- A čujte, malo me trebalo nagovorit, ča ću gnjavit, a i nisam bio siguran dal ja to još imam u sebi, al eto, čini se da imam - šali se najstariji hrvatski šansonijer, Bruno Petrali (95), osvrćući se na nedavnu objavu prepjeva njegovog evergreena 'Sve moje jeseni su tužne', snimljenog s dirigenticom i klasičnom pjevačicom Milicom Jelić, uz pratnju riječkog benda Sarah & The Romans.
Doajen jugoslavenske zabavne glazbe, koji je u srijedu proslavio 95. rođendan, dvojezični cover jednog od prvih šlagera na ovim prostorima snimio je nakon 40 godina otkako je prestao javno nastupati po koncertima i nekadašnjim opatijskim i riječkim terasama, ali i diljem bivše države, a neko vrijeme i po Sloveniji, Austriji i Švicarskoj. U bivšoj državi, 50. i 60-tih, kada je malo tko mogao snimiti ploču, Petrali je za tadašnji Jugoton snimio njih čak dvadeset.
POGLEDAJTE VIDEO:
O tome što je predstavljao u ondašnjoj glazbenoj sceni, posebno prvih desetljeća iza rata, više zna starija generacija, a njegova popularnost očitovala se i 2000-ih godina kada ga se sjetila nova diskografska industrija, koja je pod nazivom Zaboravljena zvijezda izdala dvije velike zbirke niza ploča. Jedna je posvećena Ivi Robiću, a na njoj je troje velikana tog vremena: Bruno Petrali, Rajko Vali i Zvonimir Krklješ. Ljubav prema pjevanju, kaže, osjetio je još kao petogodišnjak, pjevušeći pjesme s rijetkih gramofonskih ploča koje su tada bile dostupne te sviruckajući po sestrinom klaviru i igrajući se s akordima na gitari.
- Nikad se nisam školovao u glazbi, ali sam imao uho. Naravno da sam od kolega učio osnove, solfeggio, ono najbitnije, ali pjevanje je za mene uvijek bilo nešto prirodno, bez previše filozofije i kao mladić sam radio sve samo da se domognem pjevanja - prisjeća se rođeni Riječanin, čiji je otac bio talijanski vojnik, koji se došavši u Rijeku zaljubio u Tršćanku, svoju buduću suprugu.
Počeci njegovog pjevanja sežu u vrijeme kada je pohađao salezijanski internat u Rijeci gdje je prvi put zapjevao u crkvenom zboru i glumio na priredbama. Kako televizija tada još nije postojala, prvu popularnost stjecao je preko tada najmoćnijeg medija - radija. Naime, ubrzo nakon osnivanja Radio Rijeke, Petrali je počeo raditi kao spiker, vodeći emisiju 'Veselo veče' na talijanskom jeziku. Uz to (od '71. do '78.) glumio je i bio direktor Talijanske drame, a pamti i ulogu talijanskog majora u i danas popularnoj seriji Kapelski kresovi.
- Radio je tada bio sve, a u kazalištu smo se izražavali kroz mješavinu pjesama, skečeva i satire prema aktualnim događanjima, ali u puno manjoj mjeri nego li je to danas dozvoljeno. Sjećam se da se tada forsirala klasična glazba i narodne (partizanske) pjesme, dok je mladost tražila modernu. Osobno sam i sam išao u tom smjeru - prisjeća se velika zvijezda tog vremena, koja je u velikom, ali pozitivnom rivalstvu s Ivom Robićem ('50-tih) carevao legendarnim Kvarnerom - 'Sanremom' tadašnje države. Dok nam uz pratnju gitare pjeva legendarni Robićev hit 'Samo jednom se ljubi', zanimljivost je da je taj evergreen otpjevao čak i prije Robića.
- Do toga je došlo slučajno, objašnjava Bruno. Bio sam kod mog prijatelja skladatelja Maria Kinela kojem je Robić poslao muziku, a on je slagao u pjesmu. Pitao me što mislim, a ja sam, otpjevavši je zaključio kako će to biti instantni hit. Prepisao sam si pjesmu i probno je izveo na jednom od tadašnjih plesnjaka. Tako je ispalo da sam taj hit pjevao čak i prije nego što je došao do Robića. I bio sam u pravu, pjesma se svima svidjela i postala veliki hit tada velike europske zvijezde (Robića) - prisjeća se vitalni 'slavuj' zlatnog glasa.
Za tu pjesmu Petrali je ostao vezan i nedavno ju je ponovno oživio. Preveo ju je na talijanski, snimio, a poslije i izveo s grupom Sarah and Romans. Nova obrada s 95-godišnjakom u glavnoj ulozi tako je ponovo zaživjela u domaćim i stranim eterima i top listama. Pjevačku karijeru prekinuo je 1978. prihvativši ponudu da radi nešto što se tiče njegove druge velike ljubavi - nogometa, kao komentator za TV Kopar. Srećom, na nagovor riječkog muzičara i voditelja benda Sarah and the Romans, Gorana Trohe, bard zabavne glazbe s polovice prošlog stoljeća po 'stare' dane počastio nas je dvjema novim obradama. Prva je nedavno objavljena pjesma navedena u početku teksta, a druga ‘Una Sola Volta Ci Si Ama’. Tekst za talijansku inačicu evergreena, ‘Samo jednom se ljubi’, napisao je upravo Bruno Petrali.
– Znate, prošlo je skoro 40 godina od kada sam posljednji put u kontinuitetu nastupao po terasama i koncertima. Sjećam se, zadnji pravi javni nastup bio je na terasi opatijskog Hotela Slavija 1977. godine, kada su me moj sin Đani i predsjednik LP Rocka, Saša Sablić, nagovorili na taj povratnički nastup. Sada, uz pomoć interneta i karaoka pjevam i snimam se doma, tek onako za svoj gušt. Zadivljujuće mi je što se sve s današnjom tehnologijom može i koliko to bolje zvuči, sve je mnogo lakše nego u moje vrijeme. A sve to možete staviti direktno na internet pred publiku, kao što me je sin iznenadio pokazavši mi snimku gdje pjevam, za sve da vide. Ako me se još tko sjeća hahaha - šalom zaključuje najstariji hrvatski pjevač zadivljujuće očuvanog glasa i muzikalnosti.
Naime, pravo je čudo doživjeti stotu, kaže poznata pjesma, no legenda riječke zabavne glazbene scene na tom je putu u odličnoj kondiciji. Možda baš stotu doživi na bini pred publikom moćno pjevajući.
POGLEDAJTE VIDEO: