Dugo je trajalo da Zvonko Špišić, koji je preminuo 17. svibnja 2017. godine, na “svojoj” Trešnjevci, koju je toliko opjevao i proslavio, uostalom kao i Zagreb, dobije neki spomen. A u subotu, 1. lipnja, taj će spomen i službeno biti otvoren. U naselju Prve hrvatske štedionice, između Zorkovačke i Kostelske ulice, tamo gdje se igrao sa svojim kćerima blizankama, Marlenom i Aleksandrom, gdje se vozio na biciklu, kako se zove jedan od njegovih najvećih hitova (“Bicikl”). Špišić je rođen u veljači 1937. godine malo dalje od parka koji sad nosi njegovo ime.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Volio je on cijelu Hrvatsku, nastupao je posvuda, ali nikad nije želio napustiti kuću u kojoj se rodio i živio do smrti. Obožavao je Trešnjevku - kažu njegove kćeri.
Naš slavni šansonijer, skladatelj i tekstopisac glazbom se profesionalno počeo baviti 1958. godine, a nikada nije pohađao glazbenu školu. Objavio je više od 370 skladbi, među kojima su “Trešnjevačka balada”, “Bicikl”, “Suza za zagorske brege”, “Milioner”, “Zagreb i ja”..., a za svoj rad primio je šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada te priznanja. Po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada treći u Splitu. Svojedobno je i sam govorio o tome:
- Dobio sam više od 80 prestižnih glazbenih nagrada u Hrvatskoj, no to sve više nije važno. Više od 15 godina ne izlazim iz kuće, osim kod liječnika, a i to mi je velik napor jer me strašno bole noge. Ne mogu stajati, hodati, uspraviti se. Užas. Kralježnica mi je oštećena i trebao sam ići na operaciju, ali liječnici su rekli da je bolje u to ne dirati. Eto, u takvom sam stanju.
Prije glazbe bio je zubni tehničar
Špišić je od 1979. do 1980. bio potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Sedam godina u dva mandata bio je predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske. Direktor Zagrebačkog festivala zabavne glazbe bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, a od 1982. do 1986. godine bio je u Skupštini grada Zagreba...
Prije no što je počeo baviti se glazbom, Zvonko je bio zubni tehničar, radio je taj posao tri godine. Pokušao je upisati i Kazališnu akademiju...
- Uhvatila me trema i nisam mogao govoriti, a kamoli nešto suvislo izvesti. U to sam vrijeme svirao gitaru, pisao pjesme - rekao je, no nije ih objavio jer su “previše amaterske napravljene”. No to ga nije spriječilo da nastavi s glazbom, a, pričao je mnogo godina kasnije, sve je to, zapravo, bila škola, “koja se isplatila”. Bio je uporan, ali i hrabar.
- Nisam imao nijedan razred glazbene škole, a na tadašnji Radio Zagreb donio sam instrumentalne partiture za veliki orkestar. Svi su me blijedo gledali. Ali kad sam zaradio prvi novac, kupio sam klavir, ne baš vrhunski, ali dalo se svirati - prisjetio se jednom zgodom legendarni glazbenik.
Špišić nije bio samo glazbenik. Bio je svestran, ali i talentiran. Oduvijek. Volio je slikati, imao je i nekoliko svojih izložbi. A obožavao je kuhati, za obitelj, za prijatelje, kolege. Svjedoci kažu da su to bile sjajne fešte. Pa i sam je za sebe rekao da od svih stvari najbolje zna kuhati.
'Nama je on bio tata'
- I družiti se. Nije bilo dana da u našoj kući nije netko bio na ručku ili na večeri. I uvijek je bilo pjesme u kući, uvijek je nešto komponirao. No nama je uvijek bio samo tata. Odvojio je poslovni od privatnog života, nije to miješao, tako da nama njegova slava nije puno značila. Nama je bio tata - otkrila nam je nedavno Marlena, a Aleksandra je dodala:
- On je prema svima bio takav, pa i prema sebi. Ništa nije radio napola, pa tako to nije očekivao ni od drugih. I cijeli život je učio, jednostavno je bio takav.
Lijepe uspomene na djeda nosi Monika Plavšić.
- Zvonka ipak ne mogu sagledati objektivno niti ga mogu gledati kroz njegova djela. To ću prepustiti publici, a ja ću pričati o svom dedi - rekla nam je Monika pa nastavila:
- Kad bih ga opisivala kao osobu, birala bih riječi dobar, samozatajan i jednostavan. Ovih dana razmišljam kako bi primio vijest o preimenovanju parka i ne mogu se oteti slici kako skromno odmahuje rukom uz jedan ‘Kaj got...’. No to je vjerojatno slika iz starijih dana, kad mu je već sve bilo postalo preteško, pa je to često bio odgovor na sve.
Bio je ponosan na obitelj. Špišić se šalio da je napravio kćeri blizanke Aleksandru i Marlenu odjednom kako se ne bi mučio poslije.
- One se brinu o meni - govorio je kad su djeca preuzela brigu o njemu, kad se već teško kretao.
Špišić je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi. Osim već spomenutih hitova, koji se povezuju sa Zagrebom, Špišić je napisao mnogo mediteranskih skladbi, među kojima su “Šjor Perina”, “Barbara”, “Konoba kod dva ferala”, “Barkarole, barkarole”, “Materina spara”, “Bog nek ti pozlati ruke”, “Zvona moga grada” i mnoge druge.
Posebna priča stoji iza pjesme “Suza za zagorske brege”. Prvi je put izvedena 1969., pjevao ju je velikan Vice Vukov. A napisala ju je djevojčica, tad petnaestogodišnja Ana Bešenić, koja je preminula 2012. godine. Ona ju je napravila za Krapinski festival, a sudbina je htjela da dođe pod ruku Zvonku Špišiću, koji ju je pažljivo pročitao i potom uglazbio.
'Od njega se uvijek nešto moglo naučiti'
Hrvoje Hegedušić, Špišićev kolega s glazbene scene, nazivao ga je “dobrim duhom zagrebačke šansone”. Isticao je da je, osim što je vrhunski glazbenik, Zvonko sjajan čovjek.
- Iskren prijatelj koji je uvijek bio spreman pomoći. Svima nam je pomagao kad je trebalo. Bio je strog kritičar, upozoravao nas je na najmanje sitnice. I to je bilo dobro jer, zahvaljujući njemu, i mi smo istesali svoj glazbeni put. Pamtit ću ga po vrsnim interpretacijama. Zvonko je glumački otpjevao svaku svoju pjesmu - izjavio je Hegedušić.
Iza sebe je Špišić ostavio i Chansonfest. Njegov suradnik i prijatelj Hrvoje Markulj opisao je kako je do toga došlo.
- To je inicirao također jedan, doduše mlađi, šansonijer, Zvonko Zidarić, pa smo se tako na toj ideji okupili dva Zvonka, Špišić i Zidarić, dva Hrvoja, Hegedušić i ja, te Dalibor Paulik. Na tom prvom Chansonfestu, 1998., umjetnički direktor bio je Hrvoje Hegedušić, a nakon toga, sve do 2009., Zvonko Špišić. Zbog zdravlja Zvonko se povukao i na neki način predao meni štafetnu palicu, tako od 2010. Chansonfest vodim ja uz pomoć i suradnju Josipa Cvitanovića, koji je od tada dirigent festivalskog orkestra i glazbeni producent - pripovijedao nam je Markulj.
Druženja sa Zvonkom su, kaže on, bila edukativna.
- Bio je osoba od koje se uvijek nešto moglo naučiti, posebno kad imamo u vidu da je u glazbenom smislu autodidakt. Njegova glazba ‘pokriva’ cijelu Hrvatsku, Zagorje, Dalmaciju, a ponajviše Zagreb. Iako je najviše pisao na stihove Drage Britvića, također jednog od velikana pjevane poezije, povremeno je i sam ostavljao emocije na papiru, a kasnije ih, naravno, i uglazbljivao. Dio njegove ostavštine, note i zapise njegova obitelj povjerila je meni na čuvanje, kao njegovu bliskom suradniku, a ja se nadam da će na kraju završiti, naravno pored ostalih vrijednih materijala hrvatske kulture, u Muzeju hrvatske glazbe, za koji se već godinama zalažem i vjerujem da nije daleko dan kad ćemo reći da tu, u tom prostoru, čuvamo naše istinske vrijednosti, ono što je neodvojivo od identiteta našeg naroda, kamo Zvonko Špišić bezrezervno spada, i to na istaknuto mjesto - rekao je Markulj.
Šansona u Parku Zvonka Špišića
I sad se njemu u čast, u njegovu parku, 1. lipnja spremaju otvorenje i prva manifestacija Šansona u Parku Zvonka Špišića.
- Namjera je da Šansona u Parku Zvonka Špišića postane tradicionalna manifestacija, koja bi okupljala afirmirane pjevače šansone, ali i prilika za predstavljanje još neafirmiranih glazbenika kroz izvedbu šansona i Špišićeva opusa - rekli su nam organizatori.
Oni su 2022. godine proveli i anketu koja je pokazala kako se “66,4% naših sugrađanki i sugrađana složilo s našim prijedlogom da se javni park u naselju Prve hrvatske štedionice (tzv. Zelenpark ili park Prve hrvatske štedionice) imenuje u Park Zvonka Špišića”.
A na prvoj manifestaciji i službenom otvorenju Parka Zvonka Špišića nastupit će Jacques Houdek, Zagrebački puhački orkestar ZET-a, Dječji zbor Zagrebački anđeli, Zbor umirovljenika Prečko 50+, Filmmusicorkestar, Gospel zbor Sunce, Bogdan Božinović, Glazbena škola “Rudolf Matz”, kantautorica Yoshka Jurić i pijanist Vitomir Ivanjek.
Organizatori su dodali i kako svi izvođači nastupaju bez naknade. “I na tom im od srca hvala”, dodali su. A hvala i Zvonku Špišiću na mnogobrojnim veličanstvenim pjesmama, bezvremenskim. Park je najmanje što je zaslužio.