OCJENA: 7,5/10
(Prime video)
Zabavna i vizualna bogata serija koja se gleda skoro pa u dahu, nastala prema istoimenoj igri, odnosno serijalu igara. Dakle, u nekoj doglednoj budućnosti svijet je opustošen nuklearnim ratom, dio ljudi preživljava koristeći ostatke nekadašnje civilizacije, u “divljini”, gornjem svijetu punom mutanata, dok je drugi dio ljudi u podzemnim skloništima razasutim diljem nekadašnje Amerike.
Kad u jedno od tih skloništa provale buntovnici s površine i otmu vođu, njegova kći kreće u potragu za njim i počinje priča serije. Ono što je odmah vidljivo jest da se nije štedjelo novca da slika bude puna i bogata, kao što je i prilično dobro izabrana glumačka ekipa, od kojih bih posebno istaknuo Waltona Gogginsa, čiji je glumački rejting (a čovjek stvarno glumi i u dobrim serijama i u dobrim filmovima) pomalo podcijenjen jer uglavnom pokriva “loše momke” ili, u najboljem slučaju, “dobre loše momke”.
U ovoj seriji on je jedan od glavnih likova i pružena mu je prilika da pokrije cijelu paletu dosadašnjih uloga kroz jednu ulogu. Serija, ustvari, prati tri glavna lika - Lucy, kćer otetog vođe, Maximusa, siroče koje odgaja Bratstvo (čudna kombinacija crkvenog i viteškog reda u postapokalitično doba, rekao bih nastala na temelju legendi o templarima), te Coobera Howarda, nekadašnju holivudsku zvijezdu, a sad “živog mrtvaca”, kojeg već 200 godina na životu održava želja da pronađe svoju obitelj te to što je dobar lovac na ucijenjene glave pa si može priuštiti “čarobni lijek” koji ga dijeli od toga da ne postane potpuno čudovište. Njihovi će se putevi susresti na Divljem zapadu postapokaliptične Amerike.
Ovako ispričana radnja pomalo je zbunjujuća, ali u seriji to rješavaju vremenskim skokovima u 50-e (a cijela, odlična, glazbena podloga je takva) i ti dijelovi serije možda su i najbolji. Iako, ne može se reći da su akcijske scene slabije. Ono što je u seriji problematično jest da se u njoj mnogo toga događa, a malo toga zbiva. Paradoksalno, ali to je tako. Cijela radnja serije mogla bi se bez problema ispisati u tri rečenice. Dakle, cijeli put svih likova mogao bi se opisati u nekoliko rečenica, ali autori serije zato svaku epizodu pune raznim akcijskim scenama i obratima. Ima tu mnogo nelogičnosti i mnogo naivnosti, odnosno radnja je na trenutke prilično plošna. Sve to fanovima igrice, uglavnom mlađoj publici, neće nimalo smetati, onima nešto zahtjevnijima upadat će u oči naivnosti i rupe te nedovoljno izgrađeni karakteri i njihova motivacija. Ali ni to nije problem ako se seriju gleda isključivo kao čistu zabavu. E tu nastaje problem jer si autori serije umišljaju da bi oni nešto rekli o kapitalizmu, podjeli na bogate i siromašne, one moćne i one potlačene, i to rade na toliko stupidan način da čovjeku dođe da ih pošalje natrag u osnovnu školu. Zamisli ti kretene, oni na Prime Videu pričaju nešto o svjetskim nepravdama - dakle, na platformi u vlasništvu jednog od najbogatijih ljudi na svijetu, i to tako da ga učine još bogatijim. I tu palamude nešto o pravednoj raspodjeli resursa i moći, tako da još više resursa (i moći) daju upravo najbogatijem čovjeku na svijetu. Iako ti bedaci to ne znaju, ali upravo je to čar kapitalizma, možeš protiv njega laprdati koliko god hoćeš sve dok mu služiš.
Odnosno, da citiram izraelskog pisca Nira Barama i njegovu knjigu “Sjena svijeta” (toplo preporučujem svima, izdana je u Hrvatskoj prije nekoliko godina): “Danas svatko može proglasiti da je nešto pa onda nešto drugo, bez obzira na svoj imetak, status ili zanimanje. Nitko više ne očekuje povezanost statusa i svjetonazora, kao što ne postoji veza između riječi i djela. Eto, ja na Facebooku imam lažni profil, vidim mnoge ljude koji ujutro rade u fondovima rizičnoga kapitala, rade u novinama, na televizijama u rukama oligarha i vladinih ureda, a navečer po povratku kući na prostorima na Facebooku nemilosrdno se bore protiv kapitalizma, okupacije, korumpiranih medija i smeća koje televizija prikazuje. Ne kritiziram ih, kapitalizam nas sve porobljuje, pa i one koji mu se protive, to je genijalnost u njemu. Za razliku od totalitarnih sustava, on ima sve, sve dok za njega radiš, možeš cviliti i optuživati koliko te volja”.
Šteta što je autori serije nisu pročitali (a vjerujem da su malo toga pročitali) jer su mogli napraviti istinski vrhunsku seriju, ovako je to, unatoč panegiricima obožavatelja, tek solidna zabava za jedan vikend.