Napravili smo sve što smo mogli, njegova bolest bila je teška, ali nas je prepoznavao do samog kraja, rekao je Špišićev zet Mladen Plavšić.
- U bolnici se uvijek šalio. Pred kraj sam mu rekao 'Falite nam, dođite doma, a on je odgovorio: 'Moš mislit...' - dodao je te naglasio kako su mu na kardiologiji rekli da ih je zabavljao i stalno se šalio, ali da se pred kraj gubio.
Legendarni glazbenik u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu završio je prije mjesec dana, Prvo je dobio kroničnu upalu pluća koja se teško liječi, zatim srčani, a nakon toga i moždani udar. Posljednjih nekoliko dana nije bio pri svijesti.
Skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni umjetnik, Zvonko Špišić rođen je u Zagrebu, 26. veljače 1937. godine. Po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada treći u Splitu.
Glazbom se profesionalno počeo baviti od 1958. godine, a nikada nije pohađao glazbenu školu. Objavio je preko 370 skladbi, te je za svoj rad primio šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.
'Sve drugo je odlično...'
- Dobio sam više od 80 prestižnih glazbenih nagrada u Hrvatskoj, no to sve više nije važno. Više od 15 godina ne izlazim iz kuće osim kod liječnika, a i to mi je velik napor jer me strašno bole noge. Ne mogu stajati, hodati, uspraviti se. Užas. Kralježnica mi je oštećena i trebao sam ići na operaciju, ali liječnici su rekli da je bolje u to ne dirati. Eto, u takvom sam stanju - rekao je prije nekoliko godina paleći cigaretu za cigaretom.
- Sve drugo je odlično - dodao je.
Jedinstvena karijera 'zagrebačkog dečka'
U svojoj karijeri bio je na mnogim funkcijama pa je tako od 1979. do 1980. bio potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Sedam godina u dva mandata bio je predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske. Direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbe bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, te je od 1982. do 1986. godine bio odbornik u Skupštini grada Zagreba.
- Više ne pjevam ni ne slikam. Nemam potrebe, pjevao sam 50 godina i napisal sam sve pjesme koje sam htel i naslikal sve slike koje sam htel. Kaj bum se sad gnjavil još i s tim - dodao je glazbenik o kojem su pod stare dane brinule kćeri jer se sve teže kretao.
- Imam dve kćeri, Aleksandru i Marlenu. Blizanke su, znate. Ja sam ih odjedanput napravil da se ne bih mučil poslije. One se brinu o meni. Imam i četvero unučadi, tako da sam jako sretan - rekao je i dodao kako ga najviše vesele posjeti prijatelja.
Osim brojnih skladbi koje se povezuju s Gradom Zagrebom, Zvonko Špišić napisao je i niz mediteranskih skladbi među kojima su "Šjor Perina", "Barbara", "Konoba kod dva ferala", "Barkarole, barkarole", "Materina spara", "Bog nek ti pozlati ruke", "Zvona moga grada" i mnoge druge.
U suradnji s Dragom Britvićem i Vice Vukovom kao interpretatorom, napisao je skladbe "Plavi putevi", "Na kraju ljeta", "Zadnji trabakul", "Zeleni se ružmarin", "Dobra večer uzorita", "Adio mala", "Zasvirat će jedna mandolina", "Mom ćaći", "Tri su puta zvonile gitare", "Plima" i mnogih drugih. Također je napisao mnoga scenska djela, djela za zbor, te brojne šansone od kojih su neke "Kockar", "Bicikl", "Milioner" i mnoge druge.
Kao likovni umjetnik priredio je 18 samostalnih i veliki broj skupnih izložbi. Objavio je tri knjige s tekstovima svojih pjesama, od kojih mnogi spadaju u antologiju hrvatske lirike.
Suza za zagorske brege
Zvonko je otkrio da je legendarnu pjesmu napisala jedna djevojčica. Uz Zvonkovu pomoć postala je pjesma koju će još generacije voljeti. Prvi izvođač pjesme 'Suza za zagorske brege' bio je Vice Vukov, a sredinom 80-tih skladatelj Zvonko Špišić napravio je i tamburaški aranžman.