu je njegov dijalog s doturom Luigijem. I na koncertima prikazuju taj ulomak iz serije.Još prije u pjesmu “Genije” ubacili su psovke dotura Luigija.
Zbog velike popularnosti 1970. je ondašnji Jugoton objavio i singl ploču s glazbenom temom serije u izvedbi Borisa Dvornika. Na drugoj strani bio je monolog dotura Luigija, u kojem Karlo Bulić spaja neke motive serije i poštapalice. Koliko god veliki bili i ostali u našim sjećanjima kao doajeni, velikani, glumci su redom bili vrlo jednostavni. Svjedoči tome i Nada Abrus (67), koja je, nakon što se proslavila u filmu “Nedjelja”, zaigrala Anu Metlicu u “Našemu malome mistu”.
- Bila sam fascinirana tom plejadom glumaca. Jedan je bio poznatiji od drugog, a ničim nisu pokazivali da su veličine. Mene, onako mladu, nosili su kao kap vode na dlanu, ugađali su mi, činili sve da se osjećam kao ravnopravni dio ekipe, a snimali smo na Jelsi, Hvaru, Vranjicu, Splitu... - rekla je Nada Abrus, kojoj je u to vrijeme Boris Dvornik bio susjed i pamti ga kao uvijek vedroga, šarmantnog i duhovitoga kolegu.
POGLEDAJTE VIDEO: