Kemal Monteno rođen je 17. rujna 1948. u Sarajevu. Najpoznatijem bosanskohercegovačkom kantautoru i šansonjeru otac je bio Talijan, a majka Bosnaka. Skromno djetinjstvo naučilo ga je da cijeni ljude, uživa u životu i nesebično pomaže prijateljima. Glazbu je zavolio još kao dječak u društvu Roma s kojima je tijekom odrastanja provodio najviše vremena.

- Rođen sam rano ujutro 17. rujna 1948. u sarajevskoj bolnici Jezero koja se nalazi na brdu iznad stadiona Koševo na kome sam kasnije proveo veći dio svog djetinjstva. Moji roditelji, otac Osvaldo i majka Bahrija, koji nažalost više nisu živi, radili su kao radnici na tom stadionu. Bili smo jako siromašni pa smo stanovali u baraci odmah iznad stadiona. Mi na trijemu, a ispod nas u podrumu bila je jedna romska obitelj. Ja sam ih obožavao, stalno sam se družio s njihovom djecom. Oni su me naučili što je glazba, pjesma, ali i što je ljubav - rekao je Monteno u intetrvjuu za srpski Story.

U drugoj polovini 1960-ih godina počinje bogatu i uspješnu karijeru nastupom na festivalu "Vaš šlager sezone" 1967. godine. Otad je miljenik festivalske publike u Sarajevu, gdje redovno odnosi prve nagrade kao izvođač, autor glazbe i autor teksta. Za "Šlager sezone" nastale su neke od njegovih najljepših šansona, a krajem 1970-ih ovdje su izvedene i njegove najljepše pjesme, svojevrsne himne "Sarajevo ljubavi moja" (1976.) i "Zemljo moja" (1977.).

Montena odlikuje poseban lirski, romantičarski glazbeni izričaj, u kojem su na jedinstven način objedinjeni motivi bosanske sevdalinke sa mediteranskim šarmom talijanske kancone.

- Moj otac je 1945. godine kao okupator stigao u Sarajevo iz Italije. Poslali su ga nadređeni jer je na biciklu pokušavao da pobjegne iz svoje zemlje. Po kazni je došao u ratom zahvaćenu Jugoslaviju. U Sarajevu je upoznao moju majku i tu je i ostao. Otac je u Italiji imao ženu s kojom se vjenčao jako mlad, ali ju je, iako je bila u drugom stanju, ostavio zbog moje majke, tako da u Italiji imam polusestru Danijelu koja je dvije godine starija od mene. Kako je moj otac znao samo talijanski, dok sam odrastao, pjevao mi je njihove pjesme, a majka mi je pjevala sevdalinke dok je sređivala stan ili prala prozore. Izgleda da sam se tada zarazio s obje vrste glazbe jer mi danas kada pjevam mnogi kažu da u mojoj pjesmi ima i talijanske kancone i naših sevdalinki - ispričao je pevač prije tri godine.

Njegovi su tekstovi iskrena ispovijed pjesnika koji je okusio život i ljubavnu bol te ih na svojstven način pretapa u pitku pjesmu jasnog i jednostavnog izraza. Iako se glavni, ljubavni, motiv pojavljuje još od Montenove prve kompozicije, Kemal se ipak nikad nije ponavljao u svojim šansonama, nego isti motiv spretno varira na mnogo različitih načina. Utopljene u harmonični kostim melodije, koja ne robuje turobnoj balkanskoj tradiciji, nego se okreće raspjevanom Mediteranu i još više, pokatkad sjetnoj, talijanskoj kanconi, napose onoj s festivala San Remo, Kemal Monteno stvara jedinstven muzički izraz, kojemu nema premca na teritoriju cijele bivše Jugoslavije. Njegove su pjesme himna vječnoj ljubavi, čak i onda kad stihovi govore da je svemu kraj.

Tijekom svoje više no bogate karijere kantautora, Monteno je stvorio ne samo vlastiti glazbeni potpis na domaćoj sceni, nego je svojim pjesmama znao doprinijeti i uspjehu svojih kolega pjevača-prijatelja. U toj suradnji sa zvučnim domaćim imenima kao što su Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Mahir Paloš, Neda Ukraden, Ismeta Krvavac, Dražen Žerić, Paula Jusić i drugi, Monteno nije gledao vlastitu korist, nego svojevrstan način druženja sa svojom rajom i prijateljima, svojstven jednom skromnom i plemenitom čovjeku kao što je on bio.

Kemo, kako ga popularno zovu njegovi prijatelji, tijekom 1990-ih s istim je kolegama izvođačima ostvario i niz velikih dueta, a pored gore navedenih za mikrofonom su mu se pridružili i Rade Šerbedžija, Boris Novković, Fuad Backović Deen, Danijela, Maja Odžaklijevska i drugi.

Festivali

Velike uspjehe bilježi na prvim festivalima "Vaš šlager sezone" u Sarajevu, gdje postaje miljenik publike svog rodnog grada i svojevrsni zaštitni znak Festivala. Prvi nastup bio je još sa pjesmom "Lidija" 1967., koja je osvojila prvu nagradu, a uslijedile su antologijske pjesme kao: "Sviraj mi o njoj" (1971.), "Laž" (1972.), "Spavaj, cvijete moj" (1973., koju je otpjevao Mahir Paloš), "Ljubavna bol" (1977.), a svojevrsnu himnu Sarajevu, pjesmu "Sarajevo ljubavi moja" pjeva na 10. jubilarnom Šlageru Sezone 1976. godine. Velike uspjehe Monteno je imao i s nizom dalmatinskih šansona izvedenim na "Splitskom festivalu". Između 1976. i 2005. Monteno snima niz pitkih šansona, u kojima je do izražaja posebno došla njegova sklonost prema talijanskoj kanconi i vedroj mediteranskoj kantolini. Pjesme poput "Hiljade bijelih marama" (1976.), "Cvite bili iz đardina" (1977.), "Sunce djetinjstva" (1978.), "Putovanja" (1978.), "Adrijana" (1979.), "Zvono djetinjstva"(1980.), "Pričaju stare none"(1981.), "Dobra večer, uzorita" (1983.), "Produži lađo" (1984.), "Zaboravi" (1995.), "Kad ja ne mogu" (1997.), "U meni imaš dom" (2002.) i "Da je moja mandolina znala" (2005.) ne samo da su potvrda tih Montenovih glazbenih sklonosti, nego i svojevrstan dokaz stilske opredijeljenosti Kemala Montena kao autora i interpretatora ka ovoj strani zabavnomuzičke obale kod nas. Rado viđen gost Monteno je bio i na "Opatijskom festivalu" te na Zagrebfestu, posebno u drugoj polovini 1970-ih godina, a tradiciju nastupanja na festivalima Monteno nastavlja i u drugoj polovini 1990-ih godina, kad se pojavljuje na Radijskom festivalu i Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. Svakako treba spomenuti i nastup na festivalu Melodije Mostara 2003. kad u duetu s Paulom Jusić osvaja Grand prix pjesmom "Nakon toliko godina". Ista pjesma je sljedeće godine na jubilarnom 10. festivalu "Melodije Mostara" osvojila nagradu najbolja od najboljih - "Pjesma desetljeća".

Uz brojne festivalske nastupe Kemal Monteno može se pohvaliti i čitavim nizom vječnih hitova, koji su objavljeni na njegovim albumima tijekom bogate karijere, a veliki dio njih i danas je jednako tako aktualan, kao i u trenutku prvog objavljivanja. Prošle godine objavio je svoj 14. studijski album 'Šta je život'.

Sa suprugom Brankom (64) vjenčao se 26. lipnja 1971. godine. Već u veljači sljedeće godine rodila im se kći Adrijana, a dvije godine kasnije i sin Đani. Monteno ima i unučice Lejlu i Loru.