Sjećam se svoje smrti u ‘Smrtonosnoj zoni’ Mt. Everesta, desetog svibnja ‘96. Hladnoća me je opila i počeo sam polako nestajati. Narednog dana, kako je sunce poniralo prema obzoru, vratio sam se iz mrtvih i otvorio oči, rekao je Beck Weathers , jedini preživjeli te nesreće, za Daily Mail.

Tog kobnog dana u proljeće 1996. sve je išlo poprilično dobro. Niti je bilo oblaka, niti je temperatura bila niža od uobičajene i činilo se da će Beck napokon ostvariti svoj dugogodišnji san - osvajanje najvišeg vrha svijeta, Everesta .

- Deseti svibnja je za mene počeo povoljno. Bio sam slomljen od napora da dođem na 1000m od Everestovog vrha, ali sam bio jak koliko četrdesetogodišnji planinar može biti jak i bio sam odlučan u svojem nastojanju da vidim mogu li ići do kraja. Prethodnog jutra smo došli do ‘High Camp-a’, gdje smo našli četiri grupe planinara ulogorene u dvanaestak šatora, kako se pripremaju na konačni juriš prema vrhu. Potajice sam bio zahvalan što se nismo mogli više penjati - mislio sam da ću se sutradan osjećati bolje. No to je bilo samozavaravanje. Ne bih bio nimalo snažniji. To mjesto zovu ‘Smrtonosnom zonom’ , jer te planina iznad 7500m ubije bez obzira na to krenuo ti dalje ili ne. - izjavio je.

No zatim je Beck napravio strašnu pogrešku. Golo lice je obrisao rukavicom prepunom oštrog leda i slučajno je posjekao rožnicu svojeg oka. Rob Hall , vođa njegove ekspedicije je odmah donio odluku - Beck dalje ne ide. No nakon uvjeravanja, predomislio se i dao je Weathersu 30 minuta za oporavak.

- Ukoliko ti se vid vrati za 30 minuta, penji se. Ako ne, obećaj mi da ćeš ostati ovdje dok se ne vratim po tebe. - su bile zadnje riječi koje je Weathers ikad čuo od njega.

Deset sati kasnije, kad su se vratili zadnji planinari, postalo je jasno da će čekanje postati pogubno i Weathers je, i dalje s ozlijeđenim okom, odlučio krenuti s njima niz planinu prema glavnom kampu. Podršku mu je pružio Mike Groom , koji je pomagao Weathersu pri spustu tehnikom kratkog užeta. Premda je bilo poteškoća, napredovali su razumno brzo i očekivali su da će za manje od sat vremena biti u toplim šatorima u Četvrtom kampu. Međutim, priroda je pokazala svoju okrutnu stranu.

- Gusta masa oblaka se sjurila preko Južnog prijelaza, zamotavši nas u bjelinu. Jedine vidljive stvari su bila naša svjetla, koja su se činila kao da plutaju u tornadu. Obavio nas je urlajući oblak, prožet ledenom sačmom. Više niti stopala nismo vidjeli, a temperatura se sunovratila ispod 60° Celzijusa. Zgrabio sam Mikeov rukav. Bio je moj vid, nisam se usudio izgubiti ga - prisjetio se Weathers.

Beck je tada počinio drugu kritičnu grešku - da bi ugrijao svoju ruku, skinuo je rukavicu i probao staviti dlan na prsa, kako planinari to čine. No temperatura je bila toliko niska da su mu se prsti instantno smrznuli i slijepili jedni za druge. Kako je u takvom stanju bio beskoristan, grupa planinara je donijela tešku odluku -  troje najsposobnijih će otići prema baznom kampu, dok će ostali pokušati preživjeti oluju stišćući se skupa da bi sačuvali toplinu.

Noć su preživjeli, ali pomoć nije stizala. Stuart Hutchison , koji je na njih nabasao zajedno s tri šerpe, je odlučio da ih se ne isplati spašavati jer bi tako svi poginuli. Srećom, Todd Burleson , vođa druge ekspedicije koja je pokušavala uspon, nije bio tog mišljenja. Premda mu je rečeno da je Mark poginuo, Todd je vjerovao da ima šanse. A nakon što je pronašao i utoplio Marka, Todd je još jednom poslušao svoj instinkt. Nije se obazirao na upozorenja iz kampa i krenuo je sa spašavanjem.

- Kad sam se probudio, samo su Todd Burleson, Jon Krakauer i Pete Athans bili u kampu. Jonu je čeljust umalo otpala kad me vidio, pa ja sam navodno bio mrtav - kazao je Weathers.

Tog dana je Beck Weathers evakuiran prema sigurnosti Prvog kampa. Izgubio je obje šake, dijelove nogu, nos, obrve i komade vlasišta, a po povratku u Dallas, njegovi narušeni odnosi sa ženom i djecom su postali još gori. No s vremenom se situacija popravila, a kad ga se danas pita o nesreći, spremno odgovara:

- Bih li to učinio opet? Odgovor je da bih, čak i kad bih znao kako će završiti. Svoje ruke sam zamijenio za obitelj i budućnost . To je pogodba koju drage volje prihvaćam. Prvi puta u životu sam na miru. Cijeli sam svijet pretražio da bih našao ono što me ispunjava i onda me to dočeka u vlastitom dvorištu . - napisao je.

Beck Weathers je danas opet patolog i drži motivacijske govore diljem SAD-a. Nije dopustio da ga nesreća shrva, već je našao snagu da se izvuče iz depresije.

- Blagoslovljen sam. Što je najbolje, posve sam svjestan toga - zaključuje.

Film pogledajte u CineStar kinima u distribuciji Blitz Film i Video.

'Everest' je pokupio vrhunske ocjene na festivalu u Veneciji