Šminkerica ga je pripremala za nastup u Londonu na pre-partyju uoči Eurosonga u travnju ove godine, a Prlja se tada zavalio u fotelju, držao pametni telefon te - gledao utakmicu! Tada je i nastala naslovna fotografija. I u Liverpoolu, uoči nastupa života, pratio je kako stoji njegova Rijeka, ali i rasplet engleske lige, dramu u Njemačkoj, Napolijevo slavlje u Italiji...
Nakon što je objavom fotografije fritula, uz poruku da se Hajdukovi juniori trebaju početi navikavati na to, izazvao brojne negativne reakcije, ne samo hajdukovaca, Zoran Prodanović Prlja ispričao se. Valjda shvativši da ruganju mladićima koji su došli do finala Lige prvaka mladih nema mjesta.
No pjevač Leta 3 nije zalutao u tu temu nego je godinama nogometni navijač. Iako nikad nije igrao nogomet. Često dolazi na Rijekine utakmice, bio je i na onoj protiv Reala u Kupu Uefe 1984., kada je Skoblarova Rijeka pobijedila 3-1, a potom je u uzvratu sudac pogurao Real do 3-0, a pjevao je i navijačku himnu "Znaš da volim Rijeku", kao i "Način života".
- On je jedan od naših idola! Otkad pamtimo dolazi na tribine, stvarno živi za to. Ide i na gostovanja, osim ako ga u tome sprječava neki njegov koncert - govore nam o Prlji Rijekini navijači. A on je o svemu tome prije koju godinu govorio za Novi list:
Prlja: Zbog nogometa se družimo, smijemo, ljutimo...
- To je folklor. Od odlaska na utakmice, tribina, do susreta s prijateljima, s kojima godinama održavam kontakt. Neke je put odveo u druge profesije, različite od moje, ali nogomet nas drži zajedno, pogotovo sada, kada preko društvenih mreža možemo sve iskomentirati, možemo se nasmijati, razljutiti… Nogomet mi je važan. Strast, hobi. Najdraža igra na svijetu.
Dakako, navija za Rijeku.
- Rijeku volim od malih nogu. Bio sam klinac kada me otac 1974. odveo na utakmicu s Novim Sadom, kada su izborili prvu ligu. Živio sam na Vežici, blizu Krimeje, stalno gledao te tribine, stadion Orijenta. Sviđao mi se huk kada bi se mreža zatresla…
A nastup na Eurosongu bio mu je prilika i da posjeti svoj drugi najdraži klub.
Sviđao mi se St. Etienne jer je brutalno izbacio Hajduk
- Davno sam se inficirao Liverpoolom. U Francuskoj mi se sviđao Saint-Etienne, jer je brutalno izbacio Hajduk, Rayo Vallecano mi je drag u Španjolskoj. U Njemačkoj je Union Berlin zgodna priča, St. Pauli također. Inter sam zavolio zbog prijatelja, Udinese sam počeo pratiti jer nam je blizu, znao sam otići i na utakmice u Udine. Pratim neke momčadi iz regije, recimo Željezničar, kao što sam siguran da ljudi s tog područja prate Rijeku.
Životna uspomena ostaje mu Rijekin naslov prvaka, odnosno dvostruka kruna, 2017. godine.
- Nezaboravan osjećaj svima nama koji smo doživjeli puno razočaranja, puno nepravde... Jedna katarza, apsolutno. Na susret s Cibalijom na Rujevici svi smo došli sa spremnim ražnjem jer bio je spremljen s razlogom. Osamnaest godina ranije u susretu s Osijekom sve se pretvorilo u razočaranje i traumu. Ovoga puta u tom velikom slavlju ušli smo na travnjak, a slavlje se nastavilo kroz cijelu noć. Cijela ta šampionska sezona bila je za pamćenje, od 'bijelog broda' za Split do trijumfa u finalu Kupa u Varaždinu. Uživali smo, pa i sadistički, ali dobili smo što smo htjeli.
Bio sam i na utakmici kad nam je Bišćan pokazao muda
Zato je žalio što je Matjaž Kek otišao s Rujevice.
- Bilo mi je žao kad je dao ostavku, ali znali smo da će jednom doći i taj trenutak. Donio je Kek dobru odluku kad je prerezao priču jer je krenulo nizbrdo. Međutim, ostavio je dubok trag u Rijeci i hrvatskom nogometu. Podigao je način komuninacije prema medijima i navijačima, na terenu imponirao znanjem. Možda neće biti najveći trener na svijetu, ali uistinu je ostavio neizbrisiv trag.
Bio je, kaže, i na utakmici kad je Igor Bišćan, koji je kasnije trenirao Rijeku, gestom hvatanja za međunožje uvrijedio Rijekine navijače.
- Bio sam na toj utakmici. No kada je došao poslije Keka, pokazao je da ima stav, ima baš ta muda koja je pokazao. Nije mu bilo lako, bojkotirali su ga, a osvojio je Kup. Mene je zasmetalo što je jednostavno nestao kada je stigao poziv vrhuške HNS-a za vođenje mlade reprezentacije. Možda je mogao biti principijelniji. No, klima je bila nezdrava, a postavljalo se pitanje njegovih suradnika. Dojma sam da bi netko prerezao gdje je bilo bitnije, ali nismo svi isti. Ipak se radi o dinamovcu koji je u sportskom dijelu napravio sve što je mogao. Taj kup u Puli je prelijepa priča.
Kantrida je mitsko mjesto
Govorio je i o Damiru Miškoviću:
- Puno je prijepora oko njega, zamjeraju mu puno toga oko Kantride, ali zahvaljujući njemu grad je dobio kompleks Rujevice koji će ostati. Čujem da mu je Kantrida "bol u pozadini" jer time bi završio misiju. Možda sam naivan, ali ne vidim zašto bi čovjek koji je uložio toliko truda i energije sve nas toliko 'mazao' kada je u pitanju Kantrida. Kantridu volim, ona je mitsko mjesto i bio bih najsretniji kada bi se planovi ostvarili. I ja sam u dilemi jer je čardak ni na nebu ni na zemlji. Krenulo je s euforijom nakon simulacija nove Kantride, a ostala je kakva je, što ne odgovara uvjetima vrhunskog nogometa.