Zar je moguće da tisuće i tisuće ljudi koji žele biti umjetnici, glumci, redatelji... u ovoj globalnoj krizi ne mogu pronaći formu i kazalištem pobijediti pandemiju? Možda onda kazalište i nije baš tako jako sredstvo kao što umjetnici misle?, rekao nam je Žarko Potočnjak (74).
POGLEDAJTE VIDEO:
Glumac u srijedu, 3. veljače 2021. godine slavi 75. rođendan. U Kazališnoj kavani popit će kavicu s prijateljima Alenom Šalinovićem i Vedranom Mlikotom. Kazališnu je kavanu odabrao jer je tamo s glumačkom ekipom prije 55 godina recitirao i plesao po stolovima. A i tad je bilo nevolja kojima su se umjetnici s dasaka suprotstavljali.
Na svoj rođendan objavit će, kako je naziva, neopozivu odluku o prestanku bavljenja glumom. Više neće snimati niti igrati u predstavama. Naljutile se ga mlađe generacije glumaca, i to toliko da će se ostaviti profesije u kojoj je cijeli život, koju obožava.
- Definitivno je to kraj moje glumačke, kazališne i filmske karijere. Neobično je, jer umjetnici uglavnom nastoje pod svaku cijenu produljiti svoje umjetničko trajanje. Ovakav čin naprasno zaustavlja bilo kakvu mogućnost daljnjeg trajanja - priča Žarko.
Njegova odluka nije bez vraga. Rehabilitirajući se uspješno od još jednog plućnog udara, pokušao je popratiti, kako kaže, nešto što se pokušava nazvati “kazališna predstava” - “on-line kazališna predstava”.
- To što sam vidio, a zapravo ništa nisam vidio, ništa je, nula, abortus. Neugoda za kazalište, umjetnost, glumu, režiju... - rekao je i ljutito nastavio:
- Ova sadašnja stasala generacija ne može pronaći formu kojom bi se probila do publike, ne zna se probijati kroz katastrofične situacije, vršiti svoje umjetničko poslanje - objavljivati svijetu svoje viđenje teškoća kroz koje prolazi.
Doajena našega glumišta ljuti i što se još za takvo što traži nepovratna nadoknada nekog, navodno nepravedno izgubljenog novca. Traži se od države da ona to umjetnicima nadoknadi.
Nezadovoljan je Potočnjak trenutačnom situacijom, žali što je tako i u tome, kaže, ne želi sudjelovati. U onom da umjetnici traže “povrat navodno nepravedno izgubljenog novca”. Zbog toga i odlazi iz svijeta glume.
- Pa što je to? Brisanje svoje vlastite funkcije u svijetu i za to se još traži novac? Ludilo. Naravno, u nečem takvom neću sudjelovati niti sebe uvrstiti u grupu tražitelja novca za neizvršeni rad, izdati svoj posao, kazalište, tu misiju, ako se misijom uopće nazvati mogu - govori nam Žarko.
Siguran je da se uz ozbiljniji emotivno-intelektualni napor mogla pronaći forma koja bi progovorila o svemu što nas tišti. Da se, smatra, radi o otvaranju nekog sportskog događaja, takav bi spektakl bio neupitan. Stoga će radije ostati u svojim maštanjima i pričama kad su sredinom 70-ih i 80-ih tisuće gledatelja hodočastile na New musical stage u Komediji čekajući ulaznice i po nekoliko mjeseci. Ili u onim premijerama u Gavelli kad je po sto, dvjesto gledatelja bilo prekobrojno u dvorani, a glavno lice je bio vatrogasac od kojeg se očekivalo da zeleno svjetlo da za igranje predstave.
Pamti i jesenske premijere Histriona, a pamti i vremena kad glumac nije ustuknuo ni pred čime. Vremena su to u kojima je i Žarko snimio četrdesetak filmova, dobio niz nagrada, Arena, odlikovanja.
Iza njega je više od 6500 odigranih predstava! Vremena u kojima su pred publiku izlazili velikani, glumci koje se pozdravljalo sa strahopoštovanjem, vremena u kojima su nastajale kultne predstave i filmovi, rađale se legende...
- Tako je tad bilo, za razliku od trenutka kad sam neki dan ušao u kazalište i vidio desetak ljudi u publici naspram dvadeset glumaca na pozornici - ogorčen je Potočnjak.
Koroni se ne predaje niti zbog nje pada u depresiju. Napravio je dva broda, puno je radio na kući u Okiću, ali oko svega toga ostalo je još mnogo posla.
Blagdani, koji su iz nas, dani su mu i kad slavi drugi rođendan. Krajem studenog 2001. liječnici su mu dijagnosticirali karcinom na desnom plućnom krilu. Uz maksimalno zalaganje liječnika iz bolnice Jordanovac, govori Žarko, dobio je još 20 godina vrlo lijepog života. Operirali su ga 13. prosinca.
- Zahvat je bio temelj i početak liječenja. Već za Božić iste godine od Nike Pavlovića, nekadašnjeg direktora kazališta Komedija, bio sam pozvan na božićnu večeru u Komediju. Tad, te večeri, na toj proslavi stvarno sam bio uvjeren da je to moj drugi rođendan - prisjetio se Žarko.
Ne skriva da je operacija bila teška, ali kako su se koristile najnovije metode plućne kirurgije, sve je završilo dobro. Rehabilitacija je trajala dugo, ali već idući Božić slavio je kao svaki zdravi čovjek. Prije tri godine skočio je padobranom.
- Čovjek mora sve isprobati. Ljubomoran sam na Vedrana Mlikotu, on je bio na Himalaji. To ne mogu, ali sam si uspio ispuniti ovu veliku želju - rekao je tad Potočnjak.