Dugo nismo mogli dobiti dijete i to mi je zaista teško palo. Bila sam jako tužna i željela sam napraviti nešto za sebe, da se osjećam ispunjenom pa sam operirala grudi. Jednostavno nisam znala kako da u sebi ispunim tu prazninu. Ipak, nakon operacije sam nastavila moliti Boga da mi podari sina. Bogu hvala, kroz dvije godine, sasvim sam neplanirano ostala trudna. Bog mi je podario Emanuela, moju ljubav i sreću, priča nam violinistica Bianca Julia Josephine Kolompar (45).
POGLEDAJTE VIDEO: Bianca oduševljava svojim izvedbama
Rođena u Temišvaru u Rumunjskoj, u Zagrebu živi od 1994. godine gdje je diplomirala violinu. Svoje je školovanje nastavila u Salzburgu gdje je magistrirala, a zatim i doktorirala violinu u Beču.
- Iz velike sam glazbene obitelji u Rumunjskoj. Za vrijeme rata u Hrvatskoj moj je pokojni otac dobio ponudu da dođe biti koncertni majstor u Osijek. Bio je zaista sjajan violinist, tako da su se moji roditelji odlučili preseliti. Ja sam tada imala 16 godina i bojala sam se doći zbog rata, pa sam ostala u Rumunjskoj s bakom. Ipak, nakon dvije godine odlučila sam doći u Zagreb i studirati violinu, moju veliku ljubav i strast - priča.
Kada je došla u Zagreb, upoznala je profesora Tonka Ninića koji ju je uzeo pod svoje i gledao kao kćer.
- Došla sam u Hrvatsku bez da sam znala jednu riječ. On me uzeo pod svoje i uz njega sam propričala hrvatski jezik kroz tri mjeseca. Ni danas ga ne pričam savršeno, ali trudim se - kaže nam.
Ninić je tada bio pred mirovinom i vodio je zagrebačke soliste.
- Bio mi je kao prijatelj i otac u to vrijeme i na tome sam mu stvarno zahvalna - kaže.
Iako su bila ratna vremena, u Zagrebu su ju, kaže, dobro prihvatili.
- Zavoljeli su me ovdje i osjećala sam se stvarno kao da sam ovdje rođena. Nisam nikada imala nikakvih incidenata niti bilo što slično. Zato volim Hrvate i Zagreb, ovo je sada mjesto koje zovem dom. U Temišvaru nisam bila preko 20 godina, no voljela bih se vratiti i posjetiti ga čim prođe korona, ali samo kao turistkinja - priča nam.
Bianca je 1998. diplomirala violinu u Zagrebu, a zatim ju magistrirala u Salzburgu kod Ruggiera Riccija, poznatog violinista. Kasnije je doktorirala violinu u Beču.
- Dobitnica sam nekoliko međunarodnih nagrada te sam svirala solističke koncerte. Baza mi je kao školovanoj glazbenici klasična glazba, no zadnjih nekoliko godina fokus mi je na duhovnoj - kaže.
Budući da joj je cijela obitelj nadarena za glazbu, njeni su roditelji u Rumunjskoj imali komorni orkestar u kojem je svirala od kada je imala 12 godina.
- Stric mi je bio prvi čelist u Temišvaru, tako da smo zaista imali predivne koncerte koje smo držali za blagdane. Uvijek smo ih držali u crkvi i to su mi jedna od najljepših sjećanja koja imam za djetinjstvo - priča.
Ljubav prema vjerskoj glazbi je ostala od malena, tako da je u Zagrebu redovito svirala u crkvi te na crkvenim koncertima.
- Svirala sam redovito u crkvi na Voltinom, mnoge humanitarne koncerte, a čak sam jednom svirala i na misi koju je predvodio uzoriti kardinal Josip Bozanić. To mi je jedna predivna uspomena i čast. Voljela bih to ponoviti - kaže.
Iako je klasičarka, fokus joj je sada na duhovnoj glazbi, a upisala je i drugi doktorat iz gregorijanske glazbe u Rimu, koji je do daljnjeg na pauzi zbog situacije s korona virusom.
- Prvi doktorat je bio iz klasične glazbe, ali sada sam se osjećala pozvanom da ispunim i drugi dio sebe i doktoriram na duhovnoj glazbi. Tome se zaista veselim i zato se nadam da će situacija s koronom čim prije završiti kako bih mogla otići u Rim - priča nam Bianca.
Ljubav prema Bogu spojila ju je prije 12 godina i sa njenim mužem Romanom Brnadom (36).
- Zajedno slavimo Boga i velika mi je želja činiti dobro. Voljela bih kada bih mogla održavati humanitarne koncerte i tako prikupljati novac za sve stradalnike potresa u Zagrebu te gladnu djecu. Stvarno me jako pogađa vidjeti centrom Zagreba mnogo ljudi koji prose, a svjesna sam da ih je je još mnogo koje ne vidimo, a trebaju pomoć. Voljela bih kada bismo se skupili mi umjetnici i organizirali neki koncert, možda zbog korone ne uživo već online i tako pomogli našim dragim sugrađanima - kaže.
Budući da je njen muž Roman poznat po tome što na trgovima po cijeloj Hrvatskoj pjeva duhovnu glazbu, u planu im je snimiti i nešto zajedničkih pjesama.
- Ja sam školovana glazbenica i kod mene se podrazumijeva da sam dobra u tome. On nije imao niti dana školovanja, a ima tako divan glas i talent. To je baš dar od Boga - kaže.
Upoznali su se, kaže nam, sasvim slučajno.
- Živjela sam u zgradi blizu kafića u kojem je radio. Imala sam protuprovalna vrata i ostala zaključana izvan stana. Otišla sam u kafić zamoliti pomoć, a on je bio tamo. Tako smo se nekako upoznali, a kasnije povezali kroz ljubav prema Bogu. On je mlađi od mene devet godina i ispočetka nisam bila za to, bila sam skeptična hoćemo li uspjeti. No ipak kroz vrijeme smo izgradili odnos ljubavi i poštenja, jako se dobro razumijemo i savršeni smo jedno za drugo - priča nam.
Iz braka su dobili i sina Emanuela (6,5) koji ministrira u crkvi od svoje pete godine, te je jedan od najmlađih ministranata u crkvi.
- Od kada sam imala 18 godina molila sam Boga da dobijem sina koji će biti svećenik. Kada je imao dvije i pol godine, otišla sam s njim kod velečasnog Sudca na duhovnu obnovu koji je rekao da vidi u mom sinu divnu energiju i da je on dar od Boga. Tada je zapravo krenuo njegov duhovni put prema tome da bude svećenik, a meni je srce puno. Jako voli moliti i učiti o Bogu i svecima, a ja sam zbog toga jako radnosna - kaže.
Bianca se prije poroda bavila i modelingom.
- To mi je isto jedna od ljubavi, jako volim modu i poziranje, pa sam dok sam bila mlađa snimila nekoliko reklama. Iako mi se svidjelo, nakon poroda sam od toga odustala i u potpunosti se posvetila obitelji i glazbi - kaže.
Prije no što se okrenula duhovnoj glazbi, 2000. godine je bila na turneji s Goranom Karanom.
- Predivne uspomene. Goran je moj prijatelj i zaista divan muški vokal. Mjesec dana smo bili na turneji i svirala sam i sa njim, ali imala i solo točke, nešto klasične i moderne glazbe - kaže.
Budući da se danas bavi duhovnom glazbom te je velika vjernica, mnogi ju osuđuju zato što je napravila velike grudi.
- Mnogo me ljudi osuđuje zbog toga što sam odlučila napraviti grudi i smatraju me provokativnom, pogotovo zato što sam vjernica. No ovo je moderan svijet i svatko ima pravo biti što god želi. Nečija vrijednost nije u njegovoj vanjštini, nego u onome kakav je čovjek, hoće li pomoći svom bližnjemu kada mu treba pomoć, a ne kako se nosi ili kako izgleda. Žao mi je da društvo prvo gleda kakvog si izgleda, a onda sve ostalo - kaže.
Kada ide u crkvu, jako pazi kako se oblači.
- Uvijek pazim što ću obući i u crkvu idem pokrivena. Poštujem ustanovu u koju idem i nije mi želja ikoga provocirati sa svojim izgledom. No kada idem negdje ili sam na ulici isto znam dobiti ružne komentare na temelju toga kako se oblačim. Nije mi jasno zašto osuđujemo jedni druge i zašto se na ulici netko ne bi imao pravo oblačiti kako god želi - priča nam.
No nada se da će se to promijeniti, a ljudi više okrenuti Bogu i ljubavi.
- Želim ljudima poručiti da smo mi svi grešnici. Svi smo mi ljudi. Ljudi se previše distanciraju od Boga zbog grijeha, no Bog je milosrdan, on je ljubav. Najvažnije je moliti i biti uporan, no ne se samo ispovjediti i onda opet nastaviti raditi po svome, već moliti i biti dobar čovjek, to je najbitnije. Ljudi danas puno osuđuju na temelju nečijeg vanjskog izgleda, bez da tu osobu prvo upoznaju. Voljela bih kad bi ljudi jedni drugima davali priliku i otvarali srca, bez da unaprijed stvaraju neki dojam o njima koji je gotovo uvijek krivi - zaključuje Bianca.
POGLEDAJTE VIDEO: