OCJENA: 9/10
Nepopravljivi mizantrop jednako je sitničav, lažljiv, bezobrazan, politički nekorektan i urnebesno smiješan kao i u prvoj sezoni koja je prikazana prije pune 24 godine.
Nekad davno, možda baš tad prije 24 godine, ovakva serija teško da bi mogla biti prikazana na američkoj televiziji. Ali HBO, ponesen uspjehom “Soprana”, odlučio je ići do kraja. I mora se priznati, stvarno su imali petlju jer Larry David ne prašta nikome i nema nikakav problem ismijavati svega i svakog, točnije, ismijavati sve ljudske mane i sitne defekte, sve bedastoće društvenih okvira i ponašanja, a pritom, ustvari, najmanje štedi sebe.
I još k tome uspijeva u svakoj sezoni, pa gotovo i u svakoj epizodi, dovesti slavne goste iz Hollywooda koji glume same sebe, i to ono najgore od sebe.
U 12. sezoni Larry je u Atlanti gdje sasvim slučajno ispada heroj borbe za ljudska prava, protiv kojih on nema ništa protiv, ali nije baš da mu se nešto da za njih boriti. Nema neke tajne humora Larryja Davida, prije svega u njegovu suludom ponašanju možemo prepoznati sve svoje mračne i sitničave strane.
Larry nema filtera, za razliku od nas koji ga moramo imati da ne bismo bili izgnani iz društva, a nemamo ni 300 ili više milijuna dolara na računu od tantijema za “Seinfelda”, kao on, pa mu se živo fućka hoće li ga itko prezirati.
Ono što je u seriji fantastično jest da ni nakon 24 godine nije izgubila oštricu, ali još je bolja stvar što se sa svakim gledanjem otkrivaju nove fore koje su u prvom, drugom ili trećem gledanju promaknule. A to je i za najbolje komedije rijetkost, ustvari tolika rijetkost da bi se “Bez oduševljenja, molim!” s pravom mogao nazvati remek-djelom.
Jedino što bi se seriji moglo prigovoriti jest to što je Larryja Davida lišila bilo kakvih drugih uloga. Jednostavno ga je teško zamisliti da je išta drugo nego Larry David. Seinfeldovski humor vidljiv je i u “Bez oduševljenja, molim!”. Dapače, neki motivi su isti (a jedna sezona se vrti oko snimanja novih epizoda “Seinfelda”), ali je na steroidima.
U prijevodu, ono što je u “Seinfeldu” naznačeno, ali neizgovoreno, ovdje je izgovoreno ne samo naglas nego ponovljeno i uvećano. I opet, sve te fore i situacije djeluju jednako svježe i jednako smiješne na prvo drugo i peto gledanje. A “Bez oduševljenja, molim!” trebalo bi odgledati svake godine. Dapače, trebao bi ući u školsku lektiru za više razrede srednje škole.