Glumački svijet potresla je vijest o smrti legendarne glumice Mire Furlan koja je preminula u 66. godini. Bila je isprva istaknuta glumica Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, da bi osamdesetih postala jedna od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih filmskih glumica. Jedno od omiljenih lica na malim ekranima i velikim platnima onog vremena posebno se istaknula ulogama u filmovima “Kiklop” (1982.) Antuna Vrdoljaka, “U raljama života” (1984.) i “Za sreću je potrebno troje” (1986.) Rajka Grlića te filmu “Lepota poroka” (1986.) Živka Nikolića.
U vrijeme snimanja “Kiklopa” imala je 27 godina, a nakon što je u ulozi Enke snimila nekoliko strastvenih scena s Franom Lasićem, zauvijek je otad u očima ljubitelja sedme umjetnosti ostala upamćena kao filmska zavodnica, što je samo potvrdila filmovima “Horvatov izbor” i “Otac na službenom putu”, u kojem je u klinču s Mikijem Manojlovićem. Neke od njezinih najpoznatijih ostvarenja Klasik TV reprizira svakog ponedjeljka u listopadu, a Furlan ne samo da na ovim prostorima nikad nije bila zaboravljena nego je svako njezino obraćanje popraćeno velikom pažnjom.
Čuvena glumica početkom 1990-ih zbog ljubavi s redateljem Goranom Gajićem živjela je na relaciji Zagreb - Beograd, na što se u turbulentno ratno vrijeme nije gledalo blagonaklono. Mnogi su je, čak i mediji, prozivali zbog izbora, okarakteriziravši je izdajicom. Furlan je kasnije govorila o tome kako je u to vrijeme morala potražiti i pomoć psihijatra, a u HNK su joj dali otkaz. Grad joj je oduzeo i stan koji je naslijedila od bake, a sve je eskaliralo prijetnjama smrću koje je dobivala.
- Javno sam linčovana. Ljudi su upirali prstom u mene. Prozvali su me ‘shizoidnom’ osobom koja se tko zna kako ponaša na majčinu sprovodu. Nisam zaboravila jer zaborav ne liječi rane. Morala sam otići da bih sačuvala sebe - komentirala je Furlan svojedobno neprimjeren tekst pod naslovom “Težak život lake žene” objavljen u jednom tjedniku.
Od početka 1990-ih Mira živjela je u SAD-u s obitelji, gdje se nije odrekla glume, ali je i priznala kako je status Europljana u američkoj filmskoj industriji iznimno težak. Prednost će, ispričala je, uvijek imati domaći glumci jer je cijeli sustav zatvoren i favorizira dominantno Amerikance. Glumica je emigraciju nazvala “teškom disciplinom” zbog koje je morala promijeniti vlastiti stav i pristati na tuđu sliku o njoj. Stvari su se promijenile i to je, kaže, bilo bitno prihvatiti. Istaknula se posljednjih tridesetak godina ulogama u popularnim serijama “Babylon 5” i “Izgubljeni”, a povremeno je radila i s filmašima s ovih prostora.
Bila je jedna od najpopularnijih glumica bivše Jugoslavije te je imala status slobodne dramske umjetnice, a prije nekoliko godina vratila se u Hrvatsku surađivati s riječkim Hrvatskim narodnim kazalištem. Ulogu je imala u drami “Kasandra”. U razgovoru za časopis Azra glumica nije imala riječi hvale za rodnu zemlju.
- Tijekom nedavnih boravaka u Hrvatskoj shvatila sam da je čitav prostor toliko zagađen senzacionalizmom, vulgarnošću i primitivnim nacionalističkim diskursom koji se nije promijenio od devedesetih kad sam otišla da sam zaključila kako tu, zapravo, više nemam što tražiti. To je tužna pomisao. Ali, nažalost, istinita. A istinu treba prihvatiti. Nemamo drugog izbora - zaključila je Furlan te otkrila tada kako je napisala autobiografiju na engleskom jeziku.
Kazala je i kako ima distancu prema rodnom gradu Zagrebu te da je sve previše podsjeća na mučno iskustvo kroz koje je prošla. Predavala je u SAD-u u filmskoj školi, a ni stanje u toj zemlji nije vidjela kao med i mlijeko. Pogotovo ne za ere Donalda Trumpa, za kojeg je smatrala kako nije vrijedan spomena.
- To je pogreška svih nas, cijelog svijeta, što mu dajemo ono što mu treba. Ljudi se bave njegovim tvitovima, a zapravo se mnogo gore stvari odvijaju iza kulisa, ludilu nema kraja - pojasnila je u razgovoru za srpsku RTV.
Nedavno je sudjelovala i u eksperimentu Američke udruge redatelja, s ciljem da se pokaže kako će izgledati filmska industrija nakon korona virusa, kako i što treba napraviti da bi sve funkcioniralo na razini.
- Bio je to jedan dan snimanja, svi smo imali ozbiljnu opremu, maske... Najstrašnije je bilo za kamermana i ljude oko kamere jer se tu stalno diraju stvari, ljudi diraju sve i svašta... Pitanje je kako to kontrolirati, kako se disciplinirati, kako se sjetiti da si nešto dodirnuo - zabrinuta je bila nekad ponajveća filmska zvijezda ovih prostora, Mira Furlan.