Glazbena diva Elvira Voća preminula je u četvrtak u 82. godini života.
Ovom prilikom prisjetit ćemo se razgovora pjevačice s našom novinarkom Tatjanom Pacek i intervjua koji je objavljen na portalu 24sata 17. ožujka 2018. godine.
Nisam nikad imala velikih želja niti očekivanja od života. Možda mi je baš zato dao divnu obitelj, karijeru obogaćenu putovanjima, kaže nam Elvira.
Glazbena diva više od 50 godina pjeva kajkavske popevke. Neostvarenih želja, kaže, nema. Velikim turnejama po Australiji, Americi, Kanadi, ondašnjem SSSR-u i cijeloj Europi zadovoljila je potrebu da vidi i upozna druge kulture. Vidjela je, priča, svijeta, upoznala mnogo ljudi. Pjevati je počela kao srednjoškolka. Djetinjstvo pamti po učenju, pohađanju dodatnih aktivnosti, sviranju harmonike. S prijateljicama nije izlazila jer se vrlo mlada zaljubila i 1961. udala za sedam godina starijeg pijanista Stjepana Mihaljinca.
– Supruga sam upoznala na natjecanju mladih pjevača, u zadnjem razredu srednje škole. Već tad je imao orkestar u Zagrebu koji je u ondašnjem Varijeteu pratio mlade pjevače. Kad su drugi učenici doznali da smo se upoznali, zamolili su me da angažiram Orkestar Stjepana Mihaljinca da svira na našoj maturalnoj zabavi u Glazbenom zavodu. Tamo sam i ja zapjevala – prisjeća se Voća.
Pjevala je i u školi, bila solistica u zboru. Profesoricu iz hrvatskog jezika učenici su znali zamoliti neka ne ispituje nego će umjesto toga Elvira pjevati na satu. Pristala je, vrlo često. Prijatelji iz razreda nagovorili su je i da se prijavi na natjecanje mladih pjevača na Šalati. Elvira je pristala i pobijedila. Roditelji nisu znali da njihova mezimica, uz kemijsko-tehnološku školu koju je pohađala, ima i pjevačkih sklonosti. Samo je brat znao da Elvira pjeva, no o njezinoj pobjedi na Šalati, pisalo se u novinama. Tako su majka i otac doznali za njezine prve uspjehe.
JEDINA STRANKINJA U ITALIJI
– Već sam završavala srednju školu, pa nisu ništa rekli. Mislili su da ću upisati studij kemije. Međutim, Mihi se ukazala prilika da sa svojim orkestrom ide na turneju u Poljsku. Angažirao je duo Hani, Dragu Diklića, a želio je da i ja budem s njima. Rekla sam da me roditelji neće pustiti, a on je bio uporan. Došao je pitati moje roditelje da idemo zajedno, a oni rekli: ‘Ne dolazi u obzir’. Onda je Miha rekao da ćemo se vjenčati pa ćemo ipak skupa otići – prisjetila se Elvira.
U međuvremenu su se, kaže, zaljubili, potajice viđali. Vjenčali su se kad je Elviri bilo samo 20 godina. Pozivi za koncerte redali su se jedan za drugim. Godinu dana kasnije prijavila se na talijanski Cantagiro, za koji se prijavilo 2500 Talijana i nešto manje stranaca.
– Na toj putujućoj turneji 1963. sam bila jedina strankinja. I Miha je išao sa mnom, ali organizatori su tražili da ne pričam da mi je on muž nego da ga predstavim kao aranžera. Veliko je to iskustvo bilo. Sjećam se da su imali A i B grupu. U A grupi bile su zvijezde, Adriano Celentano, Peppino Di Capri, Little Tony, a u B grupi mlađi: Gianni Morandi i još neki. Dobili smo automobile, vozače, a ja sam u jednom danu snimila i ploču na talijanskom. Napisao ju je Gianni Ferrio, njihov poznati skladatelj.
Nudili su mi ugovor da ostanem u Italiji, htjeli su i Mihu i mene, nudili su nam karijeru. Trebali smo odmah prihvatiti, pa smo razmišljali cijelu noć i odbili. Vratili smo se doma i tu nastupali – rekla je Elvira. Iza nje je puno velikih turneja, od kojih se rado sjeti one po ondašnjem SSSR-u. Dva mjeseca su pjevali u najvećim gradovima, a samo u Moskvi su deset večeri zaredom pjevali na najvećem gradskom stadionu. Dodavali su čak i popodnevne koncerte, pa ih je, na dva koncerta dnevno, u svakoj izvedbi slušalo po 10.000 ljudi. Tako je, kaže, bilo i u Kijevu, Odesi... svim gradovima u kojima je pjevala. Unatoč popularnosti koju je uživala, Elvira je u glazbenim krugovima na glasu kao samozatajna pjevačica.
– Nisam plaha, ali ne volim se sama eksponirati. Bila sam dovoljno na naslovnicama u mladosti, bila sam uspješna, a vidim da me se ljudi još sjećaju – kaže pjevačica, koja je od 1966. nastupala na svim Festivalima kajkavske popevke.
– Krapina mi je najdraži festival jer je iznjedrio puno lijepih pjesama koje se i danas slušaju. Svaki put bi mi se ljudi javili na ulici, rekli da je bilo jako lijepo. Godine su letjele i došlo je 50 godina kako pjevam na Krapini – priča Elvira. Kad je maestro Mihaljinec na Splitskom festivalu s pjesmom 'Proplakat će zora' dobio sve nagrade, značajan novac ušao je u njihovu kuću.
MOĆAN AUTO BIO JE POTICAJ ZA BRZU VOŽNJU
Nagrade su tad bile novčane, ploča se prodala u više od 500.000 primjeraka i tad je to bila snažna financijska injekcija koja je obitelj Mihaljinec potaknula da počnu graditi vikendicu na Trškom vrtu iznad Krapine. Drago Britvić i maestro od mladosti su prijateljevali, pa su i zemlju kupili jedan do drugoga. Dok je Elvirina kći Ivana bila mala, često su odlazili u vikendicu. No kako je Ivana krenula u školu, mogli su tamo biti samo vikendom, a vikendima su Miha i ona radili, pa su je prodali. Krapina je i dalje ostala u srcu.
– Miha je to umjetnički vodio, posao je to kroz cijelu godinu, jer jedan festival bi završio, a on odmah krenuo pripremati novi. Dobar dio našeg zajedničkog života zbog njegovih je obveza pao na moja leđa. Nije mi bilo teško, sve sam po doma sama radila. Voljela sam obiteljski život, brinula se da bude skladan, da poštujemo i ugoščujemo naše roditelje. Sve blagdane sam organizirala kod nas doma jer smo voljeli da obitelj bude skupa – kaže Elvira, koja je voljela i brzu vožnju.
Kupili su BMW 2000, a tad moćan auto Elviri je dao sigurnost, poticaj za bržnju vožnju. Najbolji automobilisti bivše zemlje, Goran Štrok i Jovica Paliković, organizirali su estradno-sportski reli u kojem je sudjelovala i Elvira.
- Više je to bilo druženje estrade i sporta nego pravi reli. Tad je bilo puno raznih zabava, nastupali smo na godišnjicama sportaša, pa je bilo i takvih situacija. Nikad nisam jurila, prebrzo vozila, baš suprotno, uvijek sam bila pažljiva i oprezna u prometu – priča diva.