OCJENA: 9,5/10
Ne vjerujem da će se ove godine u kinima, na televiziji ili streaming kanalima pojaviti bolji film ili serija od “Ripleya”, ekranizacije romana “Talentirani gospodin Ripley” Patricije Highsmith. Tvorac serije, njezin scenarist i redatelj je Steven Zaillian, jedan od najboljih američkih scenarista od devedesetih do danas, dobitnik Oscara za scenarij Spielbergove “Schindlerove liste” i scenarist filmova Martina Scorsesea, Ridleya Scotta i Davida Finchera. U Zaillianovoj filmografiji su i tri filma koja je sam napisao i režirao (“U potrazi za Bobbyjem Fischerom”, “Građanska parnica” i “Svi kraljevi ljudi”), kao i izvrsna kriminalistička serija “Slobodna noć” (“The Night Off”).
“Ripley” je serija od osam epizoda, a napisana je i režirana kao film koji traje sedam sati. Zaillianova moć da dramsku strukturu serije od osam dijelova pretvori u jednu cjelinu koja ima zajednički narativni krvotok doista je zadivljujuća. “Ripley” je po tome istodobno klasicistička serija, ali i vrlo moderna, ispred svog vremena, i nadam se da će postati uzor scenaristima, redateljima i produkcijskim kućama. “Ripley” zrači stvaralačkom slobodom, produkcijskim bogatstvom, glumačkom savršenošću, redateljskom zrelošću i posebnim mirom koji ni u naoko najnevažnijim sporednim prizorima ne umanjuje napetost i zanimljivost izvorne priče Patricije Highsmith.
A riječ je o priči koja je prije Zaillianove serije dvaput ekranizirana u dva klasična filma. Prvi je “U zenitu sunca” (“Plein soleil”, 1960.) Renea Clementa u kojemu Ripleya glumi Alain Delon, a drugi “Talentirani gospodin Ripley” (The Talented Mr. Ripley, 1999.) oskarovca Anthonyja Minhghelle s Mattom Damonom u naslovnoj ulozi. Zaillian je izjavio da nije želio raditi treću filmsku verziju, ali je bio oduševljen idejom da radi seriju u kojoj se može draguljarski precizno posvetiti brušenju lika Thomasa Ripleya, varalice i ubojice o kojemu je Patricia Highsmith od 1955. do 1991. napisala pet romana koji su u čitalačkim i književnim krugovima poznati pod zajedničkim imenom “Riplijada”. Njezin neobičan kriminalistički ep o negativcu, s kojim se čitatelji i gledatelji filmova i Zaillianove serije poistovjećuju čak i u trenucima kad je odbojan, oduševljavao je Grahama Greenea, koji je Highsmithovu cijenio kao velikog pisca i nazvao je “pjesnikinjom strepnje”.
A upravo je strepnja opčinjavajući sastojak koji je Zaillian uspio preuzeti od Highsmithove bolje od Clementa i Minghelle. Dok gledamo kako Ripley vara ili ubija, strepimo hoće li u tome što radi uspjeti bez obzira na to što znamo da je to što radi strašno. Zaillian je svojim nadnaravno smirenim načinom stvaranja filmskog svijeta Thomasa Ripleya uspio u središte tog svijeta postaviti lik koji je amoralan, s one strane dobra i zla, ali od kojeg se gledatelj ne može odvojiti. Onima koji nisu čitali knjigu Patricije Highsmith ili gledali Clementov ili Minghellin film, ne želim kvariti doživljaj otkrivanjem priče i dat ću im samo osnovnu situaciju.
Thomas Ripley je mali njujorški varalica kojeg izdržava antipatična teta koja mu šalje čekove da preživi u nekom prljavom sobičku koji odiše bijedom. Jednog dana dobije poziv od bogataša da ode u Italiju i pokuša nagovoriti bogataševa sina da se vrati kući i prestane biti beskoristan hedonist koji ne radi ništa, glumi slikara i živi od novca iz zaklade. Ripley pristane, ode u Italiju, upozna bogataševa sina i njegovu djevojku, uživa u životu i novcu koji mu je pao s neba za posao koji nije posao i koji mu daje vremena smisliti zločin koji će mu promijeniti život i identitet.
Cijela serija je predivno snimljena (direktor fotografije je Robert Elswit) u crno-bijeloj tehnici koja je raskošnija od digitalnih boja. Snimljena je na izvornim lokacijama u Italiji koje nikad, ni u jednom talijanskom ili američkom filmu, nisu izgledale tako autentično i impresivno. Nema digitalno dizajniranih lokacija. Sve je organski snimljeno onako kako postoji u stvarnosti. “Ripley” je ekološki čista serija. Glumačka postava je posebna priča, od Andrewa Scotta (koji je ulozi Ripleya bolji od Delona i Damona) i Johnnyja Flynna kao bogataševa sina Dickieja, do Dakote Fanning kao inteligentne gubitnice Marge i Maurizija Lombardija kao inspektora Ravinija. Svi su savršeni, kao i cijela serija, jedna od rijetkih koju ćete poželjeti gledati barem dvaput.