Da život piše najuzbudljivije scenarije, najbolji je dokaz glumica Jelena Perčin (32). Tek što je okončala snimanje filma Branka Ištvančića “Most na kraju svijeta”, put života skrenuo joj je iz Zagreba u Slavoniju. Više nije slobodna umjetnica, dobila je angažman u osječkom HNK i odselila se u grad na Dravi.

Osijek je treći grad u kojem gradite život. Jesu li vam stresne te promjene?

- Rođena sam Dubrovkinja koja je u Zagreb prvi put došla 1992. kao ratna izbjeglica i šest mjeseci bila u udomiteljskoj obitelji. U metropolu sam se opet trajno doselila kao gimnazijalka, i to je bilo stresno jer bila sam u pubertetu i teško podnijela odvajanje od ekipe, ali posljednjih 15 godina to je moj grad. Osijek sam tek onjušila i baš mi je sjeo, tako da i ne osjećam promjenu zbog novog života ili toga još nisam svjesna!

- Koji su plusevi, a koji minusi života u malom gradu?

– Odgovara mi manja sredina, atmosfera je jako dobra. Nema gužve, grad je malen, a sve ima i svakamo mogu pješice. Drava je prekrasna, na mene je uvijek dobro djelovala blizina vode. U kazalištu radim na predstavi Sulejmana Kupusovića ‘Hotel Slobodan promet’ i tako je ugodno da imam osjećaj kao da sam na nekoj vrsti godišnjeg odmora.

Donosite li teško životne odluke?

- Ovu odluku nije bilo teško donijeti jer zaželjela sam se teatra, radi kojeg sam i upisala Akademiju, i želim se njime baviti, a ovo je idealna prilika. Inače, nisam baš previše hrabra i nikad se još nije dogodilo da donesem odluku koja mi je dala osjećaj da poslije nje sve mogu. Svakako najteža i mučno donesena odluka bila je ona da se poslije tri godine braka rastanem od bivšeg supruga Kristijana Babića.

Promjena zvuči idealno. Što vam ipak u Osijeku nedostaje kad padne večer?

- Ljudi su srdačni i već se osjećam kao domaća, a jedino mi nedostaje moje dijete. Prvih dana razdvojenosti bila sam u šoku. Ona je kod moje mame u Zagrebu i kod svog tate Kristijana, a ja svaki tjedan dolazim u Zagreb. Nasreću, Lota je dijete koje stvari prihvaća kad joj se lijepo objasne, nema dramatiziranja i trauma, pa tom osobinom i mene smiruje. Tražim stan, a ona se veseli što ćemo uskoro živjeti same u Osijeku. Naime, prošlih mjeseci živjele smo kod moje mame u Zagrebu. Jedva čeka svoju sobu! Već sam bacila oko na naselje Sjenjak, a sad živim u kazališnom apartmanu.

U posljednje vrijeme piše se da ste prekinuli vezu s Beograđaninom Petrom i da ste opet slobodni. Udvaraju li vam se Slavonci?

- Mislim da mi se nikad u životu nije udvarao Slavonac! Što se tiče Petra... Taj mi je odnos jako važan. Razišli smo se, ali ne osjećam se slobodnom. Moje srce pripada njemu.