OCJENA: 7/10
Agatha Christie i BBC dva su britanska brenda koja privlače pažnju i jamče kvalitetu. Nova BBC-jeva ekranizacija kriminalističkog romana “Ubiti je lako” (“Murder is Easy”, 2023.) Agathe Christie razlikuje se od svih ranijih i prekida s tradicijom pedantne vjernosti književnom predlošku. Po uzoru na najnovije ekranizacije Jane Austen, klasično se djelo trendovski modernizira ubacivanjem danas popularnih motiva rasne pomiješanosti i borbe za ženska prava, a priču prebacuje iz 1939., kad je roman napisan, u početak pedesetih - 1953., sedam godina prije nego što je britanska afrička kolonija Nigerija 1960. postala samostalna.
Zašto Nigerija? Dobro pitanje. U romanu Agathe Christie nema Nigerije, a glavni junak je Škot, Luke Fitzwilliam, bivši kolonijalni policijski časnik koji je služio u Indiji, a sad je u mirovini i vraća se u Englesku. U BBC-jevoj adaptaciji junak je mladi Nigerijac koji se također zove Luke Fitzwilliam (glumi ga David Jonsson), ali ima i izvorno nigerijsko prezime Oblako, tako da se istodobno uklapa u englesko društvo, ali i razlikuje od njega zbog kolonijalnog podrijetla i boje kože.
Fitzwilliam, kako ga svi zovu, mlad je i sposoban ataše koji dolazi u Englesku da bi dobio posao u ministarstvu vanjskih poslova u Whitehallu. Iako ga vladajuća bijela elita prihvaća kao ravnopravnog, njegovi nigerijski znanci s kojima se sastaje u Engleskoj upozoravaju ga da ne može istodobno biti bijeli gospodar i kolonijalni podanik. Motiv tradicionalne britanske rasne nesnošljivosti dodatno je istaknut kad vidimo kako liječnik krišom čita iste knjige o neravnopravnosti rasa koje su proučavali nacisti. Autorica serije, scenaristica Sian Ejiwunmi-Le Berre, posebnu je pozornost posvetila ženskim licima, osobito liku Bridget Conway (Morfydd Clark), koja se udruži s junakom Fitzwilliamom u potrazi za ubojicama i uočava detalje na koje muškarci ne obraćaju pažnju poput ženskih potpetica i boja šešira. Odgovor na pitanje “Zašto Nigerija?” sad postaje jasan i zanimljiv.
Nigerija je u seriji simbol britanske kolonijalne prošlosti, a junak, Nigerijac škotsko-nigerijskog prezimena Oblako-Fitzwilliam, najava je britanske postkolonijalne budućnosti u kojoj je sasvim normalno da je potomak pandžabskih hinduista iz nekadašnje britanske kolonije Indije danas pripadnik konzervativne stranke i premijer Ujedinjenoga Kraljevstva. Vremena su se od 1939., kad je Agatha Christine napisala roman “Ubiti je lako”, promijenila, ali klasične priče nisu, a to je eliksir njezine dugovječnosti i taj eliksir autorica serije ne mijenja. Luke Fitzwilliam stiže vlakom u London i u kupeu upozna gospođicu Laviniju Pinkerton (Penelope Wilton), koja mu kaže da ide u London prijaviti ubojstva. Stara gospođica, koju svi od milja zovu Pinky, ne kaže koliko ubojstava, no jasno je da ih ima više i da će ih, ako ne dođe policija, biti još više. Stvari se dodatno zakompliciraju kad netko pred ulazom u kladionicu automobilom pregazi gospođicu Pinkerton, a Fitzwilliam ostane na ulici s njezinim dobitkom od oklade na konjske trke. Zanimljiv je detalj da se Nigerijac može kladiti, a gospođica Pinkerton ne može jer je to ženama još početkom pedesetih u Engleskoj zabranjeno.
Fitzwilliam, koji se, dakle, kladio radeći uslugu gospođici Pinkerton, sad ima dva zadatka. Treba dostaviti rodbini ubijene novac koji je zaradila na okladi i istražiti umorstva u njezinu gradiću, podijeljenom na bogati vladajući stalež i onaj siromašni koji čeka mračna budućnost. Fitzwilliam odlazi u slikoviti gradić još slikovitijeg imena Wychwood-Under-Ashe, udruži se s progresivnom Bridget Conway i oboje, kao pravi amateri, vode nekonvencionalnu, zanimljivu i dobrim dijelom duhovitu potragu za ubojicom. U zločin su možda umiješani, a možda i nisu, lokalni bogataši, liječnici, svećenici i ostali pripadnici elite, cijeli okoliš doima se trošno i umorno, kao da se urušava sa svojom kolonijalnom i imperijalnom prošlošću. Serija ima svega dvije epizode koje se razlikuju po tome što je prva pregledna i ozbiljna, a druga pretrpana detaljima i pomalo neozbiljna, kao da se autorica žurila što prije završiti priču. Tko zna, možda je dobila nalog da tri epizode serije stisne u dvije, što s kriminalističkom pričom nije lagan posao. Bez obzira na nedostatke druge epizode, serija “Ubiti je lako” zaslužuje pohvale.