Bio sam jako umoran od hrvatske depresije. Kad mi je došla Željka Krmpotić s idejom da napravim pjesmu za Ponos Hrvatske, rekao sam: 'Može'. Mislio sam predivna smo zemlja, predivni ljudi i dosta je više toga tko je kome ukrao, tko koga zatvorio, prevario. To je bio okidač, kaže Zrinko Tutić (62). Svi pjevači na prvu su prihvatili poziv. Znaju, dodaje Tutić, da kad dignem jedinice na noge, za to imam razloga.
- Ovaj puta mi je Mirjana Matić iz Cantusa, ali i tehnologija jako pomogla, nisu svi morali dolaziti u Zagreb - rekao je skladatelj.
U njegovu opusu je više od 1000 pjesama, glazba za pet filmova, osam dokumentaraca sa Zdravkom Fučekom, a zauvijek ga je obilježila pjesma 'Doris'.
- Sjećam se kad sam jednom na Pagu, na 38 milijardi stupnjeva, točio gorivo. Prišao mi je kršan momak i rekao: ‘Lipo si im Tutiću reka, budala i rata to je jedino što im triba’. Znaju oni svi i za ‘Svetu ljubav’ i ‘Hajde da ludujemo’, ali ‘Doris’ me obilježila - kaže.
Pjesma je nastala pod posebnim okolnostima. Rodio mu se sin Ivan, mama se razboljela i umrla, a Zrinko na Zagrebačkom festivalu otpjevao 'Doris'. Pjesma je nastala dok je pet mjeseci svirao u Poreču. Napisao ju je ženi Karmen i tek rođenom djetetu. Cijeli tekst bio je napisan, a kako je nespretno pjevati 'Kaaarmen', nedostajalo je ime.
'Da Alka Vuica nije moju ‘Hajde da beremo jagode’ promijenila u ‘hajde da ludujemo’, takvog hita ne bi bilo'
Na plaži se igrala jedna curica, kći mojih poznanika. Pitao sam je: ‘Kako se ti tako slatka zoveš’, a mala kaže: ‘Ma zovem ti se Doris’. I eto imena za pjesmu, prisjetio se Tutić. Prvu gažu imao je u trećem gimnazije u emisiji 'Zdravo mladi', no “onaj” Zrinko Tutić postao je s pjesmom 'Doris'.
- Do tada sam napisao 25 pjesama Kseniji Erker, Miši Kovaču, Gabi, pobjeđivao sam po festivalima, ali nisu bili spojili lik i djelo - kaže Tutić.
Izmislio je naše najveće zvijezde, posrnulima spašavao karijere, a da nije bilo njega, ne bi bilo ni 'Dalmatinke', pjesme koja je Severinu 1993. godine pretvorila u nacionalnu zvijezdu. I Tajči je napisao 'Hajde da ludujemo', Massimu 'Samo jedan dan', Maji Blagdan 'Svetu ljubav'...
- Nisam ih stvorio nego sam prepoznao talent. Prije sam radio kao prvi oficir palube s Rajkom Dujmićem i Đorđom Novkovićem. Ovaj dio karijere počeo je s Doris Dragović i pjesmom ‘Željo moja’. Kad je napustila grupu More, napravio sam joj sedam albuma - kaže.
Ne pamti zgode s njima, tremu zbog neiskustva, jer sve su one pjevale od malih nogu. Severina je bila kod Lepe Smoje, Tajči u Zvjezdicama i Kazalištu mladih.
Dujmić mi je otvorio prozor
- Kod nje sam prepoznao tinejdžersku senzaciju. Sjajno je pjevala s tom dječjom bojom glasa, imala je osvajajući osmijeh i nosila sa sobom optimizam, pozitivu - kaže Zrinko.
No pjesma 'Hajde da ludujemo', ne skriva, ne bi požnjela takav uspjeh da je ostala u izvornom obliku kao 'Hajde da beremo jagode'. Kad su imali obris pjesme, Zrinko je bio nezadovoljan pa je zvao Alku Vuicu u pomoć.
- Ima jako puno pjesama koje sam snimio i demo verzije mi nisu bile dobre, pa smo mijenjali. To je normalan proces u stvaranju - rekao je Tutić. Dani su mu tada bili prekratki. Puno vremena provodio je u studiju, koji naziva rudnikom.
- Podrumčine, neonska rasvjeta, ali i danas mislim da mladima baš to fali. Jer je danas svaki laptop studio. Mi bismo snimali pa eto Dujmića. Cijeli dan si mislim kako nešto popraviti, on ušeta i kaže: ‘Skinite flautu, stavite klarinet’. Kao da ti netko prozor otvori - kaže Zrinko.
Sine, što ćeš raditi u životu?
Djetinjstvo i odrastanje u Banjoj Luci pamti po lijepome. Uz školu i muzičku, trenirao je rukomet, košarku, a ljeti i plivanje. Bio je rukometni reprezentativac, i danas, kaže, ima pustih medalja kod tate u garaži. Kad je poželio u glazbu, s ocem nije bilo pregovaranja.
- Po tati je bila stvar kućnog odgoja da znaš svirati klavir ili gitaru, ali to je bio hobi. Kad sam mu 1976. rekao da ću se baviti glazbom, on me pitao: ‘Dobro, a što ćeš raditi’ - prisjetio se. Mama nije doživjela njegov uspjeh. Tata i danas, iako ima 87 godina, uvijek ima komentar. Drago mu je svaki put kad Zrinko uspije.
- Rado se hvali. Neki dan mi je rekao: ‘Evo sad opet s tim Ponosom Hrvatske, moram častiti u birtiji’ - kaže Zrinko.
Uzor mu je bio Arsen Dedić, a upoznala ih je Ksenija Erker. Radila je singlicu, a Arsen ga je nazvao i rekao: 'Ti navodno pišeš neke pjesme i navodno je to dobro. Ajde naći ćemo se”. Pokazao sam mu pjesme, a Arsen kaže: “Pa dobro je, napravit ćeš i Gabi pjesmu'.
Napravio je glazbu za dokumentarac o Miri Gavranu. Redatelj Zdravko Fuček mu je, kaže, otvorio drugi prozor.
- Igrani film je fikcija, a u dokumentarcu ozvučavam život. Jako značajna razlika - kaže. Iza sebe ima dvije Zlatne Arene za filmove 'Putovanje tamnom polutkom' i 'Kad mrtvi zapjevaju'.
Ima troje unuka i svakom članu obitelji napisao je pjesmu.
- Nisu sve objavljene. Samo, najmlađi, jednomjesečni unuk Nikola nema - rekao je skladatelj koji to brzo namjerava promijeniti.