OCJENA
6/10
Izvorni naslov Netflixove španjolske televizijske serije “Berlin” je “Kuća papira: Berlin” (“La casa de papel: Berlin”), a na engleskom “Pljačka novca: Berlin” (“Money Heist: Berlin”).
Nije posrijedi naslovna zbrka nego Netflixova poslovna vještina kojom gledatelje Španjolske i svijeta obavještava da se radi o sestrinskoj seriji njihova najvećeg hita koji nije snimljen na engleskom jeziku, “Kuće papira”, a koja je preimenovana u “Pljačku novca”. Tvorac serije Álex Pina smislio je pljačku kakva nikad nije viđena na filmu i televiziji. Ne pljačku banke, bilo čijeg novca ili vrijednih stvari nego države.
Pinini pljačkaši pljačkaju državnu tiskaru, a taj novac nije ničiji nego državni. To je doslovno papir od kojeg se tiskaju novčanice eura. Junaci serije zaposjednu tiskaru i čekaju da državni strojevi otisnu milijarde eura s kojima će oni pobjeći. U nastavku serije koja je postala svjetski hit pljačkaši opet pljačkaju državu, njezine zlatne rezerve. Oni nemaju imena jer im njihov vođa, zvani Profesor, daje nadimke po svjetskim gradovima poput Lisabona, Stockholma ili Rija.
Jedan od pljačkaša ima nadimak Berlin i on gine na kraju druge sezone, žrtvujući se da bi spasio ekipu jer je ionako smrtno bolestan. Berlin je po anketama publike postao najomiljeniji lik serije pa ga je Álex Pina u sljedećim sezonama uskrsnuo u nizu flashbackova povezanih s kasnijim zbivanjima. Popularnost lika i dalje je rasla, kao i izvrsnoga glumca koji ga glumi, Pedra Alonsa, tako da nije neočekivano da nakon svršetka prve serije taj lik dobije novu, s naslovom njegova pljačkaškog nadimka, čija se priča, naravno, zbiva u prošlosti jer je u sadašnjosti mrtav.
Tvorac prve serije Álex Pina, koja je na Netflixu imala pet sezona, nije imao lagan posao. Berlin nije više član ekipe iz prve serije koju vodi Profesor, buntovnik i anarhist koji mrzi kapitalizam, državne, političke, financijske i sve druge institucije vlasti. Berlin je u novoj seriji samo vrhunski pljačkaš kojemu su pljačke privatna, osobna hrana za njegov ego. Prva serija, “Kuća papira”, odnosno, “Pljačka novca”, bila je planetarni buntovnički manifest svih onih koji mrze vlast i moć države, i to manifest u zabavnoj formi pljačkaške priče. “Berlin” je obična priča o privatnoj pljački dragulja i nakita, tako da su oba prednaslova ispred “Berlina”, “Kuća papira” i “Pljačka novca”, besmislena jer u seriji nema ni papira ni novca.
Ti prednaslovi su samo promotivni podsjetnik svima koji su gledali prvu seriju da je ovo neka vrsta nastavka koji se zbiva u prošlosti dok je Berlin bio živ. Álex Pina se mučio smisliti nešto novo i u pomoć je pozvao suradnicu Esther Martinez Lobato, s kojom je podijelio posao stvaranja osam nastavaka prve sezone “Berlina” (sudeći po svršetku možemo očekivati drugu sezonu). Pina se vjerojatno bavio pljačkom i policijskom potjerom, a Esther ljubavnim pričama pljačkaške ekipe. Svaki lik ima svoju ljubavnu dramu i postoji kao dio ljubavnog para, tako da se serija mogla zvati “Jedna pljačka i četiri ljubavi”. Budući da se spektakularna pljačka basnoslovnog nakita starih plemićkih i kraljevskih obitelji zbiva sredinom serije, jednako veliki ostatak zakuhava ljubavne drame svih lica u napetim situacijama bijega pred policijskom potjerom. Da je podjela serije na dvije polovice, pljačku i ljubav, namjerna, vidimo u prvoj scenu prve epizode u kojoj tužnog Berlina ostavlja njegova treća žena. On nam kaže: “Loš dan mogu popraviti samo dvije stvari. Prva je ljubav. Iskreno, tog je dana nije bilo. Treća me supruga upravo napustila. Druga je plijen vrijedan više od deset milijuna dolara”.
A u posljednjem prizoru završne, osme epizode Berlin kaže svom partneru da bi bilo pametno smisliti novu pljačku jer je ostao bez novca koji je dao ljubavnici koju voli i koja ga je, kao i prve tri žene, napustila te zaključuje: “Samo za ljubav vrijedi živjeti”.
Pinina i Martinez-Lobatina serija o jednoj briljantno smišljenoj i izvedenoj pljački nakita vrijednog 44 milijuna dolara i ljubavima koji za pljačkaše vrijede više od sveg nakita i novca na svijetu nije atraktivna kao prva “Pljačka novca”, ali je dovoljno zabavna da bude na vrhu gledanosti, pa i u Hrvatskoj. Spoj brzih i dinamičnih, ponekad zbunjujuće ubrzanih, prizora pripreme i izvedbe pljačke, s laganim, dugim i nimalo zbunjujućim romantičnim prizorima, u početku serije stvara dojam nesklada, kao da serija čas bezglavo juri, a čas lelujavo treperi. No što više pratimo junake i njihove reakcije, to nam sve manje smeta taj stilski sraz koji odiše mladošću i svježinom.
U jednoj sceni junak serije Andres de Fonollosa, zvani Berlin, ovako oslikava romantični eliksir svoje serije: “Kad se okružiš mladim i uzbuđenim ljudima, i sam ponovno postaneš mlad... Entuzijazam, svježina, ljepota. Sve ono zbog čega život vrijedi živjeti... Ako nas na ulazu u aukcijsku kuću izrešetaju mecima, za nama će ostati predivna trupla”.