Proslavljeni hrvatski glumac Pero Kvrgić preminuo je u 94. godini u Zagrebu.
Ispisao je veliki dio povijesti hrvatskog filma i naročito kazališta. No čak da i nije bio nezaboravni Don Zane, ili Periklo ili Harpagon, ili stotine drugih likova, Pero Kvrgić ostao bi upamćen po 'Stilskim vježbama' predstavi zbog koje je, s kolegicom Lelom Margitić, ušao u povijest svjetskog kazališta.
Zajedno su ju u nepromijenjenoj postavi igrali više od pola stoljeća i postali tandem koji je oborio sve rekorde u broju izvedbi i godinama izvođenja. Još i danas imamo tremu uoči predstave, iako ju igramo već 50 godina, rekli su tada Pero i Lela koji su prvi put na zajedno stali na pozornicu davne 1970. godine. Pero je tad imao 42, a Lela 28 godina.
- Ja sam samo nekoliko mjeseci prije toga rodila kćer Jelenu, pa je redatelj Tomislav Žiro Radić dolazio k meni doma da bih uvježbavala ulogu, prisjetila se jednom Lela Margitić. Ulogu je naslijedila od tada mnogo starije i mnogo iskusnije velike zvijezde, danas pokojne Mije Oremović koja je s Perom Kvrgićem igrala tu predstavu godinu dana, a onda ju zbog drugih obaveza napustila.
- Nisam mogla ni sanjati da će nam upravo 'Stilske vježbe' po svojoj dugovječnosti, ali i zbog nepromijenjene glumačke postave, donijeti niz priznanja i nagrada i rekord upisan u tiskano izdanje Guinnessove knjige svjetskih rekorda. Lela Margitić se i danas živo sjeća okolnosti pod kojima je uvježbavala tekst za svoj prvi nastup.
'Da, 'Stilske' su premijerno izvedene 1968. godine a gospođa Mia Oremović je igrala samo jednu sezonu, pa je redatelj i moj kolega s Akademije, Tomislav Žiro Radić čekao Miju godinu dana. A onda je, budući da su i kritika i publika od prvog dana odlično prihvatili predstavu, počeo tražiti zamjenu. Već tada nakon prve godine izvođenja Pero je bio dobio za ovu ulogu nekoliko nagrada. Budući da nisam bila jedina glumica u užem izboru, nisam ni znala hoće li me dopasti ta čast jer se ni jedna od nas tada mladih kandidatkinja nije usudila uzeti Mijino mjesto. I ja sam prema njoj gajila veliko poštovanje, a kad sam ju prvi put vidjela u kazalištu nisam joj se usudila ni prići.'
Kako je rekla, presudio je Žiro Radić, s kojim je Lela bila kolegica na Akademiji i on joj je dodijelio ulogu.
Bilo je to 1970., kad sam bila 'friška' mama pa se nisam mogla odvajati od Jelene i odlaziti na probe. Stoga sam sa Žirom predstavu uvježbavala kod kuće. Prije mog prvog nastupa Pero i ja smo imali samo tri probe, a njega su i te tri jako nervirale jer je on 'Stilske' imao u malom prstu, a ja sam tek bila svladala tekst. Uz sve te okolnosti, igrati uz renomiranog Peru bio je za mene doista pravi izazov i imala sam silnu tremu koje se eto nisam riješila ni do danas - kaže Lela Margitić.
U međuvremenu adaptirani tekst 'Excercices de style' francuskog književnika Raymonda Queneaua, koje je Radić pretvorio u zgodu iz zagrebačkog tramvaja broj 11, prepričanu u dvadesetak varijanti, postao je pravi hit.
U travnju 1968. godine na 9. Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu, Pero Kvrgić dobio je nagradu Zlatni lovor s vijencem od stručnog žirija za najbolju mušku ulogu, a predstava je nagrađena nagradom kritike lista Oslobođenje Zlatna maska za najbolju predstavu Festivala prema sudu žirija kritike. Od premijere do travnja 1968. 'Stilske vježbe izvedene su, za to doba, rekordnih 50 puta. Šest godina kasnije predstava je prvi put snimljena da bi se emitirala na tadašnjoj Televiziji Zagreb, i to u režiji Angela Miladinova. Snimanje predstave ponovilo se i 2002. godine, ovaj put u režiji Tomislava Radića.
Prije 12 godina predstava je uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdugovječnija predstava na svijetu s istom glumačkom postavom. Te iste 2008., održana je svečana 40. obljetnica izvođenja uz promociju monografije pod visokim pokroviteljstvom tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića u Dramskom kazalištu Gavella. Na dan 40. obljetnice održana je i počasna vožnja pravom jedanaesticom na relaciji iz predstave, a pred Glavnom poštom izvođače i autore dočekale su stotine štovatelja predstave i čestitale na ovakvom jubileju omiljenim glumcima i autorima predstave.
Gledalište je uvijek bilo puno do posljednjeg mjesta jer s godinama su se tijekom predstave Pero i Lela toliko dobro nadopunjavali, da bi 'osjetili publiku' i upustili se u improvizacije, pa bi izvedba svaki put bila drugačija. U cijeloj toj suigri između dvoje glumaca i publike svi su se dobro zabavljali i to je upravo bio čar kojim su privlačili uvijek nove i mlađe generacije gledatelja.
U proljeće, točnije 30. travnja 2018. godine svečanom izvedbom obilježena je 50. godišnjica predstave. U povodu 50. obljetnice izvođenja predstave glumcima Peri Kvrgiću i Leli Margitić, prevoditelju Tonku Maroeviću, te postumno i redatelju Tomislavu Radiću, tadašnja hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uručila je Povelju za osobiti doprinos u promicanju kulturnog razvitka Republike Hrvatske.