Kako zvuči sevdah u modernim aranžmanima doznali su brojni Puljani koji su u srijedu navečer uživali na koncertu pionira sevdaha 21. stoljeća, Mostar Sevdah Reunion, na pulskom Kaštelu. Iako su uz propisane mjere zbog pandemije korona virusa stolci bili u primjerenom razmaku, brojna publika nije izdržala, već je uz note sevdaha plesala puna dva sata. Tim povodom razgovarali smo s liderom tog "balkanskog bluesa", Mišom Petrovićem (61). Osmočlani bend zapalio je publiku koja je na kraju sastav zvala na bis.
Tko sve čini Mostar Sevdah Reunion?
Prinova nam je mlada pjevačica Antonija Batinić koja je s nama od prošle godine i jako je osebujna pjevačica. Ona je i najmlađi član, a pored nje je Milutin Sretenović-Sreta koji je najstariji član i muški vokal koji ima 73 godine. Između te dvije generacije su: Senad Trnovac na bubnjevima, Sandi Duraković na ritam gitari, Marko Jakovljević na basu, Gabrijel Prusina na klavijaturama, Ivan Vanja Radoja na violini i moja malenkost na solo gitari.
Koliko dugo djelujete?
Prvi album nam je izašao 1999. godine, a od tada ih imamo osam studijskih i jedan "uživo". Tada je zapravo krenula ideja s našim pokojnim pjevačem Ilijazom Delićem i Mustafom Šantićem koji su radili radio emisije gdje su svirali i pjevali sevdalinke. Ilijaz Delić je imao neki "bluzerski štih" i tu je zapravo krenula cijela priča kada se i počeo bend okupljati. Ja sam taj koji je ubacio neke "bezobrazluke" tipa blues i rock elemenata u sevdah.
Zašto baš sevdah?
Mi smo uglavnom Mostarci i sevdah i sevdalinka kao pjesma je uvijek prisutna. Naravno da je između ostalih gradova koji su dali sjajne izvođače i Mostar bio tu. Prvi naš album je odmah napravio bum jer to je bilo nešto novo, drugačije i toga do tada nije bilo. Poslije nas se javio određen broj ljudi koji su radili fuzije sa sevdahom na drugačiji način, a moram spomenuti svakako sjajnu Amiru Medunjanin, Damir Imamović... A tu je i još nekoliko interesantnih projekata. Nama je s te strane drago jer smo inicirali interes za sevdalinku kod mladih ljudi. Tu i tamo se i nama znala dogoditi kritika zašto kvarimo sevdah, jer starija generacija nije bila baš oduševljena našim viđenjem sevdaha. A mi smo uvijek pokušavali objasniti da nismo kulturno umjetničko društvo koje radi na očuvanju izvornog oblika, već smo glazbenici koji su sevdah uzeli za polaznu točku, a sve dalje što se događalo nismo čak mogli niti kontrolirati. Mnoge stvari su se događale u studiju.
Koliko pjesama je u vašem repertoaru?
Naša play lista sastoji se uglavnom od dvadesetak pjesama, ali i po potrebi. Nekad nam kažu da odsviramo koncert od sat i pol plus ako nas publika zove na bis, a nekada nam daju odriješene ruke pa smo tako nedavno imali koncert u Splitu gdje smo na kraju svirali dva i pol sata jer nas je ponijelo.
Na koje pjesme publika posebno emotivno reagira?
"Čudna jada od Mostara grada", to nam je pjesma koja je obilježila karijeru, jer smo Mostarci koji su vratili tu pjesmu u život. To je poznata sevdalinka u krugu ljudi koji i inače slušaju sevdah. Poslije našeg prvog video spota s tom pjesmom, to je postao hit na prostorima bivše Juge.
Dogodi li vam se da se i danas naježite na neku pjesmu na vlastitom koncertu?
Dogodi se. Volim svirati pa samim time sve što magija žive svirke otkriva i kakvu kutiju s blagom glazbenici na koncertu otvaraju, mene naježi iznutra. Nije to svaki puta ona vrsta jeze koja je vezana za neku tanku emociju. Najčešće to pjevači rade, pa je tako Ilijaz Delić to imao u sebi isto kao i pokojna Ljuljana Butler, sjajni vokalisti. Znalo se dogoditi da oni svojom interpretacijom naježe i da kod mene krenu trnci.
Što publika može na vašim koncertima očekivati?
Pa evo ja napravim jedan salto mortale (smijeh). Šalim se naravno. Publika od nas dobije jedan presjek naših studijskih albuma, rokersko šetanje i trčanje kroz repertoar, za naših 21 godinu postojanja.
Što ste vi radili prije sevdaha?
Kod mene je bio rock'n' roll, ali manje više i sva ova ekipa je rokerska. Omiljeni bendovi su mi: Genesis, Pink Floyd, grupa Yes..., ali isto tako obzirom da volim akustičnu gitaru volim i Claptona, ali i pop-rock bivše Juge volim od Štulića, EKV-a...
Koliko koncerata imate godišnje?
Ovaj bend živi na različitim stranama. Neki od nas žive u Nizozemskoj, neki u Mostaru, jedan živi u Sarajevu, jedan u Beogradu pa mi nemamo probe. Zato uvijek na koncertima zvučimo svježe i zato je nama drago da imamo koncerte, jer nema rutine. Nemamo probe, već su nam koncerti probe.