Nakon što je izgubila brata prije 17 godina, Dora Proeski danas je ostala i bez oca. Ona je objavila fotografiju oca koji grli Tošu na svom Facebook profilu, a u komentarima su se brojni obožavatelji oprostili od njega.
- Koliko ljubavi je na ovoj fotografiji - napisala joj je jedna pratiteljica, a druga dodala:
- Ostat će mi u najljepšim sjećanjima.
Dora je još 2012. godine dala intervju za blog posvećen makedonskom pjevaču gdje je govorila o životu nakon smrti brata, ali i kako se njeni roditelji nose s gubitkom.
- Nemam snage ponovno se suočiti sa svim uspjesima i padovima kroz koje mi je brat prolazio u toku svoje karijere, ali sinova ljubav prema glazbi je prevelika i podržat ću ga u želji nek pjeva - rekla je Dora tom prilikom.
Pisalo se tada kako je vrijeme stalo u kući obitelji Proeski nakon pogiblje sina, a tišinu prekidaju dječji uzvici Dorine djece, Kristijana i Nikole. Dori su se suze slijevale niz lice tijekom intervjua, a na momente je gubila glas.
- Teško je. Trudimo se živjeti, ali nikako se ne možemo pomiriti s činjenicom kako se dogodila takva tragedija u našoj obitelji. Još uvijek mislimo da će se vratiti. Mehanički izvršavam obaveze. Odem na mjesto gdje je on. Tada ne mogu nazvati to mjesto da je njegov grob. Nakon tragičnog događaja nisam više otišla na posao. Ne izlazim nigdje, budući da se svugdje sluša njegova glazba. Ja ne mogu to izdržati. Mojima sada trebam najviše. Zato veći dio vremena provedem s njima - dodala je ranije.
Roditelji uopće ne gledaju televiziju, a dva puta na dan odu sinu na grob
Obitelji je teško pala medijska eksponiranost nakon smrti Toše, a Dora je priznala da ne čita članke o bratu te da o njima saznaje od supruga. Također, rekla je kako ne može slušati bratov glas niti vidjeti njegov lik na televiziji. Bol je tolika da roditelji uopće nisu gledali televiziji.
Tvrdila je i kako su roditelji bili isti kao i prvi dan tragedije, a odlazili su dva puta dnevno na Tošin grob. Svaku večer u 21 sat palili su svijeću u manastiru 'Sv. Preobraženje', a zatim dolazili kući gdje su svi dani isti.
- Toše je volio ljude, bio je druželjubiv i vrata naše kuće su bila uvijek otvorena svima. Željeli smo produžiti tu tradiciju i do izvjesnog vremena smo dočekivali sve koji su dolazili u kuću mojih roditelja. Ali, odjednom smo izgubili i posljednje atome snage, a zdravlje mojih roditelja je postalo slabije. I danas ljudi dolaze na njegov grob, a zatim odlaze u manastir - dodala je Dora te rekla kako se vidi kako je mnoge Tošin prerani odlazak pogodio.