OCJENA 4/10
Čak i prema često niskim standardima glazbenog žanra, film o Bobu Marleyu je nenadahnut i više je nego očito da je nedostajalo inspiracije. Iako je živio samo 36 godina, Marleyev život, kao što je u biografiji 'Catch A Fire: Život Boba Marleya' opisao Timothy White (nedavno je izašla na hrvatskom jeziku), izuzetno je bogat i zanimljiv, no u filmu Reinalda Marcusa Greena sveden je na samo dvije godine, od 1976. do 1978.
Zapravo, da budemo precizniji, radnja filma 'Bob Marley: One Love' se odvija od 1976. i vremena velikih političkih nemira na Jamajci, kad je Marley jedva preživio atentat, pa se proteže kroz vrijeme provedeno u Londonu, u punk razdoblju, gdje je snimio album 'Exodus, do povratka 1978. na Jamajku na humanitarni koncert 'One Love'. I to je to. Ništa više u ovom filmu o Marleyu nećete saznati, kao da vas je netko bacio u 1976. godinu, bez ikakvog predznanja i vremenskoga konteksta. I bez ikakvog pojma tko je čovjek s dreadlocksima.
U glavnoj ulozi je britanski glumac Kingsley Ben-Adir (37), koji se hvalio kako se izrazito naporno i dugo pripremao za ovu ulogu, naučio plesati, pjevati te da je pogledao više stotina Marleyevih intervjua kako bi skinuo glas, naglasak i pokrete. Ako je doista istina, onda šteta utrošenog vremena jer Kingsley samo otvara usta, u pozadini je Marleyev glas, a pokreti izgledaju toliko neprirodni kao da ih je radio u grču. Pogođena je fizička sličnost s Marleyem i lavlja gracioznost glavnoga glumca, no ostalo baš i ne. Scenarij je potpuno promašen i ne daje dobar uvid tko je bio Bob Marley privatno.
Riječ je o fantastičnom glazbeniku, borcu za prava, velikom štovatelju Hailea Selassieja, kralja Etiopije. No za to ćete morati pročitati knjigu, u filmu o tome nećete saznati ništa. Također, turbulentnost i političku situaciju na Jamajci vrlo ćete teško shvatiti uz film, kao i pravog Marleya. Uostalom, to je vrlo česta situacija kada se film radi uz obiteljski nadzor. Najbolji primjer je film o Whitney Houston, a djelomično i film o Freddieju Mercuryju, gdje su glavni likovi toliko uljepšani kao da je film o Mariji Tereziji. No kod Boba Marleya je taj rez i odsustvo mnogih 'spornih' dijelova života najbolje izražen.
Vrlo važnu ulogu u Marleyevu životu imala je majka Cedella, koja ga je zvala Nesta, što mu je srednje ime. Bobov otac, bijelac i mornar, odveo ga je na godinu dana od majke, no ništa od toga nema u filmu. I još bismo nekako shvatili jer ne mogu se baš svaki dijelovi života ugurati u 90 minuta, no da se u filmu gotovo i ne spominje majka Cedella, to je neoprostivo. Majka mu je bila najveći oslonac i žena koja je uvijek bila uz njega, a u filmu se gotovo i ne spominje. Ajde da budem baš potpuno precizni, spominje se u jednom dijelu gdje Bob govori supruzi Riti da odvede djecu kod majke u Sjedinjene Države. Inače, kad smo već kod djece, Bob Marley je imao 11-ero djece, prema nekim knjigama i 22, no ni to nećete saznati u Greenovu filmu, koji trenutačno igra u hrvatskim kinima.
Želite li stvarno znati kakav je bio Bob Marley, preporučujemo dokumentarni film 'Marley' Kevina Macdonalda iz 2012. godine. Jedino što je vrijedno cijene ulaznice u ovom filmu je glazba, točnije srcedrapajuća i romantična izvedba pjesme 'Redemption Song'. Šteta, ovakav film o Marleyu je potpuni promašaj, legenda reggae glazbe, kao i njegovi obožavatelji, zaslužili su puno bolji film. Propuštena je sjajna prilika za ekranizaciju jedne od najkarizmatičnijih osoba...