U prvoj polovici dvadesetog stoljeća u Rijeci je živio i stvarao čovjek, uspješan pedijatar, boem, intelektualac i humanist, no prije svega istinski zaljubljenik u violine, koji je svojim životom i radom u hrvatskoj kulturi ostavio vječan trag.
POGLEDAJTE VIDEO:
Franjo Kresnik, više no itko približio se nenadmašnom misteriju gradnje Stradivarijevih i Guarnerijevih violina. Znan kao čovjek koji je imao moć čitati violine, prodirući u dušu instrumenta ljubavlju koja nadilazi sve političke granice svoga vremena.
Povodom 150-godišnjice njegova rođenja, u Pomorskom i povijenom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka večeras je svečano otvorena izložba pod nazivom Violinom iznad granica / Stradivari u Rijeci - Kresnik i Cremona.
- U sklopu programskog pravca EPK "Doba moći" naš Muzej se i ovom izložbom bavi granicama. Cilj nam je prikazati Kresnikov život u kontekstu političkih zbivanja u Rijeci u vrijeme u kojem je živio te kroz djelatnost kojom se bavio. Pratimo ga od tzv. riječkog provizorja do 1924. i konačnog povlačenja državna granice na Rječini kada Kresnik nastavlja djelovati kao i prije, s jedne i druge strane, pa do kapitulacije Italije 1943. Dakle, on je najbolji primjer čovjeka koji se bavi umjetnošću do te mjere da ga ni poltičke granice u tome ne mogu spriječiti - objašnjava autorica izložbe Tamara Mataija.
Naime, već gotovo četiri stoljeća, sinonim za najbolje violine na svijetu dva su imena – Antonio Stradivari i Giuseppe Guarneri del Gesú. Umijeće dvojice talijanskih majstora, koji su violine na prijelazu sa 17. na 18. stoljeće izrađivali u talijanskom gradiću Cremoni, do dana današnjeg i unatoč blagodatima moderne tehnologije, nije dostignuto – najbolji svjetski violinisti i dalje preferiraju svirati na Stradivarijevim i Guarnerijevim instrumentima.
Što to njihove violine čini nenadmašnima i dalje je jedna od najvećih tajni u glazbenom svijetu, kojom se i danas bave znanstvena istraživanja. No u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, u Rijeci je živio i stvarao čovjek koji se više no itko približio odgovoru na ovaj misterij – dr. Franjo Kresnik.
Naime, Franjo Kresnik, riječki liječnik i graditelj violina bio je jedan od najvećih autoriteta u poznavanju kremonske graditeljske tradicije, koji je samo po zvuku mogao prepoznati autora i godinu gradnje. U europskim violinističkim krugovima bio je poznat kao "čovjek koji čita violine". Osim toga, odigrao jednu od ključnih uloga u osnivanju i danas svjetski poznate Međunarodne škole za liu u Cremoni, a violine koje je izrađivao bile su cijenjene diljem svijeta. Naime, kažu da je imao tako istančan sluh da je po zvuku znao prepoznati godinu i graditelja pojedine violine.
Uz sve to, Kresnik je bio i cijenjeni liječnik, koji je danju bio posvećen liječničkoj praksi te se vozio kočijom do svojih pacijenata liječeći i one najsiromašnije kojima svoje usluge nije naplaćivao, dok bi noću, u svojem "laboratoriju" na Sušaku pisao teorije o gradnji violina. Rođen u Beču, vjeran životu u Rijeci, a posvećen razvoju izrade violina u Cremoni, Kresnik je u društveno i politički burnom razdoblju između dva svjetska rata utjelovljavao istinskog građanina Europe, stavljajući važnost znanja i humanosti ispred granica koje je često doslovno i simbolički prelazio.
Postao je tako prvi koji se po vještini izrade ovog instrumenta približio zvuku violina nastalih u obiteljskim radionicama Stradivarija i Guarnerija del Gusua pa je tako u europskim krugovima slovio za najveći autoritet poznavanja cremonske graditeljske tradicije.
- Da bismo dobili cijelu sliku, moramo zamisliti to vrijeme, bez radija, s brojnim glazbenicima koji kolaju europskom scenom i sviraju uživo. Kresnik prilazi i proučava svakog violinista, njegovu violinu, uzima mjere, skicira oblik, vrstu drveta (javor za dno, smreka za zvučnicu). Kako su najcjenjenije violine tada, kao i sada, one cremonske Stradivarija i Guarnerija, a koje su u 19. st. već zamrle, novi način njihove izrade kopira njihov izgled. No riječki majstor ne uspijeva prenijeti akustična svojstva te se bavi otkrićem tajne zvuka kojeg su stari majstori, govorilo se, odnijeli sa sobom u grob.
U takvom okruženju Kresnik po nekoliko mjeseci godišnje boravi u Cremoni, na izvoru gradnje. U rasponu od 1910. do 1915. njegove violine dosežu zavidnu kvalitetu i hvalospjeve mnogih violinista (poput Arriga Serata i Bohuslava Lhotskog). Tridesetih i Talijani pokušavaju oživjeti tradiciju izrade gudačkih instrumenata na stari način, a u tom kontekstu jedno od pitanja graditelja bilo je "vjeruješ li da je Stradivari imao tajnu", na što Kresnik, nakon niza dugogodišnjeg istraživanja koja su polučila zavidan uspjeh, vrlo jasno odgovorio - tajne nema.
Sve, govorio je, ovisi o temeljitom poznavanju akustičkih zakonitosti, koje se ne mogu opažati bez dugog iskustva, te o trudu i nadarenosti graditelja - otkriva nam Mataija dobitnika grand prixa na velikoj Međunarodnoj izložbi u Rijeci 1926. godine, gdje je Kresnik svojim violinama predstavljao Jugoslaviju.
Jedan od uspjeha kojim se približio cremonskim majstorima bio je rješavanje problematike laka. Naime, stvorio je lak po cremonskoj recepturi, elastičan, otporan i baršunastog opipa upotrebom kojeg akustički pravilno građene violine "znatno dobivaju na laganom proizvođenju tona i briljantnosti glasa".
Za života Kresnik je izradio 52 violine, dvije viole, dva violončela te instrumente za Holdenov gudački kvartet iz New Yorka. O gradnji ovog instrumenta napisao je i knjigu. Rijeka mu je darovala ulicu koja nosi njegovo ime, a u navedenom muzeju njemu u čast uređena je spomen soba.
U riječkom muzeju izložene su neke od 11 Kresnikovih violina, a za trajanja izložbe na njima će se održati i koncert. Posjetitelji mogu vidjeti njegov znanstveni rad, skice, istraživanja i zapise. Kako bi se Kresnika dovelo u kontekst Cremone, gdje je ostavio izniman trag, iz tamošnjeg muzeja violine dopremljeno je osam vrijednih instrumenata od kojih i dvije violine najvećih majstora - Stradivarija i Guarnerija.
Veliko priznanje za svoj rad Kresnik je doživio povodom Stradivarijeve smrti 1937., kada je posjetiteljima izložbe organizirane tim povodom na talijanskom, njemačkom i hrvatskom jeziku, tumačio principe starotalijanske liuterije. Tada u Cremoni s radom počinje i Međunarodna škola za liuteriju, u kojoj je njegov učenik Carlo Schiavi prvi instruktor kojem majstor u pismima daje savjete i smjernice za nastavu. Kresnikov pokušaj da sličnu školu otvori i u Rijeci, nažalost je propao.
- Sve je već bilo odobreno i krajem ožujka 1941. trebali su početi konačni odgovori oko otvorenja škole za gradnju gudačkih instrumenata, no sve je prekinuo rat tijekom kojeg je 1943 Kresnik i preminuo, podlegavši posljedicama plućne bolesti - zaključuje autorica izložbe Tamara Mataija. Izložba je otvorena do 31.siječnja, a Kremonske violine se mogu pogledati do 08. ožujka 2020.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZENZACIJA':