Svaka televizijska kuća sama plaća organizaciju Eurosonga u vlastitoj zemlji. Tako je i RT Zagreb 1990. podmirio troškove spektakla u Zagrebu. Svota je to koja se danas izražava u (dva)desetak milijuna eura.
POGLEDAJTE VIDEO:
Veći dio novca namakne se od oglasa, sponzora, prodaje ulaznica, televotinga, a tu su i prihodi od naknada za sudjelovanje u emitiranju koji se također broje u milijunima eura. Primjerice, budžet Eurosonga 2019. u Tel Avivu, prema nekim procjenama, iznosio je čak 28,5 milijuna eura. Danas se nitko od aktera Eurosonga 1990. ne sjeća koliko je TV Zagreb platila samu organizaciju, ali koliko god je stajala, pamte da je mogla biti bolja. Dostojanstvenija. Nakon nastupa na Eurovizijskoj pozornici u
Lisinskom, Tatjana Matejaš Tajči dala je Večernjem listu intervju u kojemu je izbacila golemu gorčinu.
- TV Zagreb se postavila kao veliki šef cijelog projekta. Mi smo s njima potpisali ugovor, oni su imali vlast. Trebali su o svemu odlučivati i sve organizirati. Mene nitko ništa nije pitao, ništa nisam mogla sugerirati. Morala sam dati sva prava TV Zagreb. Da sam koga što pitala rekao bi mi 'Tajči, ti samo pjevaj, lijepo izgledaj i šuti' - izjavila je Tajči 1990.
Uoči Eurosonga se i razboljela. Tad se već pripremala u Mokricama i samo bi katkad čula kako se događaju greške. Dan prije nastupa rekli su joj da joj je haljina loša, da je ona pogriješila, da su je oni upozoravali, da je trebala prije misliti, a zapravo se s njom ni o čemu nije dogovaralo.
- Ni s kakvim dogovorima nisam imala veze. Rasplakala sam se. Ekipa iza mene je iskusna, nije im to bila prva Eurovizija, trebali su znati što rade. Uzrujavala sam se i bila razočarana u RTZ. Kad je Eurovizija završila, TVZ me zaboravila. Pozvao me je jedino Saša Zalepugin u svoju emisiju 'Sastanak bez dnevnog reda' na Z3 - govorila je u tom intervjuu.
Yugopapir piše kako se ni ugostitelji te godine također nisu proslavili. Za eurosongovskih dana objavljen je prepad na novčanike sudionika te velike priredbe. Ugostitelji koji su imali svoje šankove u Lisinskom prodavali su sendvič za ondašnjih 60 dinara, a prvog dana kavu za 20 dinara. Kad kupaca nije bilo, drugog je dana kava snižena za 50 posto, ali i to je bilo mnogo skuplje od espressa u najskupljem kafiću u centru grada. Privatni je ugostitelj iz Petrinjske, dobivši čak ekskluzivitet Eurosong kluba, piše Yugopapir, očistio novčanike naivnih noćnih posjetitelja u stilu na kojem bi mu pozavidio i sam Čaruga. Uglavnom, mnogi su tad izjavili da su u klubu bili odjednom tri puta: prvi, jedini i zadnji put!
Tjednik Studio pisao je kako su se nakon after partyja u Lisinskom hvatali za glavu. Svečanost koja je spektakularno počela slikovitim prizorima šarenih balona ispred 'Lisinskog', a večera koja je otvorena šampanjcem u čast pobjednika i golemom tortom za sve sudionike pretvorila se u sitne sate u nešto nalik balkanskoj krčmi. Šteta koja je učinjena u svim prostorima bila je golema. Na oproštajnoj večeri, koja je, navodno, stajala 70 ondašnjih njemačkih maraka po glavi, hrane je nestalo već nakon jednog sata,
poslije se točila loša vrsta vina, a pivo se pilo iz boca, kao u posljednjem pajzlu. Posvuda je bilo ostavljenih prljavih tanjura i posuđa, koje nitko nije skupljao, a po razbijenim se čašama gazilo doslovno na svakom koraku.
Zaključak je bio: da je TV Zagreb platila najniži iznos participacije za prava emitiranja dvije polufinalne i jedne finalne večeri Eurosonga (koji je danas 30.000 švicarskih franaka) - previše je bilo za sramotu nakon samog showa. Inače, taj najniži iznos plaćaju primjerice Albanija ili Moldavija, dok zemlje poput Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Italije... plaćaju i do milijun CHF.
Od euforije u Zadru, na kojemu je Tajči pobijedila do nastupa u Zagrebu, u ondašnjoj se zvijezdi s razlogom nakupilo gorčine.
- Dva tjedna nakon pobjede u Zadru nisam shvaćala što mi se događa. Dogodilo mi se nešto što sam potajno priželjkivala, a nisam mogla vjerovati da je stvarno. Bilo je prekrasno. Onda je došao period prije Eurovizije. Okupilo se mnogo ljudi i svi su nešto htjeli. Odjednom je stvorena napetost - govorila je Tajči 1990.
I taj prvi korak k pozornici Eurosonga brojao se u stotinama tisuća eura. Nekadašnji producenti HRT-a kažu kako ne isključuju da je danas riječ o svotama od kojeg milijuna. Organiziranje domaćeg festivalskog izbora na kojem će se pojaviti petnaestak izvođača, a publika potom birati najbolju pjesmu, je najskuplja opcija. Najjeftiniji ali i najmanje atraktivan je izbor na kojemu Televizija sama određuje tko će nas zastupati. Svaka zemlja sa snalazi kako zna. Slijede troškovi koji opet mogu ići i u nebo, ovisno o
producentu. Tu su i promotivne aktivnosti uoči Eurosonga koje također ovise o lokalnom organizatoru, pa će netko debelo odriješiti kesu i gostovati u desetak, pa i više zemalja. Promocija uključuje i budžet za oglašavanje na društvenim mrežama, kao i drugi PR, poklone za delegacije, lobiranja. Predstavnici Azerbejdžana, kojima je uspjelo dovesti Eurosong u Baku, rekli su da su samo troškovi njihovog PR-a bili dva milijuna eura.
POGLEDAJTE VIDEO: NAVIJAČ ODUŠEVLJEN PLESOM MAMA ŠČ!