OCJENA: 8/10
(Apple TV)
Evo još jedne dobre, ozbiljne, originalne, neobične, produkcijski domišljate i, nadasve, zabavne serije. S neobičnim krajem koji će vas iznenaditi. Možda oduševiti. Ili razočarati. U svakom slučaju, nemojte biti nestrpljivi i odmah pogledati kraj posljednje, osme epizode. Uživajte u maštovito oslikanom svijetu detektivskog film noira kakav više u stvarnosti ne postoji, a zbiva se, što je neobično, danas, u modernom Los Angelesu. Iako ne postoji, taj svijet živi u atletski spretnoj mašti darovitog 63-godišnjeg autora serije, Marka Protosevicha, američkog producenta i scenarista hrvatskog, preciznije, istrijanskog, podrijetla. Protosevich se proslavio scenarijima filmova “Ćelija”, “Posejdon”, “Ja sam legenda”, “Thor” i remakea “Oldboya”. Njegov scenarij serije “Sugar” toliko je oduševio Colina Farrella da se uz glavnu ulogu upisao i kao jedan od sedamnaest izvršnih producenata (kojih danas, čini se, u svakom američkom filmu i seriji ima sve više).
Da nije riječ o običnoj seriji, pokazuje i niz hvalospjeva kritičara (kao i skromna zbirka kritika nesretnika koji seriju smatraju promašenom), ali i odluka AppleTV+ streamera da još ove godine krene u realizaciju druge sezone serije. Što znači da je uz pohvale znalaca oduševila i gledatelje koji željno iščekuju novu sezonu. Iako znaju o čemu se radi i više nema iznenađenja.
Priča se zbiva danas kao da naše doba vizualno sliči četrdesetima i pedesetima kada su holivudskim i, kasnije, francuskim, japanskim, britanskim i drugim demokratskim kinematografijama, vladali noir filmovi s privatnim detektivima koji tragaju za ubojicama, izgubljenima, otetima, nestalima i koji imaju “tvrdokuhani”, ciničan, pogled na svijet i ljudski rod. Junak serije, detektiv John Sugar (kojeg savršeno i nadahnuto glumi Colin Farrell), nije takav.
Ne razlikuje se samo po automobilu koji vozi, Chevrolettovoj Corvetti koja se među drugim vozilima doima poput holivudske zvijezde, nego i po ponašanju, mirnoći i ljubavi za bližnje. Dobar i suosjećajan detektiv je Protosevicheva žanrovska inovacija, ali s fizičkim pokrićem. Kad treba, Sugar premlati svog protivnika brzo i bolno, bez suosjećanja. Zanimljiv detektiv. Priča je nalik na Chandlerov roman “Duboki san” i Hawksovoj ekranizaciji s Humphreyem Bogartom u ulozi detektiva Philipea Marlowea.
Sugar traži nestalu unuku staroga holivudskog mogula i producenta Jonathana Siegela (James Cromwell), a to je, filmnoirovski očekivano, tek vrh poluotopljenoga ledenog brijega svih grijeha i opačina dosuđenih bogatima i moćnima. I s tim je suočen Protosevichev junak, čija je jedna od prvih rečenica u seriji “Ne volim ljudima zadavati bol”. Zvuči dobro, pogotovo kad shvatimo da je junak serije, privatni detektiv John Sugar, tajanstveniji od obitelji producenta koji ga je unajmio i producentovih mračnih obiteljskih i poslovnih tajni i leševa. Jer Sugar i nije u pravom smislu privatni detektiv. Nije ni javni, državni, policijski istražitelj. Dio je jedne organizacije koju vodi tajanstveni Ruby (Kirby Howell-Baptiste) i ima neku vrstu sekretarice koja zna više od njega i vodi dvostruku igru, i za njega i za organizaciju. Saznajemo da ta organizacija pomaže ljudima, što radi i Sugar, ali kad treba, zbog “viših interesa” dopušta da neki ljudi stradavaju, a to Sugar ne radi i tome se protivi. Dolazi u sukob s obitelji producenta, s vlastitom detektivskom organizacijom i sa samim sobom, što ne rješava nego prihvaća jer kaže da voli biti među ljudima i da o ljudima još ne zna dovoljno.
I, sad, kako bi rekli montipajtonovci, “nešto sasvim različito” od svega što smo gledali u svim noir filmovima, kako onim klasičnim, tako i onim novim zvanim “neo noir. “Sugar” je doslovno filmofilska serija s obiljem inserata iz legendarnih noir filmova (“Gilda”, “Poljubi me smrtno”, “Veliko usijanje”, “Neobična ljubav Marthe Ivers” i mnogih drugih) koji se pojavljuju usred nekog prizora. Junak serije, John Sugar, voli filmove, kao i njegov tvorac, holivudski Istrijan Mark Protosevich, no kod njega nije samo filmofilska ljubav motiv gledanja klasičnih filmova nego i nešto mnogo zanimljivije.
On iz klasičnih detektivskih noir filmova uči kako biti detektiv i, što mu je važnije, kako biti čovjek. I to dobar čovjek koji, kako govori na početku prve epizode, drugim ljudima ne zadaje bol. Neobična i dobra serija, “nešto sasvim različito”, ne industrijska nego “handmade”.